Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu V. R. u pravnoj stvari tužitelja D. P.,
odvjetnik, , OIB…., zastupan po pun. A. Č., odvj.
u Splitu, protiv tuženika U. za zapošljavanje,….OIB: … radi isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2020., u prisutnosti pun. tužitelja A. Č.,
odvj. u Splitu, i pun tuženika Ivo S., odvj. u Splitu, objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e:
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. L. iz S. broj
Ovrv- 78/19 od 2. 7. 2019. u dijelu gdje je naloženo tuženiku da u roku 8 dana
namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 17.500,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje na taj iznos teku od 2. 4. 2019. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje
kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, dok se za više obistinjeno platni nalog ukida.
II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
trošak postupka u iznosu od 7.468,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama
koje na taj iznos teku od 23. rujna 2020. do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje:
Kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika S. L. iz S. zaprimljen je
dana 28. lipnja 2019.g. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa tužitelja
D. P., odvjetnika u S., protiv tuženika D. ustanova za zapošljavanje, rad i
profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom-Split, radi isplate iznosa od 17.500,00 kn sa
kamatom koja na taj iznos teče od 2. 4. 2019. do konačne isplate.
Odlučujući o prijedlogu tužitelja vršitelj dužnosti javni bilježnik S. L. iz
Solina je rješenjem broj Ovrv-78/19 od 2. 7. 2019. odredila predloženu ovrhu te obvezala
tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju u iznosu od 1.943,75.
Protiv gornjeg rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Snježane Ludvajić
od 2. 7. 2019. tuženik je 15. 7. 2019. izjavio prigovor, osporavajući isto u cijelosti. Prigovara
da prijedlog za ovrhu nije sastavljen u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. Ovršnog zakona, da ne
sadržava zakonom propisane elemente jer nije naveden točan naziv tuženika, da je ovršni
zahtjev nepotpun i nerazumljiv, da ne sadržava točne podatke stranaka niti datum računa i dr.
Priležeći račun da nije vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, jer ne
sadrži specifikaciju obavljenih usluga, niti osnov potraživanja, kao niti vrijeme na koje se
usluga odnosi i vrstu usluga. Kao rok dospijeća da je navedeno odmah, što je neuobičajeno
posebno imajući u vidu iznos koji se potražuje. Tužitelj da se poziva na ugovor koji je
raskinut u lipnju 2018. a otkazni rok da je istako u rujnu 2018. ta da ne može od prestanka
godine dana izdavati račun na temelju nepostojeće pravne osnove. Tuženik ističe kako je
zaključno s rujnom 2018. podmirio prema tužitelju sve obveze temeljem ugovora na koji se
tužitelj poziva. Prigovara se i odmjerenim troškovima ovršnog postupka.
Odlučujući po prigovoru tuženika ovaj sud je rješenjem Povrv. 1804/19 od 25. 11.
2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika S.
Ludvajić iz Solina broj Ovrv-78/19 od 2. 7. 2019. te je po pravomoćnosti tog rješenja. spis
ustupljen parničnom odjelu ovog suda temeljem odredbe čl. 282. u svezi čl. 58. Ovršnog
zakona.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom računa 23/2109/P1/1 od 1. 4. 2019., izvatka
iz sudskog registra za tuženika od 7. 12. 2019., ugovora o pružanju pravne pomoći i
zastupanja zaključenog između tužitelja i tuženika 26. 1. 2011., te saslušanjem tužitelja.
Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tužena u obvezi isplatiti tužitelju
utuženo potraživanje s osnova odvjetničkih usluga temeljem ugovora o pružanju pravne
pomoći i zastupanja od 26. 1. 2011.
Naime, utuženi iznos od 17.500,00 kn tužitelj potražuje od tuženika po osnovi
zastupanja i pravne pomoći temeljem ugovora zaključenog 26. 1. 2011., koji je raskinut
dopisom tuženika od 14. 6. 2018., što među strankama nije sporno.
Odredbom čl. 65. st. l. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05,
41/08 i 125/11, dalje: ZOO) je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten
zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je
odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom
svojom imovinom.
Odredbom čl.9.ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.
Pregledom ugovora o pružanju pravne pomoći i zastupanja kojeg su zaključili tužitelj,
kao davatelj usluga i tuženika, kao korisnik usluga, utvrđeno je da se radi o ugovoru kojim se
tužitelj obvezao kao odvjetnik pružati tuženik stručnu pravnu pomoć, a tuženik se obvezao
(čl. 5. ugovora) isplaćivati tužitelju mjesečni paušalni iznos od 3.500,00 kn uvećano za PDV.
Plaćanje ovog paušalnog iznosa tuženik se obvezao vršiti redovito mjesečnom doznakom na
žiroračun tužitelja te isti plaćati za svaki mjesec unaprijed, uz prethodno uredno ispostavljeni
račun od strane tužitelja. Ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme uz otkazni rok od 3 mj
od dana primitka otkaza.
Kako je naprijed navedeno, među strankama nije sporno da je naprijed navedeni
ugovor raskinut dopisom tuženika od 14. 6. 2018., prema čemu bi ugovor trajao 92 mjeseca,
odnosno 89 mjeseci i tri mjeseca otkaznog roka. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik platio 88
mjesečnih računa, a predmetno potraživanje da se odnosi na 4 neplaćena računa, koje
uključuje i tri mjeseca otkaznog roka. Tuženik tvrdi kako je ispoštovao sve ugovorne obveze
prema tužitelju, odnosno da ne postoji bilo kakvo dugovanje, s time što ističe kako iz
dostavljenog računa nije razvidan period na koji se odnosi.
U konkretnom slučaju postupak je započet podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju
vjerodostojne isprave, protiv kojeg je izjavljen prigovor, te je po tom prigovoru spis upućen u
parnicu. Na ročištu od 2. 6. 2020. tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda sporni
račun, ugovor od 26. 1. 2011. i opomenu od 22. 5. 2019., te izvođenje dokaza njegovim
saslušanjem, dok tuženik nije predložio izvođenje bilo kakvog dokaza. Na istom ročištu
zaključen je prethodni postupak. Ovo se ističe iz razloga što je sud dao mogućnost strankama
da dostave i predlože dokaze na koje se pozivaju, odnosno omogućio im je raspravljanje pred
sudom.
Novelirani ZPP napušta inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju
dokaza te ih zamjenjuje pravilom da se dokazi izvode isključivo inicijativom stranaka. Ne
postoji niti obveza suda na upozorenje stranaka na dužnost iznošenja činjenica i dokaza na
kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika (Rev-x-148/10-02),
a nepredlaganje dokaza za utvrđivanje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev razlog je
za odbijanje istog (VSRH Gž-2035/78).
Sud je u dokazne svrhe saslušao tužitelja, a iz njegovog iskaza proizlazi kako je
ugovor o zastupanju zaključen među strankama raskinut u lipnju 2019., te da je u konkretnom
slučaju, glede predmetnog računa u pitanju nesporazum, jer je od bivših ravnatelja tuženika
bio zamoljen da račune koje je trebao fakturirati za pojedine mjesece fakturira s odgodom, pa
je tako zamoljen fakturirati s odgodom račun za studeni 2011., kao i dva računa za 7. i 8.
mjesec prethodne godine, odnosno ukupno da se radilo o 4 računa za koje je traženo da ih
ispostavi s odgodom, jer je tuženik uvijek imao problema s likvidnošću. Tuženik da
provjerom u računovodstvu može utvrditi kako mu je plaćeno ukupno 88 od 92 mjeseca
zastupanja. S druge strane, svoje obveze prema ugovoru da je pravovremeno i uredno
izvršavao, te da na njegov rada nikada nije bilo primjedbi. Predmetni račun da je podnesen
nakon 6 mjeseci iz razloga što se prije podnošenja računa više puta pisanim putem obraćao
tuženiku, smatrajući kako će on ispraviti grešku.
Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 7. ZPP-a, ovaj sud smatra kako
je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom
odnosu temeljem kojega je tužitelj kao nalogoprimac obavljao poslove zastupanja i pružanja
pravne pomoći tuženiku, te da je taj ugovor raskinut 14. 6. 2018., a ugovoren je otkazni rok
od 3 mjeseca od dana primitka pisanog otkaza. Tužitelj je tuženiku ispostavio predmetni
račun od 1. 4. 2019. koji se odnosi na isplatu mjesečnog paušala od 3.500,00 kn za četiri
mjeseca, i to mjesec prije otkaza ugovora i tri mjeseca otkaznog roka, uvećano za PDV
(3.500,00 kn puta 4 jednako 14.000,00 kn, puta 25% jednako 17.500,00 kn). Tužitelj tvrdi da
mu tuženik nije platio četiri računa, te da je od njega u par navrata tražio odgodu
ispostavljanja računa zbog problema s likvidnošću. Dakle, tužitelj tvrdi da mu je ukupno
podmireno 88 od 92 računa, koliko mu je tuženik za vrijeme trajanja ugovora i otkaznog roka
ukupno prema ugovoru trebao isplatiti. Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužitelja, jer je
njegov iskaz uvjerljiv i logičan, te nije u suprotnosti s ostalim dokazima izvedenim u
postupku. Naime, tuženik je ustanova koja se obvezala plaćati tužitelju paušalni iznos za
odvjetničke usluge ugovorom od 26. 1. 2011., koji nije mijenjan, i koji je raskinut 14. 6. 2018.
s otkaznim rokom od tri mjeseca. Također, tuženik kao institucija posjeduje knjigovodstveno
financijsku dokumentaciju koja sadrži podatke o plaćanjima paušalnog iznosa koji je prema
ugovoru bio dužan plaćati tužitelj. Za tvrdnje da bi svoje ugovorne obveze u potpunosti
ispoštovao i platio tužitelju paušal za cjelokupno razdoblje od 92 mjeseca zastupanja, tuženik
nije dostavio niti jedan relevantni dokaz. U konkretnom slučaju tužitelj je ispostavio račun i
tvrdi da mu utuženi iznos koji se odnosi na četiri mjeseca obvezne isplate paušala nije
isplaćen, a u situaciji kad ugovor nije mijenjan, niti postoji bilo kakvih dokaza o tome da bi
stranke postigle drugačiji sporazum, teret dokaza da bi predmetno potraživanje bilo
podmireno jeste na tuženiku. Dakle, tuženik je trebao dostaviti dokaze o izvršenim isplatama,
što nije učinio, radi čega je sud zahtjev tužitelja smatrao utemeljenim.
Glede prigovora kojeg je tuženik istakao protiv rješenja o ovrsi a odnose se na
formalne nedostatke ovršnog prijedloga, za navesti je da je rješenje o stavljanju izvan snage
predmetnog rješenja o ovrsi postalo pravomoćno, a po mišljenju ovog suda tuženik je svoje
prigovore u pogledu forme ovršnog prijedloga i donesenog rješenja o ovrsi trebao osporavati
u ovršnom postupku. No sud smatra kako priležeći račun predstavlja vjerodostojnu ispravu u
smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona, a ovršni prijedlog nema formalnih nedostataka,
posebno ne onih koji bi bili relevantni za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari.
Tužitelju na dosuđeni iznos pripada i zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj
odredbom čl. 27. ZOO- a koja teče od 2. 4. 2019. do isplate. Sud prihvaća logičnim iskaz
tužitelja prema kojemu je predmeti račun ispostavljen nekoliko mjeseci nakon raskida
ugovora jer je pokušavao spor s tuženikom riješiti mirnim putem. Radi se o tome da je
preostalih 88 računa plaćeno sukladno ugovorenim rokovima, a iz dostavljene opomene od
22. 5. 2019. proizlazi da je tužitelj pozivao tuženika na provjeru spornih činjenica u njegovom
računovodstvu nakon vraćanja predmetnog spornog računa, što je tuženik mogao učiniti.
Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak:
-ovršni trošak: sastav ovršnog prijedloga 1.000,00 kn uvećano za 250,00 kn PDV, trošak
javnobilježničke nagrade u iznosu od 525,00 kn uvećano za 131,25 kn PDV, trošak poštarine
30,00 kn, uvećano za 7,50 k PDV, odnosno ukupno 1.943,75 kn.
-parnični trošak: zastupanje na ročištima održanim 2. 6. 20., 24. 6. 20. i 23. 9. 20, te sastav
podneska od 15. 6. 20. po 1.000,00 kn što ukupno iznosi 4.000,00 kn uvećano za 1.000,00 kn
PDV, tako da trošak iznosi 5.000,00 kn. Tužitelju pripada i trošak pristojbe na presudu od
525,00 kn, tako da ukupni parnični i ovrši trošak iznose 7.468,75 kn.
U Splitu, 23. rujna 2020.g.
S U D A C
Vica Roščić,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.