- 1 -

Broj: Jž-1470/2020.

 

                                                            

Broj: Jž-1470/2020.

 

 

 

                                     U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                              P R E S U D A

                                                                     

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja - Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog E.K. zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13., 39/19.) odlučujući o žalbi okrivljenog E.K. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe Krk od 24. srpnja 2020., broj: Pp J-103/2020, u sjednici održanoj 23. rujna 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

               I.  Žalba okrivljenog E.K. odbija se kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.

 

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni E.K. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljeni E.K. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci, te je na temelju istog propisa kažnjen novčanom kaznom od 5.000,00 kuna, s time da će se kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko okrivljeni, u određenom mu roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

Istom presudom, na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona u vezi sa člankom 64. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga od okrivljenika je oduzet predmet privremeno oduzet prema potvrdi Policijske postaje Krk broj 00122920 od 30. travnja 2020.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

 

Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova iz kojih ju podnosi, ali je iz sadržaja žalbe vidljivo da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Okrivljenik žalbom osporava količinu droge koja da bi bila pronađena kod njega tvrdeći da se radi o količini od maksimalno 0,3 grama, a ne 1,2 grama. Navodi da je sve to navodio i na ročištu tvrdeći kako policijski službenici vagali količinu droge zajedno sa vrećicom; da su vagali na način na koji su poremetili kalibraciju vage; da je on imao namjeru smotati jednu cigaretu s kanabisom, a za to mu sigurno nije potreban količina od 1,2 grama. Okrivljenik također navodi da je nezaposlen, a on i baka žive od njezine penzije. Okrivljenik je svjestan svojeg protupravnog čina te izražava kajanje, a smatra kako se u ovom slučaju radi o beznačajnom djelu budući da je količina marihuane bila iznimno mala. Slijedom navedenog, okrivljenik moli da ga se oslobodi od kazne, odnosno, da mu se u slučaju kažnjavanja cijeni činjenica nezaposlenosti, što da je prvostupanjski sud propustio cijeniti.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

 

Tijekom postupka prvostupanjski je sud ispitao okrivljenika te je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta, nakon čega je donio odluku o krivnji okrivljenika, koju odluku okrivljenik žalbenim navodima osporava.

 

U odnosu na okrivljenikov prigovor o količini marihuane ističe se da kako je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključiti da je kod okrivljenika pronađena marihuana upravo u količini od 1,2 grama budući navedeno proizlazi i iz službene bilješke policijskih službenika o zaticanju okrivljenika u počinjenju prekršaja, ali i iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta u kojoj se navodi da se od okrivljenika oduzima upravo količina od 1,2 grama marihuane, koju potvrdu je okrivljenik bez prigovora i potpisao.

 

Nadalje, činjenica količine opojne droge koja se posjeduje nije od utjecaja na ostvarenje bića djela prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

 

Također, neosnovano okrivljenik tvrdi da je u konkretnom slučaju riječ o beznačajnom djelu u smislu članka 24.a. Prekršajnog zakona. U suvremenom kaznenom pravu beznačajno djelo ili tzv. bagatelni delikt označava ponašanje koje, bilo zbog niskog stupnja krivnje počinitelja, bilo zbog neznatnosti ili nepostojanja štetne posljedice ne bi bilo oportuno kažnjavati. Radi se o situacijama u kojima svrha kažnjavanja, bilo da se radi o specijalnoj ili generalnoj prevenciji ili pak etičkoj komponenti kažnjavanja, ne bi bila ostvarena. Drugim riječima, beznačajnom djelu nedostaje dimenzija opasnosti po pravni poredak odnosno temeljne zaštićene vrijednosti zbog čega nije potrebno niti aktivirati mehanizme državne represije (a ako su aktivirani, potrebno ih je obustaviti). U slučaju počinjenja ovog prekršaja, neovisno o količini droge, ne može se zanemariti činjenica da je marihuana droga, a konzumiranje droge, bilo koje vrste, dovodi nerijetko do stvaranja ovisnosti kod konzumenta. Osim toga, činjenica nečije ovisnosti redovito se, u većoj ili manjoj mjeri, odražava na cjelokupno društvo. Kada se sve navedeno uzme u obzir, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona.

 

Za prekršaj iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, a ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Neosnovano okrivljenik tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu njegove nezaposlenosti budući iz obrazloženja odluke o vrsti i visini kazne jasno proizlazi da je prvostupanjski sud cijenio okrivljenikovo materijalno stanje. Novčana kazna, kao blaža vrsta kazne, izrečena u minimalnom iznosu propisanom za predmetni prekršaj, u konkretnom slučaju je primjerena za postizanje svrhe kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije.

 

Odluka o oduzimanju predmetne materije donijeta je osnovano i na zakonu utemeljeno.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/013.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje okrivljenikovo uzdržavanje.

 

              Slijedom svega navedenog, a na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

      Zagreb, 23. rujna 2020.

 

             

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici, u 4 otpravka - za spis, okrivljenika, i tužitelja.