- 1 -

Broj: Jž-1466/2020

 

Broj: Jž-1466/2020

 

 

              U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                         

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz  sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T.S. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.) odlučujući o žalbi okr. D.S., podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima od 10. lipnja 2020., broj: Pp J-114/2020-31, u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o     j e:

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. D.S. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

 

            II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 10. lipnja 2020., broj: Pp J-114/2020-31 proglašeni su krivim okr. T.S., okr. D.S. i okr. K.M. da su na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna od po 195,00 kuna, što je protuvrijednost 50 DEM, koju su dužni platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 kuna, svaki okrivljenik.

 

Istom presudom na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona okr. V.M. i okr. K.P. oslobođeni su od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Istom odlukom, u formi rješenja, prema maloljetnom počinitelju prekršaja L.I. na temelju čl. 68. Prekršajnog zakona primijenjen je sudski ukor, te je oslobođen dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka, dok je na temelju čl. 227. st. 2. toč. 1. Prekršajnog zakona obustavljen prekršajni postupak protiv maloljetnog I.B.M., te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka u odnosu na njega padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

Protiv te odluke okr. D.S. osobno je podnio žalbu u kojoj ne navodi zakonske žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se iz razloga navedenih u žalbi, pobijana presuda i rješenje poništi, oslobode svi sudionici događaja osim V.M., kojeg bi trebalo proglasiti krivim kao poticatelja sudionika na događaj i počinitelja nanesenih ozljeda. 

 

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Podnositelj žalbe navodi da mu od samog početka nije omogućeno pravedno suđenje ignoriranjem „nestanka“ crvene prijave iz OB Vinkovci, dopuštanjem vrijeđanja i prijetnje u sudnici od strane V.M., ne prihvaćanjem svjedoka događaja, ignoriranjem od strane Policijske postaje i suda sudjelovanje Ž.J., čiji je suprug policajac, koja je sudjelovala u događaju „navijanjem“ i izrečenom prijetnjom smrću „Sve vas S. treba ubiti“, ne uzimanjem dokaza iz kafića-nadzorne kamere, niti slika koje pokazuju ozljede, zbog kojih je i završio na operaciji. Žalbom se ističe da je podnositelj žalbe, kao i njegov brat, T.S., postupao u nužnoj obrani, da je sud prema V.M. i Ž.J. izostavio i ignorirao čl. 24. st. 3. Prekršajnog zakona (pomaganje), da mu je povrijeđeno pravo na obranu iz čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona i da nije upozoren o svojim pravima u postupku, što sve potvrđuje činjenicu da je sud pristran i da je zloupotrijebio svoj položaj u svrhu zaštite sudionika u postupku. Podnositelj žalbe navodi da sud svoje uvjerenje temelji na iskazima osoba koje su priznale tučnjavu, no u potpunosti ignorira činjenicu da tučnjave niti ne bi bilo da je nije poticao V.M., manipulirajući sa puno mlađim osobama od sebe.

 

Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu i ukazuje na nepravilnosti u vođenju postupka od strane prvostupanjskog suda.

 

Iz zapisnika o ispitivanju okr. D.S. od 26. svibnja 2020. razvidno je da je ispitan sukladno odredbi čl. 171. Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika, upozoren o pravu na branitelja odrekao se tog svog prava, te mu je omogućeno da se u neometanom izlaganju očituje o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje mu služe za obranu. Zapisnik je okr. D.S. bez primjedbe i bez predlaganja bilo kakvih dokaza vlastoručno, potpisao. Kod iznesene obrane okrivljenik je ostao na ročištu 9. lipnja 2020., te predložio izvođenje personalnih dokaza ispitivanjem u svojstvu svjedoka određenih osoba, te je i taj zapisnik okr. D.S. bez primjedbe vlastoručno potpisao.  

 

Kako dakle, sadržaj zapisnika o ispitivanju okrivljenika ne ostavlja nikakvu dvojbu o pravilnosti i zakonitosti, kako ispitivanja okrivljenika, tako ni provođenja dokaznog postupka, trebalo je odbiti žalbene navode istaknute u tom smjeru.

 

Nadalje, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.

 

Neosnovano žalitelj negira da bi u provedenom dokaznom postupku bila utvrđena njegova primjena fizičke sile prema K.M. i L.I., navodeći da se braneći od K.M. bacio na pod i pao zajedno s njim, a potom, kada se ustao, počeo naguravati sa njim i još jednim, njemu nepoznatim dečkom. Da su se u ponašanju žalitelja ostvarila sva bitna obilježja remećenja javnog reda i mira tučom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio iz iskaza okr. K.M. i maloljetnika L.I., koji su u cijelosti priznali počinjenje prekršaja koji se njima stavlja na teret, tako i iz obrane okr. V.M., okr. K.P. i maloljetnika I.B.P., koji su identično opisali ponašanje okr. D.S. kritične prigode, a pri navodima svojih iskaza okr. K.M. i okr. V.M. ostali i prilikom suočenja sa okr. D.S.. Prvostupanjski je sud osnovano prihvatio iskaze navedenih okrivljenika, koji dovedeni u vezu s materijalnim dokazima izvedenim u postupku čine dovoljnu osnovu za nesporno utvrđenje krivnje na strani okr. D.S..

 

Nadalje, prvostupanjski je sud dao odgovarajuće razloge za neprihvaćanje dokaznih prijedloga obrane okr. D.S., ispitivanja  svjedoka, radi utvrđenja što se dogodilo u ugostiteljskom objektu, a i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedeni dokaz je nepotreban, prvenstveno jer se događaj odvijao van ugostiteljskog objekta, a činjenično stanje u dostatnoj mjeri je utvrđeno do sada provedenim dokazima i njihovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjenje i utvrđene.  

 

Žalbeni navodi u odnosu na osobu Ž.J. nejasni su, budući se navedena uopće ne spominje tijekom ovog prekršajnog postupka, niti kao sudionik, niti kao očevidac ovog događaja, njena nazočnost događaju nije razvidna niti iz optužnog prijedloga, niti je sam podnositelj žalbe navodi tijekom dokaznog postupka.

 

Jednako tako, prema stanju spisa predmeta okr. D.S. tijekom postupka nije predlagao da se kao dokaz pregledaju video snimke nadzorne kamere ugostiteljskog objekta, pa se sve te činjenice i dokazi koje podnositelj žalbe ističe tek sada u žalbi, ukazuju zakašnjelim. Naime, u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe nije za njih znao, što, očito nije u ovoj situaciji.

 

Nadalje, žalbeni navodi u odnosu na oslobođenje od optužbe okr. V.M. i prijedlog da se proglasi krivim, nisu od značaja, jer u odnosu na taj dio prvostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona, okr. D.S. nije ovlaštenik prava na žalbu, budući prema navedenoj zakonskoj odredbi samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika.

 

U ovom prekršajnom postupku tužitelj je tijelo državne uprave koje je podnijelo optužni prijedlog protiv svih sudionika događaja, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava vukovarsko-srijemska, Policijska postaja Vinkovci s ispostavom Markušica, dok podnositelj žalbe ima procesnu poziciju okrivljenika, pa, sukladno istaknutom, nije ovlašten prvostupanjsku presudu pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na druge okrivljenike, konkretno okr. V.M.. 

 

Ako se podnositelj žalbe smatra oštećenikom u predmetnom prekršaju, ističe se da oštećenik, sukladno odredbi čl. 192. st. 4. Prekršajnog zakona, presudu može pobijati samo zbog odluke o troškovima postupka, pa okr. D.S. ni s te osnove nije ovlašten pobijati prvostupanjsku presudu u odnosu na druge okrivljenike.

 

Ostali žalbeni navodi nisu od značaja i ne utječu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa kako podnositelj žalbe nije iznio nikakve nove i uvjerljive činjenice u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi osporio krivnju za počinjeni prekršaj, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, Visoki prekršajni sud, kao drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Po ocjeni ovog suda, okr. D.S. je za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, prvostupanjski je sud izrekao novčanu kaznu u propisanom posebnom minimumu novčane kazne za počinjeni prekršaja, a ovaj sud smatra da, cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, težinu djela i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i izražene zahtjeve generalnog i preventivnog djelovanja, nema osnove za ublažavanjem tako izrečene novčane kazne.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje podnositelja žalbe. Naime, prema podacima u spisu okr. D.S. ostvaruje redovna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.                                   

                               

Zagreb, 23. rujna 2020.

 

 

Zapisničarka :                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Martina Bastić, v. r.                                                                                   Gordana Korotaj, v.r.             

                                          

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okr. D.S. i tužitelja.