- 1 -                                                                       

Broj: Jž-1422/2020

 

                                                      

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 3. ožujka 2020., broj: 8. Pp J-2815/2019-9, u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. U povodu žalbe okr. M.B., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I. žalba okr. M.B. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 3. ožujka 2020., broj: 8. Pp J-2815/2019-9, okr. M.B. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.

 

U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom, okr. Marko Bakota obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

              Protiv te presude, okr. M.B. osobno je pravodobno podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

              Žalba je bespredmetna.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 118/18), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7, 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. 

 

Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud, počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona.

 

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o prekršajnog odgovornosti okr. M.B. utemeljio na zapisniku o ispitivanju osumnjičenika M.B. od 30. kolovoza 2019., a koji zapisnik je cijenio kao zakonit dokaz sukladno čl. 158. st. 6. i 8. Prekršajnog zakona.

 

              Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud predmetni zapisnik cijenio kao zakonit dokaz, obzirom da iz istog nije jasno i nedvosmisleno vidljivo da li je okr. M.B. prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika u II. Policijskoj postaji Split ispitan sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. 

 

              Naime, iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika M.B. u II. Policijskoj postaji Split od 30. kolovoza 2019., proizlazi da se radi o tiskanom formularu, u kojem su, između ostalog, otisnuta i sva upozorenja za osumnjičenika (toč. 1., 2., 3. i 4.), međutim, iz predmetnog zapisnika nije jasno i nedvosmisleno vidljivo koja upozorenja su osumnjičeniku doista prije ispitivanja dana i da li je isti upoznat sa svojim pravima.

 

Pri tom je potrebno istaknuti da iako iz predmetnog zapisnika jedva uočljivo proizlazi da su upozorenja osumnjičeniku pisana tamnim masnim slovima u odnosu na ostali tekst te da se osumnjičenik odrekao prava na branitelja što je označeno kratkim podcrtavanjem toč. 3.a), takav zapisnik ne može se smatrati zakonitim dokazom, obzirom da iz istog nije jasno vidljivo koja upozorenja su istome prilikom ispitivanja dana. Naime, radi se o tiskanom formularu, jednakom za sve osumnjičenike, a iz kojeg mora jasno i nedvojbeno proizlaziti s kojim pravima je osumnjičenik upoznat, dok označavanje sadržaja prava osumnjičenika koja su otisnuta tamnim masnim slovima u odnosu na ostali sadržaj teksta, ne ukazuje jasno i nedvosmisleno s kojim je pravima osumnjičenik upoznat.

 

Stoga, obzirom da predmetni zapisnik o ispitivanju osumnjičenika nije sastavljen sukladno odredbi čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radi, isti se ne može koristiti kao dokaz u postupku i na njemu se ne može temeljiti odluka o krivnji okrivljenika.

 

Iz navedenih razloga, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova će provesti zakonite dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu, 23. rujna 2020.

 

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinski prekršajni sud u Splitu u 5 otpravaka za spis, okrivljenika i tužitelja.