1                            Poslovni broj: 1 UsI-1448/2019-10

 

 

 

 

 

 

Poslovni  broj: 1 UsI-1448/2019-10

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Š. K. iz Lj., ..., kojeg zastupaju opunomoćenice odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. B.-K. i A. A., u M. L., ... protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije (ranije: Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područne jedinice u Rijeci), Rijeka, Blaža Polića 2, radi uklanjanja rekonstrukcije, 23. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područne jedinice u Rijeci (sada: Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije), KLASA: UP/I-362-02/16-02/1336, URBROJ: 443-14-1-3-2-19-46 od 23. rujna 2019.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/16-02/1336, URBROJ: 443-14-1-3-2-19-46 od 23. rujna 2019., donesenim u ponovnom postupku nakon presude ovog Suda poslovni broj 6 UsI-269/19 od 6. rujna 2019., naloženo je tužitelju kao investitoru da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni dvostrešno drveno krovište tlocrtne veličine 8,65 x 6,70 + 3,12 x 5,51 m, pokriveno mediteran crijepom, zajedno s izvedenim nadozidom visine 60 cm na kojeg je postavljena horizontalna drvena greda-vjenčanica visine 16 cm, sve izgrađeno na postojećoj stambenoj jedinici broj 223 u turističkog naselja B. na otoku L., na k.č. ... k.o. N., protivno važećoj prostorno planskoj dokumentaciji Grada Mali Lošinj. Ukoliko tužitelj ne postupi po navedenom rješenju, isti je upozoren da će se na izvršenje rješenja prisiljavati izricanjem šest novčanih kazni.

 

Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu navodi, u bitnome, da je tuženik u ponovnom postupku promijenio izreku rješenja i da je osim uklanjanja krovišta sada naložio uklanjanje nadozida i drvene grede-vjenčanice. Smatra da je tuženik takvim postupanjem povrijedio načelo zabrane „reformatio in peius“. Pojašnjava da tuženik u ponovnom postupku nije utvrdio nove činjenice u odnosu na ranije proveden postupak, ali da je neovisno o tome promijenio pravnu kvalifikaciju i da je donio navedeno rješenje koje je štetno za tužitelja. Navodi da sada tuženik više ne smatra da se radi o gradnji bez građevinske dozvole već da se radi o gradnji koja je protivna prostorno-planskoj dokumentaciji. Ističe da je tuženik u postupku trebao uzeti u obzir nalaz vještaka Ž. J. iz kojeg proizlazi da je glavni projekt T.-p. d.o.o. Z. kojeg posjeduje za predmetni zahvat (podizanje postojećeg nadozida za 0,6 m) izrađen sukladno čl. 5. st. 3. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 79/14, dalje: Pravilnik) kojim je predviđeno da se takav zahvat može izvoditi bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom. Tužitelj još smatra da je u konkretnom slučaju trebalo uzeti u obzir odredbu čl. 51. b Prostornog plana Grada Mali Lošinj („Službene novine PGŽ“, broj 13/08 i 13/12, dalje: PPU Grada Mali Lošinj). Kao dokaz svojih navoda tužitelj je predložio da Sud u sporu pored uvida u priloženu dokumentaciju provede i dokaze očevidom na licu mjesta, građevinskim vještačenjem te saslušanjem tužitelja. Slijedom navedenoga tužitelj u tužbenom zahtjevu traži da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.          

 

              Tužitelj je u okviru tužbe predložio da Sud odredi odgodni učinak tužbe, a taj prijedlog tužitelja je odbijen ovosudnim rješenjem poslovni broj 1 UsI-1448/2019-4 od 22. siječnja 2020. iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

U tijeku spora održana je rasprava dana 15. rujna 2020. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

 

Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

Sud je odbio u sporu provesti navedene dokaze koje je predložio tužitelj iz razloga što je Sud sve odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju postojeće dokumentacije u spisu, a što će se nastavno obrazložiti.

 

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

Čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, dalje: ZG) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim  Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano.

 

Čl. 128. st. 1. ZG propisano je da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole.

 

Čl. 1. st. 2. spomenutog Pravilnika propisano je da su u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz st. 1. tog članka (jednostavnih građevina i radova) investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu.

 

U st. 4. istog članka propisano je da se iznimno od st. 2. tog članka protivno prostornom planu može  izraditi glavni projekt za: 1. završavanje nezavršene zgrade, odnosno nezavršenog dijela zgrade, stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju u okviru ozakonjenih gabarita te za izvođenje na istoj fasade i ravnog, kosog ili zaobljenog krova bez nadozida i 2. rekonstrukciju zgrade stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti koja je ozakonjena kao završena sa ravnim krovom, a koja se rekonstrukcija sastoji u izvođenju kosog ili zaobljenog krova bez nadozida.

 

Čl. 5. t. 3. c) Pravilnika propisano je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu izvoditi radovi na postojećoj zgradi kojima se podiže novi nadozid do najviše 0,6 m ili postojeći nadozid jednom povećava za najviše 0,6 m.

 

Čl. 114. Prostornog plana Grada Mali Lošinj određeno je da unutar područja turističkog naselja Bučanje nije dopuštena izgradnja novih građevina, već samo održavanje i sanacija dotrajalih konstruktivnih dijelova postojećih građevina, zamjena ravnog krova kosim (bez mogućnosti povećanja visine građevine).

 

Čl. 30. st. 1. t. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13, dalje: ZGI) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje u određenom roku građevine, odnosno njezina dijela ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

 

Tužitelj svojim navodima iznijetima u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu, u biti, ne osporava da je izveo radove opisane u izreci osporavanoga rješenja, odnosno da je uklonio postojeće dvostrešno krovište i nadstrešnicu koja je bila uz objekt i da je izveo novo dvostrešno krovište na način da je na jednoj strani izveden nadozid od 60 cm, a druga strana krovišta da je dijelom produžena sve do kraja uklonjene nadstrešnice, jedino tvrdi da se radi o jednostavnim radovima iz citirane odredbe čl. 5. t. 3. c) spomenutog Pravilnika i da je te radove mogao izvesti na temelju glavnog projekta tvrtke T.-p. d.o.o. iz Z.

 

Međutim, iz citirane odredbe čl. 1. st. 2. i 4. spomenutog Pravilnika slijedi da se ne mogu izvoditi građevinski radovi koji su zabranjeni prostornim planom osim kosog ili zaobljenog krova na zgradi koja je ozakonjena kao završena sa ravnim krovom, ali bez izvođenja nadozida.

 

Sukladno citiranoj odredbi čl. 114. PPU Grada Malog Lošinja na području turističkog naselja B. nje dozvoljeno izvođenje nikakvih nadozida na postojećim objektima kako je to pojasnio tuženik u ponovnom postupku i u obrazloženju osporavanoga rješenja.

 

Stoga tužitelj nije mogao izvesti predmetni nadozid jer isti nije dozvoljen prostornim planom. Pri tome nije odlučna činjenica što tužitelj posjeduje glavni projekt za predmetni zahvat, iz razloga što se citirani čl. 5. t. 3. c) Pravilnika može primijeniti samo u situaciji kada je gradnja radova iz te odredbe dozvoljena i prostorno-planskom dokumentacijom, što ovdje nije slučaj. Dakle, glavni projekt ne smije biti izrađen protivno prostornom planu što je ovdje slučaj.

 

U odnosu na navode tužitelja da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti čl. 51. b PPU Grada Mali Lošinj navodi se da u sporu nije sporno da se predmetna čestica nalazi unutar turističkog naselja B. pa se stoga na istu ima primijeniti citirani čl. 114. PPU Grada Mali Lošinj, a ne čl. 51. b PPU Grada Mali Lošinj.

 

U odnosu na navode tužitelja da je tuženik u ponovnom postupku povrijedio načelo zabrane „reformatio in peius“, navodi se da to načelo vrijedi za upravni spor. Međutim, što se tiče upravnog postupka nema zapreke da građevinski inspektor u ponovnom inspekcijskom postupku obuhvatiti i onu nezakonitu gradnju koja nije bila obuhvaćena ranije donesenim inspekcijskim rješenjem.

 

Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 23. rujna 2020.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić, v.r.

 

             

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).