1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Virovitici, Stalna Služba u Slatini po sutkinji Marici Bićanić, u pravnoj stvar tužitelja K. d.o.o. S., B. R. 2, OIB:, koga zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik iz O., protiv tuženice L. J. vlasnice sada odjavljenog obrta Caffe bar P., S., M. S. 2, OIB:, koju zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik iz V., radi isplate, nakon glavne rasprave održane 7. rujna 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 23. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. N. iz S. broj Ovrv-55/2019 od 12. veljače 2019.

 

              Tužitelj je dužan tuženici platiti trošak postupka u iznosu od 8.625,00  kn, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je kao ovrhovoditelj, na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženice kao ovršenice, podnio prijedlog za ovrhu, radi naplate 5.969,28 kn i spp. Javni bilježnik S. N. je rješenjem broj Ovrv-55/2019 od 12. veljače 2019. dopustila predloženu ovrhu općenito na imovini ovršenice.

 

Tuženica je kao ovršenica pravodobno uložila prigovor, pa je primjenom čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17), rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, ukinute su sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

U tužbi i tijekom postupka tužitelj navodi da se njegova tražbina temelji na neplaćenim računima tuženice za izvršene usluge isporuke vode u sjedištu njezinog tada registriranog obrta u S., B. R. 10  i u izdvojenom pogonu u ul. M. S. 2, da tuženica nije prigovorila niti jednom računu, zatim, da je tuženica djelomično podmirila račun broj 7700059 koji glasi na 1.175,66 kn, nakon čega je po tom računu preostao dug od 960,13 kn, kao i račun broj 6097316 na iznos od 202,40 kn, za koji je preostao neplaćen iznos od 80,46 kn, da nije bilo drugih uplata, te da ukupan dug tuženice iznosi 5.969,28 kn. Tužitelj ne osporava da je tuženica izvršila uplate prema priznanicama priloženim uz svoj podnesak, ali tvrdi da iz tih uplatnica nije razvidno koji je račun plaćen, zatim, da tuženica nije odredila koji konkretno račun plaća niti je o tome postojao sporazum stranaka, slijedom čega su zatvarana najstarija dugovanja, te se, nadalje, tužitelj poziva na pravilo o redu uračunavanja i tvrdi da su ostali neplaćeni računi specificirani u inicijalnom pismenu tužitelja. Predlaže da sud održi na snazi platni nalog, potražuje trošak postupka.

 

Tuženica osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe da je u cijelosti podmirila sve račune za vodu i da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, da je svoje obveze, uz predočenje svakog dostavljenog joj računa, plaćala na blagajni tužitelja i od tužitelja je dobivala ovjeru te uplate na uplatnicama dobivenim od tužitelja, potom, da je problem u knjiženju tužitelja tako izvršenih uplata, da i iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka proizlazi da evidencija računa tužitelja nije uredno vođena i da u poslovnim knjigama vodi kao neplaćene račune koji su plaćeni ili u iznosima koji se razlikuju od iznosa na istom računu, te ističe prigovor zastare. Predlaže da sud ukine platni nalog i obveže tužitelja na plaćanje troška postupka.

 

U dokaznom postupku sud je saslušao tuženicu kao stranku, svjedoke K. F. B. Z., S. L. i M. V., vještaka Đ. S. B., pročitao je karticu kupaca list u spisu 3 i 22, i 4 i 15, račune tužitelja broj 6097316 od 31. ožujka 2016. s dospijećem 18. travnja 2016. na iznos od 202,40 kn, 6281990 od 30. travnja 2016. s dospijećem 17. svibnja 2016. na iznos od 17,02 kn, 6290345 od 31. svibnja 2016. s dospijećem 16. lipnja 2016. na iznos od 387,79 kn, 6481183 od 30. lipnja 2016. s dospijećem 16. srpnja 2016. na iznos od 171,50 kn, 6772943 od 31. prosinca 2016. s dospijećem 16. siječnja 2017. na iznos od 156,06 kn, 7023227 od 31. siječnja 2017. s dospijećem 16. veljače 2017. na iznos od 140,61 kn, 7036752 od 28. veljače 2017. s dospijećem 17. ožujka 2017. na iznos od 109,71 kn, 7300042 od 30. travnja 2017. s dospijećem 25. svibnja 2017. na iznos od 156,06 kn, 7699000 od 31. kolovoza 2017. s dospijećem 25. rujna 2017. na iznos od 202,40 kn, 8234434 od 31. prosinca 2017. s dospijećem 25. siječnja 2018. na iznos od 156,06 kn, 8876032-180 od 31. kolovoza 2018. s dospijećem 25. rujna 2018. na iznos od 361,93 kn, 7700059 od 31. kolovoza 2017. s dospijećem 25. rujna 2017. na iznos od 1.175,66 kn, 7744790 od 30. rujna 2017. s dospijećem 25. listopada 2017. na iznos od 1.237,45 kn, 8096724 od 31. listopada 2017. s dospijećem 25. studenog 2017. na iznos od 480,47 kn, 8164320 od 30. studenog 2017. s dospijećem 25. prosinca 2017. na iznos od 449,58 kn, 8235490 od 31. prosinca 2017. s dospijećem 25. siječnja 2018. na iznos od 403,24 kn, 8876138-185 od 31. kolovoza 2018. s dospijećem 25. rujna 2018. na iznos od 608,30 kn, list u spisu 23 do 33, 16 do 21 i 97, priznanice o uplati tuženice, list u spisu 97, izvadak iz obrtnog registra, list u spisu 14, O. tužitelja o cijeni vodnih usluga od 7. siječnja 2013., list u spisu 36 do 39, proveo je knjigovodstveno- financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Đ. S.-B. iz B. list u spisu 71 do 78, Ugovor o pružanju računovodstvenih usluga i usluga vezanih za poslovanje društva od 31. prosinca 2013., list u spisu 86 do 87, naloge za nacionalna plaćanja i stavke izvoda od 19. travnja 2016., od 18. svibnja 2016., od 14. lipnja 2016., od 19. rujna 2016., od 19. prosinca 2016., od 24. siječnja 2017., od 14. ožujka 2017., od 12. svibnja 2017., od 14. rujna 2017., od 16. siječnja 2018., list u spisu 99 do 108., na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:.

 

              -tužitelj se bavi pružanjem vodnih usluga korisnicima stambenih i poslovnih prostora, koje usluge se obračunavaju sukladno tarifama sadržanim u Odluci o cijeni vodnih usluga,

              -tužiteljica je kao vlasnica sada odjavljenog obrta Caffe bar P. u S., na lokacijama M. S. 2 i B. R. 10, bila korisnik - kupac tužiteljevih usluga,

-za pružene usluge isporuke vode na lokaciji M. S. 2, tužitelj je tuženici ispostavio slijedeće račune: broj 6097316 od 31. ožujka 2016., s dospijećem 18. travnja 2016., na iznos od 202,40 kn, koji je tužiteljica platila 19. travnja 2016., broj 6281990 od 30. travnja 2016., s dospijećem 17. svibnja 2016., na iznos od 17,02 kn, koji je tužiteljica platila 18. svibnja 2016., broj 6290345 od 31. svibnja 2016., s dospijećem 16. lipnja 2016., na iznos od 387,79 kn, koji je tužiteljica platila 14. lipnja 2016., broj 6481183 od 30. lipnja 2016., s dospijećem 16. srpnja 2016., na iznos od 171,50 kn, koji je tužiteljica platila 13. siječnja 2017., broj 6772943 od 31. prosinca 2016., s dospijećem 16. siječnja 2017., na iznos od 156,06 kn, koji je tužiteljica platila 24. srpnja 2017., broj 7023227 od 31. siječnja 2017., s dospijećem 16. veljače 2017., na iznos od 140,61 kn, koji je tužiteljica platila 20. veljače 2017., broj 7036752 od 28. veljače 2017., s dospijećem 17. ožujka 2017., na iznos od 109,71 kn, koji je tužiteljica platila 14. ožujka 2017., broj 7300042 od 30. travnja 2017., s dospijećem 25. svibnja 2017., na iznos od 156,06 kn, koji je tužiteljica platila 12. svibnja 2017., broj 7699000 od 31. kolovoza 2017., s dospijećem 25. rujna 2017., na iznos od 202,40 kn, koji je tužiteljica platila 14. rujna 2017., broj 8234434 od 31. prosinca 2017., s dospijećem 25. siječnja 2018., na iznos od 156,06 kn, koji je tužiteljica platila 16. siječnja 2018., sve na blagajni tužitelja, te račun broj 8876032-180 od 31. kolovoza 2018., s dospijećem 25. rujna 2018., na iznos od 361,93 kn, koji je tužiteljica platila 13. rujna 2018., putem FINA,

-za pružene usluge isporuke vode na lokaciji B. R., tužitelj je tuženici ispostavio slijedeće račune: broj 7700059 od 31. kolovoza 2017., s dospijećem 25. rujna 2017., na iznos od 1.175,66 kn, koji je tužiteljica platila 14. rujna 2017., broj 7744790 od 30. rujna 2017., s dospijećem 25. listopada 2017., na iznos od 1.237,45 kn, koji je tužiteljica platila 24. listopada 2017., broj 8096724 od 31. listopada 2017., s dospijećem 25. studenog 2017., na iznos od 480,47 kn, koji je tužiteljica platila 17. studenog 2017., broj 8164320 od 30. studenog 2017., s dospijećem 25. prosinca 2017., na iznos od 449,58 kn, koji je tužiteljica platila 20. prosinca 2017., broj 8235490 od 31. prosinca 2017., s dospijećem 25. siječnja 2018., na iznos od 403,24 kn, koje je tužiteljica platila 16. siječnja 2018., sve na blagajni tužitelja, te račun broj 8876138-185 od 31. kolovoza 2018., s dospijećem 25. rujna 2018., na iznos od 608,30 kn, koji je tužiteljica platila 13. rujna 2018., putem FINA,

-između stranaka ne postoji sporazum o redu uračunavanja,

-tužiteljica je kao dužnik odredila red uračunavanja prilikom plaćanja, tako što je donosila i ovlaštenoj blagajnici predočila konkretni račun koji hoće platiti,

-blagajnica B. Z. potvrđuje da nije bilo dvojbe koji račun tužiteljica podmiruje, i da je, po izvršenoj uplati, davala tužiteljici potpisanu i ovjerenu potvrdu o plaćanju,

-tužitelj kao naručitelj i S. K. d.o.o. kao izvršitelj, su 31. prosinca 2013. ugovorili da izvršitelj pruža računovodstvene usluge naručitelju, kao što su vođenje blagajne, materijalnog knjigovodstva i skladišta, izdavanje računa, knjiženje izlaznih računa, izvoda, obračun plaća, periodičnih obračuna, završnih računa i druge usluge vezane za poslovanje naručitelja,

-tužitelj nije uredno vodio knjigovodstvo, budući da u svoju knjigovodstveno- financijsku dokumentaciju nije unosio podatak koji račun tužiteljica plaća, već je u Nalogu za nacionalna plaćanja samo naznačio visinu plaćenog iznosa, a u tri slučaja čak nije unio ni datum uplate, potom, tako što je, pri prijenosu potraživana iz jedne godine u drugu, prikazao najprije da su određeni računi plaćeni, da bi iste račune u slijedećoj godini ponovno vodio kao neplaćene, zbog čega se način namirenja iznosa računa s iznosima uplata mijenjao iz godine u godinu,

-tužitelj je za lokaciju B. R. 10 prikazao kao neplaćene račune broj i to 77744790 od 30. rujna 2017. na iznos od 1.237,45 kn, iako je isti u cijelosti plaćen 24. listopada 2017., broj 8096724 od 31. listopada 2017. na iznos od 480,47 kn, iako je isti u cijelosti plaćen 17. studenog 2017., i račun broj 8164320 od 30. studenog 2017. na iznos od 449,58 kn, iako je isti u cijelosti plaćen 20. prosinca 2017.,

-za lokaciju M. S. 2 tužitelj je prikazao kao neplaćene račune i to broj 6281990 od 30. travnja 2016. na iznos od 17,02 kn, koji račun je u cijelosti plaćen 18. svibnja 2016., broj 6290345 od 31. svibnja 2016. na iznos od 387,79 kn, koji račun je u cijelosti plaćen 14. lipnja 2016., broj 6772943 od 31. prosinca 2016. na iznos od 156,06 kn, koji račun je u cijelosti plaćen 24. siječnja 2017., broj 7023227 od 31. siječnja 2017. na iznos od 140,61 kn, iako je isti u cijelosti plaćen 20. veljače 2017., broj 7036752 od 28. veljače 2017. na iznos od 109,71 kn, koji račun je u cijelosti plaćen 14. ožujka 2017., broj 77300042 od 30. travnja 2017. na iznos od 156,06 kn, iako je taj račun u cijelosti plaćen 12. svibnja 2017., te račun broj 7699000 od 31. kolovoza 2017. na iznos od 202,40 kn, iako je račun u cijelosti plaćen 14. rujna 2017.

 

Saslušanjem tuženice kao stranke je utvrđeno da je njezin obrt poslovao na adresi M. S. 2, s izdvojenim pogonom u ul. B. R., da je obrt sada odjavljen, da je na kućnu adresu dobivala tužiteljeve račune, koji su sadržavali cijenu i specifikaciju kompletne usluge, razdoblje na koje se pružena usluga odnosi i dospijeće plaćanja, zatim, da nema neplaćenih obveza prema tužitelju, da je račune plaćala  gotovinski na blagajni tužitelja, pri čemu je blagajnici, a to je najčešće bila  B. Z., predočila konkretne račune koje želi platiti, da je po izvršenom plaćanju dobivala jedan dio odreska od predmetnog računa, na kojem je bio vidljiv štambilj tužitelja i potpis ili paraf blagajnice, da su iznosi uplata bili istovjetni s iznosima na koje su glasili računi, da ni ona, niti blagajnica nisu imale dvojbe koji se račun konkretnom uplatom podmiruje, te da raspolaže originalima priznanica o plaćanju izvršenih usluga.

 

Iz iskaza svjedoka B. Z. je utvrđeno da je zaposlenica S. K., koji je osnovan odvajanjem od tužitelja prije šest godina, da je kod tužitelja i u S. K. desetak godina radila kao blagajnica, da se na predočenim joj originalima računa i priznanica o uplati broj 7699000, 7300042, 7023227, 7036752, 6772943, 6481183, 6290345, 6281990, 6097316, 8164320, 7744790 i 7700059 nalazi njezin faksimil, da joj je stranka pri plaćanju predočila konkretan račun i dala iznos novca naznačen na tom računu, nakon čega je na temelju tog računa tuženici ispisala priznanicu o uplati, da bez predočenja konkretnog računa koji se plaća ne bi bilo moguće da su identični iznosi naznačeni na računima i na priznanicama o uplati, da nije imala dvojbu da stranka plaća upravo račun koji joj je predočila, odnosno da tuženica ne vrši uplatu nekog drugog računa ili dijela računa, zatim, da je tužitelj općenito strankama dostavljao strojno/računalno ispisane naloge za nacionalna plaćanja, koji su sadržavali ime platitelja, vrstu usluge, dospijeće, iznos koji se ima platiti, razdoblje na koje se usluga odnosi i naziv tužitelja i za čiju korist se uplata ima izvršiti, da su pravne osobe u pravilu od tužitelja dobivale račune, a rjeđe naloge za nacionalna plaćanja, te da joj nitko iz računovodstva nije sugerirao da u priznanici o uplati treba naznačiti da je plaćen konkretni račun koji joj je stranka donijela na blagajnu.

 

Svjedok K. F. je iskazao da kod tužitelja nešto više od šest godina radi kao voditelj općih i pravnih poslova, da tužitelju 90% pravnih osoba usluge plaća putem banke, te da je do unazad približno šest mjeseci, na temelju međusobno zaključenog ugovora, S. K. na blagajni vršio naplatu tužiteljevih usluga za korist tužitelja, nakon čega je plaćanje preneseno isključivo na Slatinsku banku.

 

Iz iskaza svjedoka S. L. proizlazi da je svojedobno postojala jedinstvena tvrtka K., u kojoj je radila kao računovodstvena službenica, da su razdvajanjem nastali tužitelj i S. K., da je računovodstvene poslove prestala obavljati kada je K. primio u radni odnos M. V., da ne zna kako su zatvarane uplate tuženice, da se nekad ne poštuje kronologija zatvaranja starih računa, da činjenicu da su pojedini računi, čiji iznosi su obuhvaćeni tužbenim zahtjevom, prema knjigovodstveno-financijskom vještaku u poslovnim knjigama vođeni kao neplaćeni na dan 30. rujna 2018., iako su stvarno plaćeni prethodne godine, obrazlaže mogućnošću da službenik koji je vršio zatvaranje računa nije svaki put odabrao najstariji neplaćeni račun, već neki drugi, te ističe da vjerovnik jedan dio priznanice o uplati daje korisniku usluge-platitelju, a drugi dio zadržava za sebe i taj drugi dio se popunjava rukom i odlaže u arhivu uz blagajnu, tako da službenik koji vrši zatvaranje potraživanja nema uvid koji račun i koje dugovanje se zatvara tom uplatom.

 

Svjedok M. V. je iskazala da je računovodstvena službenica tužitelja od ožujka 2017., da je približno dva mjeseca iste poslove s njom radila i S. L., da je S. K. i nakon razdvajanja od K. uslužno za K. vršio poslove blagajne, da misli kako je konačno razdvajanje tih dvaju tvrtki okončano u travnju 2018., nakon čega su još samo sačinjena završna izviješća, zatim, da je nekoliko osoba vršilo knjiženje uplata po računima, da su uplate, u kojima nije naznačen broj računa, ili obračunsko razdoblje ili visina uplate nije odgovarala pojedinom računu, knjižene tako što su zatvarana najstarija dugovanja, te da ne može objasniti kako je moguće da se isti računi u poslovnim knjigama K. najprije vode kao plaćeni, a da su naknadno, na dan 30. rujna 2018. ponovno iskazani kao neplaćeni. Svjedokinja je glede razlike u visini iznosa u samom računu i u kartici kupaca glede računa broj 0014176-8876138-185, iskazala da se ne radi o istom računu, da je pri promjeni računalnog programa omaškom kod prijenosa podataka naznačena ista cijena vode po m3 za fizičke i za pravne osobe, da je protekom tri-četiri mjeseca uočen taj propust i napravljena je ispravka na način da je pravnim osobama izdavan jedan novi račun, koji je objedinjavao tako nastalu razliku u cijeni za cjelokupno razdoblje, pa je otuda račun broj 0014176-8876138-185 od 31. kolovoza 2018. plaćen a račun s istim brojem koji datira od 17. rujna 2018. i glasi na iznos od 619,76 kn nije plaćen, da isto objašnjenje vrijedi i za račun broj 0000132-8876032-180 koji je izdan 25. rujna 2018. na iznos od 361,93 kn, u kom je slučaju novi račun iste oznake izdan 17. rujna 2018. na iznos  241,02 kn.

 

Provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem i neposrednim saslušanjem vještaka Đ. S. B. je utvrđeno da evidencija tužitelja načelno nije uredno vođena, da postoje situacije u kojima je dugovanje po pojedinom računu pod različitom - drugom oznakom preneseno u narednu godinu u drugačijem ili u istom iznosu, da postoje uplatnice koje imaju samo broj, a ne i oznaku koji se račun plaća, da je tužitelj prikazao kao neplaćene račun broj 77744790 od 30. rujna 2017. na iznos od 1.237,45 kn, iako je isti 24. listopada 2017. u cijelosti plaćen, račun broj 8096724 od 31. listopada 2017. na iznos od 480,47 kn, iako je isti u cijelosti plaćen 17. studenog 2017., račun broj 8164320 od 30. studenog 2017. na iznos od 449,58 kn, iako je isti u cijelosti plaćen 20. prosinca 2017., također je tužitelj prikazao kao neplaćen račun broj 6281990 od 30. travnja 2016. na iznos od 17,02 kn, koji račun je u cijelosti plaćen 18. svibnja 2016., račun broj 6290345 od 31. svibnja 2016. na iznos od 387,79 kn, koji je u cijelosti plaćen 14. lipnja 2016., račun broj 6772943 od 31. prosinca 2016. na iznos od 156,06 kn, koji je u cijelosti plaćen 24. siječnja 2017., račun broj 7023227 od 31. siječnja 2017. na iznos od 140,61 kn, iako je isti u cijelosti plaćen 20. veljače 2017., račun broj 7036752 od 28. veljače 2017. na iznos od 109,71 kn, koji račun je u cijelosti plaćen 14. ožujka 2017., račun broj 77300042 od 30. travnja 2017. na iznos od 156,06 kn, iako je taj račun u cijelosti plaćen 12. svibnja 2017., te račun broj 7699000 od 31. kolovoza 2017. na iznos od 202,40 kn, iako je račun u cijelosti plaćen 14. rujna 2017. Vještakinja je iskazala da je pri vještačenju raspolagala službenom evidencijom tužitelja, ali ne i tužiteljevim originalima priznanica o uplati na temelju kojih je, za pretpostaviti je, vršio knjiženja, a koje se odnose na sve račune obuhvaćene tužbom i tužbenim zahtjevom.

 

Da tužitelj tereti tuženicu za iznos od ukupno 5.969,28 kn, od čega iznos od 1.818,65 kn za izdvojeni pogon obrta u M. S. 2, te iznos od 4.150,63 kn za sjedište obrta u Braće Radića 10, da su karticama obuhvaćeni računi broj 6097316, 6281990, 6290345, 6481183, 6772943, 7023227, 7036752, 7300042, 7699000, 8234434, 8876032-180, 7700059, 7744790, 8096724, 8164320, 8235490 i 8876138-185, proizlazi iz kartica kupaca (list u spisu 3 i 22, i 4 i 15). 

 

Da je tužiteljica u cijelosti platila sve utužene račune utvrđeno je iz originala ovjerenih priznanica o uplatnica i računa specificiranih u karticama kupaca (list u spisu 97, 23 do 33, 16 do 21).

 

Da je računovodstvo tužitelja rukom ispisivalo naloge za nacionalna plaćanja, proizlazi iz pročitanih naloga ( list u spisu 99 do 108).

 

Da je tužitelj angažirao S. K. za pružanje raznih računovodstvenih usluga, uključujući i blagajničke usluge, utvrđeno je iz Ugovora o pružanju računovodstvenih usluga i usluga vezanih za poslovanje društva od 31. prosinca 2013. (list u spisu 86 do 87).

 

Tarifa tužiteljevih usluga je utvrđena iz Odluke o cijeni vodnih usluga od 7. siječnja 2013. (list u spisu 36 do 39).

 

Kao razložnim, uvjerljivim i sukladnim drugim provedenim dokazima, sud je povjerovao iskazima tuženice, svjedoka B. Z., K. F., S. L. i M. V..

 

Nalaz i mišljenje i iskaz saslušanog vještaka Đ. S. B., sud cijeni stručnim, argumentiranim i razložnim u djelu u kojem vještak ističe neuredno vođenje evidencije od strane tužitelja, činjenicu da je tužitelj dugovanje po pojedinom računu, pod različitom oznakom, prenosio u narednu godinu u drugačijem ili u istom iznosu, da pojedine uplatnice imaju samo broj a ne i oznaku koji se račun plaća, te da je tužitelj čak deset poimenično nabrojanih utuženih računa prikazao kao neplaćene, iako je iste tuženica u cijelosti platila. Nije dvojbeno da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi postojanje duga tuženice prema tužitelju u ukupnom iznosu od 1.672,02 kn. U tom dijelu sud ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, cijeneći da takav izračun nije posljedica realiteta, već neuredne evidencije tužitelja, načina na koji je tužitelj knjižio uplate i zatvarao svoja potraživanja, kao i toga što vještakinja nije raspolagala tužiteljevim originalima priznanica o uplati spornih računa od strane tuženice.

 

              Ostale pisane dokaze je sud prihvatio.

             

              Cijeneći svaki dokaz zasebno i u svezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19), sud je izveo zaključak da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan

 

              Sporni su među strankama postojanje i visina tužiteljevog potraživanja i red uračunavanja uplata tuženice.

 

              Tužitelj ne spori da je tuženica izvršila plaćanja prema priznanicama o uplati koje je priložila u spis, no tvrdi da njegovo potraživanje u iznosu od ukupno 5.969,28 kn postoji zbog pravila o redu uračunavanja.

 

Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), propisuje člankom 171., da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, a kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako su dospjele za ispunjenje.

 

U konkretnom slučaju, poslove blagajne za tužitelja je uslužno vršio S. K., a tuženica je upravo prilikom ispunjenja odredila da se podmiruje račun koji je donijela platiti na ovlaštenu blagajnu. Blagajnica B. Z. je potvrdila da nikada nije bilo dvojbe da tuženica podmiruje konkretni račun koji joj je predočila, plativši pri tome iznos jednak iznosu sadržanom u tom računu, kao i da bez predočenja konkretnog računa koji se plaća ne bi bilo moguće da su identični iznosi naznačeni na računima i na priznanicama o uplati. Stoga su neosnovane tvrdnje tužitelja da iz originala priznanica o uplati nije razvidno koji je račun plaćen, te da je tuženica samo dobila potvrdu tužitelja da je uplata izvršena.

 

Činjenica da tužitelj nije uredno vodio svoje evidencije, da za sebe nije unosio podatak o datumu plaćanja konkretnog računa, te da su rukom ispisivani nalozi za nacionalna plaćanja i bez podataka koje je dugovanje tuženica platila, rezultiralo je netočnim i krivim zatvaranjem njegovih potraživanja i obveza tuženice, iskazivanjem kao neplaćenih računa koji su prethodno evidentirani kao plaćeni, prijenosom krivih podatak u novu poslovnu godinu, izdavanjem novih računa pod oznakom nekog ranijeg računa, netočnim i neadekvatnim zatvaranjima računa, kako su iskazale i svjedokinje L. i V., te u konačnici, terećenjem tuženice za dug po računima koje je tuženica platila u cijelosti. Zbog činjenice da je tuženica priložila u spis originale priznanica o uplati svakog pojedinog računa i da je odredila red uračunavanja prilikom ispunjenja obveze - plaćanja računa, te da opisanim postupanjem tužitelj praktično samovoljno produljuje zakonom propisani rok zastare svojih tražbina, sud je riješio da neće provoditi dopunsko knjigovodstveno vještačenje, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

 

Slijedom izloženog, ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. N. broj Ovr-55/2019 od 12. veljače 2019.

 

              Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku, i Tarifi o nagradi naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), sud tuženici priznaje trošak u iznosu od po 750,00 kn  za sastav odgovora na tužbu od 18. veljače 2019., - Tbr. 8. t. 1. Tarife, za sastav obrazloženih podnesaka od 10. rujna 2019., od 7. listopada 2019., i od 23. prosinca 2019., - Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima 16. travnja 2019., 6. lipnja 2019., 9. srpnja 2019., 5. prosinca 2019., 14. siječnja 2020., 13. veljače 2020., i 7. rujna 2020., - Tbr. 9. t. 1. Tarife, te 375,00 kn za ročište za objavu - Tbr. 9. t. 3. Tarife, odnosno ukupno 8.625,00 kn.

 

              Primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelj je obvezan isplatiti tuženici parnični trošak u iznosu od 8.625,00 kn.

             

Slijedom izloženog je odlučeno kao u izreci.

 

U Slatini 23. rujna 2020.

 

Sutkinja             

                           

                                                                                                                                            Marica Bićanić

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 8 dana, od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

              DOSTAVITI:

1. Punom. tužitelja: odvj. K. R., O.,
2. Punom. tuženice: odvj. S. P..