- 1 -              Rev 3455/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3455/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. d.o.o. O., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., R., protiv tuženika: 1. Stečajne mase A. ... d.o.o. O. u stečaju, i 2. S. I. iz O., kojeg zastupa B. G., odvjetnik u O., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4455/13-3 od 30. ožujka 2016., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-511/09 od 20. prosinca 2012., u sjednici održanoj 23. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom  presudom odlučeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu S. d.o.o. (MBS ... ) iz O., koji je zaključen u R., dana 6. kolovoza 2008. godine te solemniziran istog dana od strane javnog bilježnika D. P. iz R., pod brojem ovjere OU-557/08, između prvotuženika A. L. sistem upravljanje i razvoj d.o.o. (MBS ... ) iz O., kao prenositelja poslovnog udjela i II. tuženika S. I., rođenog ... državljanin Ruske Federacije prebivalištem u M., broj putovnice ... , kao stjecatelja poslovnog udjela – ništetan.

II. Utvrđuje se ništetan, te se briše iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci, upis S. I., kao član uprave – osnivača – likvidatora Trgovačkog društva S. d.o.o. (MBS ... ) iz O., u registracijskom ulošku upisanog s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) ... , koji je objavljen na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, od dana 12. kolovoza 2008. g., pod posl. br. Tt-08/1873-2, kao i uspostava stanja u sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci, u prednje navedenom registracijskom ulošku, kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u Društvu S. d.o.o., tako da se briše pravo nad poslovnim udjelima, koje je upisano na ime S. I., sve za korist Trgovačkog društva A. L. sistem upravljanje i razvoj d.o.o., (MBS ... ).“.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka, prema potraživanju tužitelja iz parnice kod Trgovačkog suda u Rijeci, pod posl. br. P-387(2009., od dana 9. ožujka 2009. g., u iznosu od 3.300.000,00 kuna Ugovor o prijenosu poslovnog udjel u trgovačkom društvu S. d.o.o. (MBS ... ) iz O., koji je zaključen u R., dana 6. kolovoza 2008. godine te solemniziran istog dana od strane javnog bilježnika D. P. iz R., pod brojem ovjere OU-557/08, između prvotuženika A. L. sistem upravljanje i razvoj d.o.o. (MBS ... ) iz O., kao prenositelja poslovnog udjela i II. tuženika S. I., rođenog ... državljanin Ruske Federacije prebivalištem u M., broj putovnice ... , kao stjecatelja poslovnog udjela, s druge strane, po kojem je I. tuženik A. L. sistem upravljanje i razvoj d.o.o., za protučinidbu u visini od 20.000,00 kuna nominalne vrijednosti naknade za prenesene poslovne udjele temeljnog kapitala, ustupio – prenio sve poslovne udjele u Trgovačkom društvu S. d.o.o. (MBS ... ) iz O., na II tuženika S. I., upisano kao nosioca poslovnih udjela – člana uprave – likvidatora narečenog Društva – S. d.o.o.

II. Nalaže se sudskom registru Trgovačkog suda u Rijeci, uspostava prijašnjeg stanja u registracijskom ulošku matičnog broja subjekta upisa Društva S. (MBS ... ) iz O., kakvo je ono bilo prije prijenosa poslovnih udjela u narečenom društvu, koji je Ugovor zaključen i solemniziran 6. kolovoza 2008. godine od strane javnog bilježnika D. P. iz R., pod brojem ovjere OU.557/08, a u registru Trgovačkog suda u Rijeci sproveden rješenjem Suda od dana 12. kolovoza 2008.g., pod posl. br. Tt-08/1873-2, tako da se briše upis prava nad poslovnim udjelima u Trgovačkog društvu S. d.o.o. (MBS ... ) iz O., s imena II. tuženika S. I., rođenog ... državljanin Ruske Federacije prebivalištem u M., broj putovnice ... , uz istovremeni upis poslovnih udjela Društva S. d.o.o. (MBS ... ), na ime i u korist I. tuženika A. L. sistem upravljanje i razvoj d.o.o. (MBS ... )“.

 

III. Tužitelju se nalaže da u roku od osam dana tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 340.886,50 kn.“

 

Pobijanom drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke i u dijelu točke III. izreke za iznos troška od 323.462,50 kn (točka I. izreke drugostupanjske presude), dok je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u točki III. izreke za iznos troška od 17.424,00 kn te je u odnosu na taj iznos zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen (točka II. izreke drugostupanjske presude).

 

Protiv drugostupanjske presude, dijelu koji se odnosi na točku I. izreke, tužitelj je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) bog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu u točki I. izreke i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženici su podnijeli odgovor na reviziju u kojem predlažu odbiti reviziju kao neosnovanu uz nadoknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, izreka presuda je razumljiva i nije proturječna jasno i potpuno navedenim razlozima o odlučnim  činjenicama sadržanim u obrazloženju presude zbog kojih je drugostupanjski sud zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i ocjenu provedenih dokaza i zaključak drugostupanjskog suda u odnosu na postojanje odgovornosti tuženika za obveze društva te odgovornosti tuženika kao člana uprave društva za naknadu štete te postojanje obveze tuženika za isplatu utuženog iznosa dajući pritom vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Međutim, takvi prigovori po svojoj prirodi su činjenični prigovori koje revizijski sud ne može ocjenjivati s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora revizijskog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 6. kolovoza 2008. kojim je prvotuženik kao prenositelj prenio na drugotuženika kao stjecatelja poslovni udio u trgovačkom društvu S. d.o.o.

 

Budući da je drugotuženik jedini član i zakonski zastupnik prvotuženika, a prvotuženik je navedenim ugovorom na drugotuženika prenio sve svoje poslovne udjele u trgovačkom društvu S. d.o.o., sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li riječ o ugovoru sklopljenom protivno odredbi čl. 49. u vezi s odredbom čl. 41. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03 i 107/07, dalje ZTD) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju.

 

Prema odredbi čl. 49. ZTD prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

 

Prema odredbi čl. 41. st. 1. ZTD ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama toga Zakona. Prema odredbi st. 3. istog članka na zastupnike društva iz stavka 1. ovoga članka odnosi se ograničenje iz članka 49. toga Zakona.

 

Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su članovi uprave ograničeni u svojoj ovlasti za zastupanje u tome što bez posebne ovlasti društva ne mogu djelovati tako da zastupaju društvo i da istovremeno nastupaju kao druga ugovorna strana i sklapaju ugovor s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

 

U konkretnom slučaju drugotuženik je jedini član i jedini direktor prvotuženika pa je sporno je li u takvom slučaju za sklapanje pravnog posla između drugotuženika kao jedinog člana i direktora trgovačkog društva s jedne strane te istog tog trgovačkog društva (prvotuženika), s druge strane,potrebno posebno odobrenje od strane tog društva.

 

Nižestupanjski sudovi su zaključili kako u situaciji kada je riječ o jedinom članu društva i jedinom direktoru društva, za skladanje ugovora te osobe s tim društvom (budući da je riječ o osobi koja čini skupštinu društva) nije potrebna posebna ovlast za sklapanje ugovora ugovora. Slijedom toga, zaključili su kako u konkretnom slučaju nije riječ o ugovoru sklopljenom protivno odredbama čl. 49. i 41. ZTD, pa su tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništavim takvog ugovora ocijenili neosnovanim.

 

I prema ocjeni revizijskog suda u situaciji kada je drugotuženik bio jedini direktor i član trgovačkog društva, ustupitelja, dakle kada je jedna te ista osoba u trenutku sklapanja ugovora bila jedina osoba ovlaštena za zastupanje i ujedno i jedini član društva, ustupitelja, to bi značilo da ta osoba mora sama sebi dati takvo ovlaštenje, a budući da se radi o istoj osobi sigurno je da ta osoba ne bi sama sebi odbila dati ovlaštenje, slijedom čega u konkretnom slučaj, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi nije bilo potrebno da takva osoba za sklapanje ugovora ima posebno ovlaštenje društva (tako i ovaj sud u odluci Rev-3115/16-2 od 8. srpnja 2020.).

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čija primjena je ispitana u granicama razloga navedenih u reviziji) zbog kojeg je revizija podnesena.

 

Trebalo je, stoga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 23. rujna 2020.