- 1 -              Revr 697/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 697/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. iz Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., Stomatološki fakultet iz Z., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva A. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-414/2017-2 od 1. ožujka 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2864/15-17 od 30. lipnja 2017., u sjednici održanoj 23. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Tužiteljeva revizija odbija se kao neosnovana.

 

II. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvoga stupnja kojom je utvrđeno da je nezakonita i nedopuštena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu s tužiteljem i da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao (toč. I. izreke), naloženo tuženiku da tužitelja vrati na posao (toč. II. izreke), na ime naknade plaće tužitelju isplati 57.781,99 kn sa zateznim kamatama (toč. III. izreke) i nadoknadi mu parnične troškove u iznosu od 5.937,50 kn sa zateznim kamatama (toč. IV. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova (toč. V. izreke, očiglednom pogreškom u pisanju označena toč. IV.), tako da je odlučeno:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I./ Utvrđuje se nezakonitim i nedopuštenim Odluka o otkazu ugovora o radu od 05. listopada 2015. i potvrda otkaza ugovora o radu od 02. studenog 2015., kojima je tuženik Sveučilište u Z., Stomatološki fakultet, Z., OIB: ... , otkazao ugovor o radu tužitelju A. M. iz Z., OIB: ... , te se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

 

II./ Nalaže se tuženiku Sveučilište u Z., Stomatološki fakultet, Z., OIB:  ... da tužitelja A. M. iz Z., OIB: ... , vrati na posao, na radno mjesto - docent na Zavodu za oralnu kirurgiju, Katedra za maksilofacijalnu kirurgiju Stomatološkog fakulteta, u roku od 8 dana.

III./ Nalaže se tuženiku Sveučilište u Z., Stomatološki fakultet, Z., OIB: ... da tužitelju A. M. iz Z., OIB: ... na ime naknade plaće isplati iznos od 57.781,99 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

 

- na iznos od 4.461,09 kn od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 5.332,09 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.332,09 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 5.332,09 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 5.332,09 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.332,09 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.332,09 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.332,09 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.332,09 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 5.332,09 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 5.332,09 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

 

prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 8 dana.“

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.937,50 kn sa zateznim kamatama.

 

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kn u roku od 8 dana dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači drugostupanjsku presudu ili da je ukine i predmet vrati sudu drugoga stupnja na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se revizija odbije kao neosnovana i postavio je zahtjev za naknadu troška odgovora na taj podnesak.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je u cijelosti, jer je tužitelj u cijelosti i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

Neosnovani su tužiteljevi revizijski navodi kojima ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a što obrazlaže tvrdnjom da se ta presuda ne može ispitati. Suprotno navedenom, drugostupanjski je sud iznio jasne i neproturječne razloge zbog kojih smatra zašto, za razliku od prvostupanjskoga suda, smatra da tužiteljev postupak, zbog kojeg mu je tuženik otkazao ugovor o radu, predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa koja je opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim radnikovim ponašanjem u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, dalje: ZR).

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju, zbog skrivljenog ponašanja, za utvrđenje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao i za isplatu naknade plaće za razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2016.

 

U postupku nije sporno da je tužitelj na temelju predmetnog ugovora o radu s tuženikom bio za potrebe Stomatološkog fakulteta kod tuženika zaposlen u 40% radnoga vremena, dok je njegovo stalno zaposlenje bilo u D. u Z., dakle da je imao kumulativni radni odnos, kao i da se tužitelj po sklapanju predmetnog ugovora o radu zaposlio u Sestre milosrdnice u Z., nakon čega više nije radio u D. Nije sporno ni to da je tužitelj po zaposlenju u Sestre milosrdnice prestao obavljati nastavu u D.

 

Drugostupanjski sud jasno obrazlaže zašto smatra utvrđenim da je tuženik pri sklapanju ugovora o radu s tužiteljem radi izvođenja nastave studentima kao tužiteljevo mjesto rada odredio K. D., koju ustanovu je, inače, odredio kao „nastavnu bazu“ za nastavnu godinu u kojoj je tužitelj napustio D. i zaposlio se u drugoj ustanovi, te da tužitelj nije potom mogao sam određivati da će nastavu obavljati u toj drugoj ustanovi, prestavši je obavljati kako je to određeno ugovorom o radu, čime je postupio protivno obvezi iz radnog odnosa.

 

S obzirom na tako utvrđene činjenice, ovaj revizijski sud smatra da je drugostupanjski sud preinačivši prvostupanjsku presudu i odbivši tužbene zahtjeve pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR.

 

S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu (toč. I. izreke).

 

Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (toč. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 23. rujna 2020.