- 1 -              Revr 612/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 612/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. F. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik L. R., odvjetnik u R., protiv tuženika Sindikata OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1040/17-3 od 13. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3319/15-26 od 31. ožujka 2017., u sjednici održanoj 23. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je nedopuštena i bez pravnog učinka Odluka o otkazu ugovara o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu koju je tuženik donio 26. svibnja 2015. godine, da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika te da je tuženik dužan tužiteljicu rasporediti na obavljanje poslova voditelja Područnog ureda u R. sukladno ugovoru o radu od 20. travnja 2015. Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju iz članka 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati njezin tužbeni zahtjev.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužiteljice je neosnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Ovdje je za ukazati da su revizijski navodi tužiteljice u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a sadržajno zapravo prigovori nepravilnosti i nepotpunosti utvrđenog činjeničnog stanja. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa navodi tužiteljice u tom pravcu nisu ni mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da odluka o otkazu ugovora o radu za vrijeme probnog roka nije dopuštena, zahtjev za vraćanjem tužiteljice na posao te zahtjev za naknadom troška postupka.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica s tuženikom 20. travnja 2015. godine sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s ugovorenim probnim radom u trajanju od šest mjeseci, za obavljanje poslova radnog mjesta voditelj Područnog ureda u R.,

- da je tuženik dana 26. svibnja 2015. godine donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja tužiteljice na probnom radu, protiv koje je tužiteljica izjavila zahtjev za zaštitu prava,

- da je Odluku o otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2015. godine potpisala S. Š., predsjednica S. ( - dalje: S.),

- da je u Odluci o otkazu navedeno da otkazni rok iznosi sedam dana, a počinje teći danom dostave te odluke tužiteljici, da se tužiteljica oslobađa rada u otkaznom roku, jer postoji mogućnost nanošenja daljnje štete narušavanja ugleda poslodavca, ali joj se za to vrijeme priznaje pravo na naknadu plaće i sva ostala prava kao da je radila do isteka otkaznog roka, da Ugovor o radu prestaje zadnjeg dana otkaznog roka, da tužiteljica ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju od tri dana, te da će joj umjesto korištenja godišnjeg odmora biti isplaćena naknada nakon isteka otkaznog roka,

- da je u obrazloženju Odluke navedeno da se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu jer je u probnom roku pokazala i proizvela ozbiljne komunikacijske probleme s poslodavcem i strankama te u kratkom vremenu izgubila povjerenje poslodavca, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je tuženik je 21. svibnja 2015. godine osnovao povjerenstvo radi praćenja rada tužiteljice u kojem su bila tri člana; S. Š., kao predsjednica, V. M., kao pravna savjetnica u područnom uredu u R. i članica Skupštine S.-a, te T. T., kao učiteljica, članica i sindikalna povjerenica S.-a,

- da je faktično praćenje rada tužiteljice od strane povjerenstva trajalo od dana sklapanja ugovora o radu, iako je tuženik formalno tek 21. svibnja 2015. godine osnovao povjerenstvo,

- da je povjerenstvo za praćenje rada tužiteljice temeljem prikupljenih dokaza, informacija i uvida u način rada utvrdilo da tužiteljica nije obavljala poslove i radne zadatke na način kako je to poslodavac od nje očekivao i kako je to bilo predviđeno i utvrđeno poslovnom politikom S.-a,

- da je tijekom probnog rada tužiteljice utvrđeno da ona nije uspjela uredno obavljati poslove koji su joj povjereni zbog stalnih konflikata sa svima u okolini, odnosno da nije bila u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog urođenih osobina,

- da je tužiteljici mentorica bila R. P., koja je ranije bila zaposlena na radnom mjestu tužiteljice,

- da je mentorica tužiteljice R. P. tražila da ju se oslobodi od mentorstva tužiteljici zbog nedostataka potrebnih predznanja o širini i strukturi sindikalnog djelovanja, sporog učenja i problema u komunikaciji koji su se počeli pojavljivati na samom početku te su postajali sve gori i gori,

- da članice povjerenstva V. M. i T. T. nisu ranije poznavale tužiteljicu, dok ju je R. P. poznavala od ranije kao bivšu ravnateljicu, ali nije imala nikakvog problema s okolnošću što je tužiteljica primljena u radni odnos kod tuženika, dakle da članice povjerenstva nisu imale unaprijed stvoreno negativno mišljenje i predrasude prema tužiteljici.

 

Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su, obzirom da je svrha instituta probnog rada provjera radnikovih sposobnosti (i stručnih i drugih osobina i kvaliteta koje ukazuju na odnos prema radu, drugim zaposlenicima i poslodavcu, kao i radnikovu radnu disciplinu), a uzimajući u obzir da je povjerenstvo formirano za ocjenu probnog rada utvrdilo da tužiteljica nije opravdala očekivanja te stručnim, radnim i drugim sposobnostima nije na zadovoljavajući način odgovorila zahtjevima radnog mjesta za koje je zasnovala radni odnos, zaključili da je osnovana odluka o otkazu ugovora o radu i odbili tužbeni zahtjev.

 

Prema ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjskim je odlukama pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Naime, odredbom čl. 53. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) uređeno je ugovaranje probnog rada te je u stavku 3. propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, dok je u stavku 4. propisano da se na otkaz iz stavka 3. toga članka ne primjenjuju odredbe toga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članaka 120., 121. st. 1. i 125.

 

Kako je poslodavac u konkretnom slučaju ocijenio da tužiteljica nije zadovoljila na probnom roku jer nije pokazala i proizvela ozbiljne komunikacijske probleme s poslodavcem i strankama i u kratkom vremenu izgubila povjerenje poslodavca, to već sama takva njegova ocjena predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu čl. 53. st. 3. ZR-a.

 

Nadalje, kraj činjeničnog utvrđenja da Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu od 27. ožujka 2015. nije stupio na snagu, a koje se u revizijskom stupnju ne može pobijati (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je predsjednica tuženika bila ovlaštena osoba za donošenje Odluke o otkazu, sve sukladno odredbi čl. 46. st. 1. toč. 2. Statuta tuženika od 25. ožujka 2011. kojom je propisano da predsjednik Sindikata ima ovlasti poslodavca za zaposlene u Sindikatu te u tom smislu donosi odluke o imenovanju i izboru radnika, otkazima ugovora o radu i dr.

 

Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 23. rujna 2020.