1

  Poslovni broj: 4 Gž-580/2020-2

 

 

 

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: 4 Gž-580/2020-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. N. iz N. K., OIB:…, 2. M. P. iz S. B., P. K., OIB:…, 3. Z. U. iz S. B.,  OIB: …, 4. D. U. iz Z., OIB:…, 5. J. D. iz S. B., OIB: …i 6. A. B. iz S., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku I. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ž. R. i kolege iz S. B., protiv tuženice P. b. Z. d.d., Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 133 P-105/08-86 od 20. prosinca 2019.,  u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 133 P-105/08-86 od 20. prosinca 2019.:

 

a) preinačuje se dio točke I izreke i sudi:

 

„Utvrđuje se da je ništetan, da nema pravnog učinka i nema snagu javne niti ovršne isprave dio Ugovora o kreditu broj partije … od dana 11. prosinca 1998. koji glasi:

'8.6. Radi osiguranja cjelokupne tražbine Banke prema Korisniku kredita temljem ovog Ugovora, založni dužnik: D. B., JMBG…, S. dozvoljava, da se u korist Banke kao vjerovnika uknjiži pravo zaloga na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Crikvenici i to: u zk. ul. br …, katastarska općina C., kč. br. ….

D. B., JMBG…, S., dozvoljava, da se u korist Banke kao vjerovnika uknjiži pravo zaloga na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika upisanoj u zemljišnu Općinskog suda u Crikvenici i to: u zk. ul. br …, katastarska općina C., kč. br….

Temeljem ovog Ugovora založni dužnik dozvoljava da se u korist Banke provede zabilježba zabrane otuđenja založene nekretnine bez suglasnosti Banke.

Vrijednost nekretnine iz stavka 1. ove točke stranke utvrđuju u iznosu od 702.651,00 kuna (slovima: SEDAMSTODVIJETISUĆEŠESTOPEDESETJEDNA KN) i suglasni su da se ta vrijednost uzme kao njezina vrijednost u slučaju ovrhe u smislu odredbe članka 87. stavka 6. Ovršnog zakona, osim ako Banka ne zatraži da se vrijednost nekretnine ponovo utvrdi u ovršnom postupku.

Stranke suglasno utvrđuju da se u smislu članka 92. stavka 4. Ovršnog zakona založena nekretnina može prodati neposrednom pogodbom u roku koji će Banka odreditit u ovršnom prijedlogu.

Založni dužnik je suglasan da Banka na temelju ovog  Ugovora, a radi naplate bilo koje od tražbina koje mogu nastati po osnovi ovog ugovora a nakon njenog dospijeća, može neposredno tražiti ovrhu protiv njega na nekretnini opisanoj u stavku 1. ove točke.

 

8.9. Založni dužnik se obvezuje da će nekretninu iz točke 8.6. ovog Ugovora za cijelo vrijeme trajanja zaloga osiguravati kod osiguravajućeg društva, a policu osiguranja vinkulirati u korist Banke i redovito joj police dostavljati na uvid.'"

 

b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I i u točki II izreke.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je doslovno:

 

              "I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da se utvrdi da je ništetan, da nema pravnog učinka i nema snagu javne niti ovršne isprave Ugovor o kreditu broj partije … od dana 11. prosinca 1998. u kojem su kao solidarni dužnici navedeni I. tužitelj D. N. i II. tužitelj M. P., kao solidarni jamci M. U. i VI. tužitelj A. B., a kao korisnik kredita D. B., te da se tuženiku naloži naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

 

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 73.750,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Tužitelji su protiv navedene presude pravodobno podnijeli žalbu zbog svih zakonskih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/2019 – u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu, prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku naložiti naknaditi im parnične troškove, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

U tužbi se ističe da je D. B. kod tuženika podigao kredit temeljem Ugovora o kreditu, broj partije … od 11. prosinca 1998.  (nadalje: Ugovor) u kojem su kao solidarni dužnici navedeni tužitelji pod 1. i 2., dok su M. U. (prednik tužitelja od 3. do 5.) i tužitelj pod 6. navedeni kao solidarni jamci. Navedeni Ugovor je ovjeren kod javne bilježnice I. D. iz Z. pod br. Ou-2741/98-1., koja je potvrdila da Ugovor po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, te da je sudionicima pravnog posla ispravu pročitala i upozorila ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj pravnoj volji. Navodi se da tužitelji pod 1., 2. i 6. te M. U. navedeni Ugovor nisu nikada potpisali niti da su ikad nisu bili u javnobilježničkom uredu I. D. i da su potpisi na Ugovoru i na dokumentu javnog bilježnika od 16. prosinca 1998. koji se odnose na tužitelje pod 1., 2. i 6. te M. U. krivotvoreni. Isto tako se navodi da je u odredbi članka 56. stavka 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16 – u daljnjem tekstu: ZJB) propisano da svi ugovaratelji moraju biti nazočni sastavljanju javnobilježničkog akta, ali moguće je da ugovor odvojeno prihvate na način da bilježnik odvojeno utvrdi ponudu i prihvat ponude, dok je u odredbi članka 59. ZJB-a propisan način potvrđivanja privatnih isprava (solemnizacija) pa je u stavku 2. istog članka propisano da je javni bilježnik dužan ispravu koja mu se podnosi na solemnizaciju ispitati sukladno odredbama članaka 34., 57. i 58. istog Zakona, a tek je potom potvrditi. Ističe se da javna bilježnica I. D. nije strankama objasnila smisao i posljedice Ugovora i pročitala im akt, što je bila dužna, a da je iz potvrde o solemnizaciji vidljivo da potvrđivanju Ugovora nije bio nazočan ni tuženikov zakonski zastupnik, što je protivno odredbi članka 56. stavka 2. ZJB-a. Nadalje se navodi da prazna mjesta u tekstu Ugovora nisu popunjena crtama, te da na Ugovoru nije ovjeren potpis davatelja kredita, odnosno njegovog zakonskog zastupnika, te da je iz Ugovora vidljivo da tužitelji nisu sudjelovali u postupku solemnizacije kod javnog bilježnika, pa je takva isprava apsolutno ništetna i nema snagu javne isprave u skladu s čl. 70. Zakona o javnom bilježništvu. Dodaje se da temeljem odredbe članka 290. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine, broj 35/05, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO/05)  ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi nešto drugo, a sankcija nedostatka potrebnog oblika je ništetnost takvog ugovora. Ističe se da tužitelji imaju pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti Ugovora s obzirom na to da se protiv njih vodi ovrha kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod brojem Ovr-1033/07. Tijekom postupka tužitelji su još naveli da je na Ugovoru o kreditu kao založni dužnik naveden mlljt. D. B. ali da se u Ugovoru ne navodi po kome je isti zastupan dok se u potvrdi javne bilježnice on uopće ne navodi, te da njegovi zastupnici u trenutku sklapanja spornog Ugovora o kreditu nisu imali odobrenje nadležnog državnog tijela za opterećenje imovine maloljetnog djeteta, a sukladno odredbi članka 296. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98 – u daljnjem tekstu: ZBPO). Isto tako tužitelji su tijekom postupka učinili nespornom da su potpisali zadnju stranu Ugovora o kreditu ali su osporili potpise na stranicama Ugovora. Konačno, tužitelji su tijekom postupka naveli da je kredit odobren na osnovi depozita u iznosu od 20.000,00 DEM iako taj depozit ne postoji i nije uplaćen tuženiku od strane korisnika kredita, kao i da kredit nije namjenski iskorišten.

 

Prvostupanjski sud je u provedenom postupku pregledao i pročitao sve priložene isprave, saslušao je svjedoke M. B., I. D., D. B. i tužitelje pod 1, 2. i 6. i ranijeg tužitelja M. U. (prednika tužitelja pod 3, 4. i 5.), te je provedeno grafološko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji L. Z., koja je i saslušana.

 

U postupku je utvrđeno da iz provedenog grafološkog vještačenja, koje je sud ocijenio stručnim, jasnim i argumentiranim, proizlazi da su tužitelj pod 1. i prednik tužitelja od 3. do 5. M. U. parafirali svaku stranicu Ugovora i potvrde javne bilježnice I. D. broj OU-2741/98 od 16. prosinca 1998. (u daljnjem tekstu: Potvrda), da je tužitelj pod 6. vrlo vjerojatno parafirao svaku stranicu Ugovora kao i dvije stranice Potvrde, dok tužitelj pod 2. dolazi u obzir kao mogući skriptor na svakoj stranici navedenog Ugovora kao i na dvije stranice Potvrde.

 

              Prvostupanjski sud je na temelju navedenog grafološkog vještačenja, kao i neposrednog uvida u Ugovor i Potvrdu, te ocjenom iskaza tužitelja i svjedokinje I. D. zaključio da su tužitelji pod 1, 2. i 6. odnosno pravni prednik tužitelja od 3. do 5. te isprave potpisali, kao i da je Ugovor potpisala i ovlaštena osoba tuženika, čiju istovjetnost je javna bilježnica utvrdila u spisu pod poslovnim brojem OU-693/97, a da tužitelji nisu u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a dokazali svoju tvrdnju da su njihovi potpisi krivotvoreni, već su u svojim iskazima upravo suprotno i sami naveli da su potpisali kako Ugovor tako i Potvrdu.

 

Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze svjedoka D. B. i M. B. niti iskaze tužitelja pod 1, 2. i 6. i prednika tužitelje od 2. do 5. u dijelovima u kojim su tvrdili da nisu bili u uredu javne bilježnice I. D., da tu nisu potpisali Ugovor i Potvrdu, nego da su to obavili izvan njenog ureda, te da im ona nije pročitala ispravu niti ih upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Ovo stoga jer su navedene tvrdnje suprotne sadržaju Potvrde koju su tužitelji potpisali i parafirali, te jer nije logično ni uvjerljivo da bi oni potpisali navedenu Potvrdu, a da je pritom nitko od njih nije pročitao, odnosno da bi oni pristali potpisati da su upozoreni na način naveden u Potvrdi i da je Potvrda sastavljena u javnobilježničkom uredu, ako to nije tako bilo. S tim u vezi prvostupanjski sud je zaključio da činjenica što iz razredne knjige osnovne škole "I. M. " u S., područnog razrednog odjela S. proizlazi da je tužitelj pod 2. dana 16. prosinca 1998. tu održao 3. i 4. sat ne dokazuje da on nije mogao biti prisutan solemnizaciji predmetnog Ugovora s obzirom da na Potvrdi nije naznačeno vrijeme potvrđivanja Ugovora. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze svjedoka M. B. i D. B. u navedenim dijelovima ocijenivši ih pristranima, jer su prijatelji s tužiteljima i zainteresirani za uspjeh tužitelja u sporu. U ostalim dijelovima kojima su iskazi navedenih svjedoka, te tužitelja pod 1, 2. i 6. i prednika tužitelja od 3. do 5. sukladni s ostalim prihvaćenim dokazima, prvostupanjski sud je prihvatio i njihove iskaze.

 

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev, jer je utvrđeno da predmetni Ugovor ima propisanu formu budući je sklopljen u pisanom obliku sukladno odredbi članka 1066. prethodnog Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO/91), koji se primjenjuje temeljem odredbe člana 1163. ZOO/05, te je solemniziran i opskrbljen klauzulom ovršnosti. Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski sud zaključuje da je predmetni Ugovor u odnosu na tužitelje sastavljen u skladu s odredbama članka 34, 57, 58. i 59. ZJB-a, te da je neosnovan prigovor tužitelja da se taj Ugovor ne može smatrati javnobilježničkom aktom, odnosno ovršnom ispravom u smislu odredbi ZJB-a i Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – u daljnjem tekstu: OZ) iz razloga što je potvrđen samo u odnosu na njih, a ne i tuženika. Ovo stoga jer je ta tvrdnja u suprotnosti s odredbom članka 59. stavka 1. ZJB-a kojom je propisano da svi ili neki od sudionika mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika.

 

U postupku je utvrđeno da tužitelji nisu dokazali ni da javna bilježnica I. D. nije postupila sukladno odredbi članka 57. ZJB-u, jer da je iz same Potvrde, koju su tužitelji pod 1, 2. i 6. i pravni prednik tužitelja od 3. do 5. potpisali, razvidno da je ona konstatirala da su tužitelji pod 1, 2. i 6. i prednik tužitelja od 3. do 5. pristupili u njezin javnobilježnički ured, te da je uvidom u njihove osobne iskaznice utvrdila njihovu istovjetnost i za svakog od njih pojedinačno navela brojeve osobnih iskaznica i JMBG-ove, a isto tako je konstatirala da je prednju ispravu ispitala i utvrdila da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, te da je utvrdila da je potpisana po ovlaštenim osobama tuženika, čiju istovjetnost je utvrdila u spisu pod brojem OU-693/97. U Potvrdi je navela i da je, nakon što je utvrdila da su sudionici pravnog posla sposobni i ovlašteni za poduzimanje tog pravnog posla, istima ispravu pročitala, te da ih je upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. U Potvrdi je još navela da su sudionici, nakon što su izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj pravnoj volji, pred njom potpisali predmetni Ugovor i parafirali svaku stranicu isprave.

 

Prvostupanjski sud također zaključuje:

 

- da za odluku o ovom sporu nije relevantno što se u Ugovoru ne navodi po kome je zastupan maloljetni D. B. i da se u Potvrdi on uopće ne navodi, kao i da njegovi zastupnici u trenutku sklapanja Ugovora nisu imali odobrenje nadležnog državnog tijela za opterećenje imovine maloljetnog djeteta, a sukladno odredbi članka 296. ZBPO-a, jer je D. B. u Ugovoru bio založni dužnik, a eventualne nepravilnosti u pogledu njegovog zastupanja bi mogle utjecati na pravo zaloga, koje nije relevantno u odnosu na ovdje tužitelje

 

- da na valjanost Ugovora ne utječe činjenica da prazna mjesta u tekstu Potvrde nisu popunjena crtama, jer je uvidom u navedenu Potvrdu utvrđeno da su prazna mjesta popunjena točkama, te takvo postupanje nema za posljedicu ništavost

 

- da za odluku u ovom sporu nije relevantno ni to što tuženiku nije uplaćen depozit od strane korisnika kredita i što kredit nije namjenski iskorišten, jer se te okolnosti odnose na neispunjenje ugovornih obveza, pa bi eventualno mogle biti odlučne samo za raskid Ugovora, ali ne i za utvrđenje ništavosti

 

- da sve i da postupak potvrđivanja Ugovora kod javne bilježnice nije proveden sukladno gore navedenim odredbama ZJB-a, da Ugovor ne bi zbog toga bio ništav, već ne bi imao snagu javnobilježničkog akta i ovršne isprave

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da za odluku o ovom sporu nije relevantno što se u Ugovoru ne navodi po kome je zastupan maloljetni D. B. i da se u Potvrdi on uopće ne navodi, kao i da njegovi zakonski zastupnici u trenutku sklapanja Ugovora nisu imali odobrenje nadležnog državnog tijela za opterećenje imovine maloljetnog djeteta, a sukladno odredbi članka 296. ZBPO-a, jer je D. B. u Ugovoru bio založni dužnik, pa da bi eventualne nepravilnosti u pogledu njegovog zastupanja mogle utjecati na pravo zaloga, koje nije relevantno u odnosu na ovdje tužitelje.

 

D. B. je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bio maloljetan (imao nepunih 11 godina), a odredbom članka 296. ZBPO-a, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja tog Ugovora i koji ima karakter prinudnog propisa, propisano je da roditelji s odobrenjem nadležnog organa starateljstva mogu otuđiti ili opteretiti imovinu maloljetnog djeteta radi njegovog uzdržavanja, liječenja, odgoja i obrazovanja, ili ako to zahtijeva koji drugi važan interes djeteta. Kako nije bio odobrenja nadležnog centra za socijalnu skrb za opterećenje imovine tad mlt. D. B., predmetni Ugovor je u dijelu koji se odnosi na opterećenje zalogom njegove imovine ništetan u smislu odredbe članka 103. stavka 1. ZOO/91, kojom je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. O tome postoji i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. revizija broj Rev-986/96 od 23. veljače 1999. po režimu tad važećeg ZBPO-a. Osim toga, zakonski zastupnici mlt. D. B. nisu sudjelovali u solemnizaciji predmetnog Ugovora, pa su ugovorne odredbe koje se odnose na opterećenje zalogom njegove imovine protivne i odredbi članka 53. stavka 1. točke 1. ZJB-a, kojom je propisano da je javnobilježnički akt potreban za pravnu valjanost ugovora o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba, što i po toj osnovi ima za posljedicu djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora u dijelu koji se odnosi na opterećenje zalogom imovine mlt. D. B.. Stoga je žalbu valjalo djelomično uvažiti i odlučiti kao u izreci ove presude pod a) temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

 

U preostalom dijelu ovaj sud u cijelosti prihvaća naprijed izloženo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud i primjenu materijalnog prava, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je s prije navedenim argumentima,  koje kao jasne i valjane prihvaća i ovaj sud, utvrdio da su tužitelji pod 1, 2. i 6. i pravni prednik tužitelja od 3. do 5.  bili prisutni u uredu javne bilježnice I. D. prilikom potpisivanja i solemnizacije Ugovora. Za protivan zaključak nije dovoljno što je u drugom parničnom postupku utvrđeno da kod solemnizacije drugog ugovora s drugim strankama kod javne bilježnice I. D. nisu bili prisutne sve stranke tog ugovora. Prvostupanjski sud u ovom postupku nije samo na temelju iskaza javne bilježnice I. D. utvrdio da su stranke bile prisutne prilikom ovjere i solemnizacije Ugovora, nego to potvrđuju i njihovi potpisi na predmetnim ispravama.   

 

Protivno tvrdnjama žalitelja iznesenih tijekom postupka, u vrijeme ovjere i solemnizacije predmetnog Ugovora prema odredbi članka 82. tad važećeg ZJB-a i odredbi članka 12. Javnobilježničkog poslovnika ("Narodne novine", broj 38/94) je potpisivanje sudionika i svjedoka u upisnik o ovjerama i potvrdama o službenim radnjama bilo propisano samo za službene radnje provedene po odredbama članka 70. do 81. ZJP, dok je obveza potpisivanja sudionika iz članka 59. stavka 1. točke 1. ZJP (potvrda isprave o pravnom poslu) u upisnik, propisana tek odredbom članka 31. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 16/07) koji je stupio na snagu 9. veljače 2007., dakle, nakon Potvrde spornog Ugovora, pa kod ovjere i solemnizacije predmetnog Ugovora nije bilo potrebno potpisivanje stranaka u Opći upis.

 

Budući su tužitelji uspjeli s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, pobijanom presudom je pravilno tuženiku dosuđen cjelokupni parnični trošak sukladno odredbi članka 154. stavka 2 ZPP-a-

 

Žalba je stoga u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude pod b) temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a

 

Dubrovnik, 23. rujna 2020.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                               Marija Vetma