- 1 -              Revd 2204/2020-2

Broj: Revd 2204/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. V. N. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. D., odvjetnik u S., protiv prvotuženice K. N. iz S., OIB: …, drugotuženice I. N. iz Z., OIB: … te trećetuženika I. N. iz Z., OIB: …, radi utvrđenja ništavim ugovora i poništenja ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4953/16-2 od 11. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-1756/10 od 12. svibnja 2016., u sjednici održanoj 23. rujna 2020.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4953/16-2 od 11. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-1756/10 od 12. svibnja 2016.

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, s obzirom na to da sudovi nisu, kako to tužitelj implicira kroz sadržaj pitanja, primijenili materijalno pravo na činjenice koje nisu iznesene ni utvrđene u postupku koji je prethodio reviziji.

U odnosu na drugo pitanje, kojim tužitelj problematizira nastanak ugovora o darovanju ukoliko je prihvat dara nastupio naknadno, valja reći da tužitelj u odnosu na to pitanje nije izložio razlog važnosti koji bi u dovoljnoj mjeri odgovarao, s obzirom da je u predmetu Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2360/2013 utvrđeno da do prihvata dara uopće nije došlo za života darovatelja (oca tužitelja), već je tužitelj (daroprimac) za postojanje ugovora o darovanju saznao tek nakon njegove smrti.

Zaključno, tužitelj niti u odnosu na treće pitanje ne dostavlja komaparabilne razloge važnosti jer nijedna od dostavljenih odluka (presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-384/2017-2 od 11. veljače 2019., Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1661/16-2 od 22. prosinca 2016. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-995/2004-2 od 4. listopada 2005.) nije donesena u podudarnoj činjeničnoj situaciji. Naime, u tim predmetima nije utvrđeno izvršenje neposrednog posjeda na strani daroprimca, odnosno njegov faktičan posjed, dok je u konkretnom slučaju utvrđena predaja stvari u neposredan (su)posjed, jer je daroprimac faktičnu vlast na predmetu darovanja izvršavao osobno kao neposredni (su)posjednik uz oca (darovatelja) i majku prije darovanja, a što je nastavio činiti i nakon učinjenog darovanja.

Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 5.ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 23. rujna 2020.

.