1

Poslovni broj: Gž Zk-424/2020-2

Poslovni broj: Gž Zk-424/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja „V. i k. O.“ d.o.o., OIB... iz O., zastupanog po direktoru B. P., a on zastupan po punomoćniku B. G., odvjetniku iz O., protiv protustranke J. P. iz R., OIB..., radi uknjižbe prava služnosti, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Z-11868/2018-5 od 2. ožujka 2020. godine, 22. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Z-11868/2018-5 od 2. ožujka 2020. godine te se nalaže brisanje odbijenog prijedloga i brisanje zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„Odbija se prigovor predlagatelja „V. i k. O.“ d.o.o., OIB... iz O., kao neosnovan i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Z-8414/2018 od 29. kolovoza 2019. godine.“

Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je predlagatelj ne navodeći iz kojeg zakonskog razloga podnosi žalbu te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje sukladno prijedlogu predlagatelja.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta odbijen prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava stvarne služnosti na čkbr. 2811/1 koja je upisana u zk.ul.br. 848 k.o. S..

Protiv tog rješenja pravovremeni prigovor podnio je predlagatelj, međutim, sud ocjenjuje da je prigovor neosnovan.

Prema utvrđenju suda predlagatelj je s protustrankom J. P. zaključio Ugovor o nepotpunom izvlaštenju i upisu prava služnosti na čkbr. 2811/1 oranica H. u K. površine 654 čhv, koja je upisana u zk.ul.br. 848 k.o. S.. Sud utvrđuje da nekretnine koje su predmet ugovora nisu isključivo vlasništvo J. P. već su upisane kao suvlasništvo više osoba koje nisu obuhvaćene ispravom temeljem koje je zatražen upis. Sud zaključuje da prema odredbi čl. 186. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – pročišćeni tekst – dalje: ZV) kada je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik služnosti koja tereti njihovu nekretninu njome služi, na način koji ga ovlašćuje njegovo pravo, odnosno svaki mora propuštati radnje glede poslužne nekretnine koje bi bile suprotne tuđem pravu stvarne služnosti. Kako su nekretnine u odnosu na koje se traži upis stvarne služnosti kao nedjeljivog prava u suvlasništvu više osoba, a  ugovor je zaključen samo s jednim od suvlasnika, sud zaključuje da takav način osnivanja služnosti na idealnom dijelu  nije moguć, zbog čega se temeljem takvog ugovora ne može izvršiti zatražena uknjižba prava služnosti.

Iz tih razloga sud potvrđuje rješenje kojim je odbijena uknjižba prava stvarne služnosti.

Činjenična utvrđenja, kao i pravnu ocjenu suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

Predlagatelj u žalbi  osporava pravni stav suda prvog stupnja o tome da se služnost ne može zasnovati samo na idealnom dijelu smatrajući da se je pogrešno sud u obrazloženju presude pozvao na pravne stavove izražene u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-194/2008 i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-633/2010, smatrajući da te odluke nisu primjenjive u ovoj pravnoj stvari. Predlagatelj nadalje u žalbi tvrdi da upis u zemljišnim knjigama ne odražava stvarno stanje vlasništva i stanje posjeda već je posljedica dugogodišnje netočne i površne evidencije s jedne strane, ali i nebrige suvlasnika za usklađenjem podataka sa stvarnim stanjem. Također tvrdi da je upravo protustranka, kao jedan od mještana naselja K., inicirala izgradnju vodovoda te da nije prigovarala upisu prava služnosti, niti je takav prigovor istaknuo bilo tko od ostalih upisanih suvlasnika, a osim toga tvrdi da se dopuštanjem upisa stvarne služnosti polaganje cjevovoda vrijednost nekretnine protustranke povećava, a ne smanjuje i smatra da je upis bilo moguće provesti.

Žalbene tvrdnje predlagatelja nisu osnovane. Naime, Ugovorom o nepotpunom izvlaštenju i upisom prava služnosti kojeg su zaključili Općina T. i predlagatelj s protustrankom J. P., kao jednim od suvlasnika nekretnine upisane u zk.ul.br. 848 k.o. S. ugovoreno je izvođenje građevinskih radova na navedenoj nekretnini te upis prava služnosti polaganja cjevovoda na nekretnini u korist predlagatelja, koji će nakon izgradnje vodovoda upravljati i održavati vodovod. Člankom 5. ugovora nepotpuno izvlaštenje ustanovljeno je u širini od 7 m, odnosno 3,5 m od osi cjevovoda na svaku stranu u kojem pojasu J. P. kao suvlasnik ne smije graditi trajne objekte niti saditi trajne nasade.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, i po ocjeni ovoga suda, pravilan je pravni stav suda prvog stupnja da u situaciji kada je nekretnina upisana kao suvlasništvo više suvlasnika o osnivanju prava služnosti, kao poslu izvanredne uprave u smislu odredbe čl. 41. ZV-a, potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Kako nisu svi suvlasnici zaključili ugovor o osnivanju prava služnosti na nekretninama koje su u suvlasništvu, pravilno je sud zaključio da na temelju ugovora kojeg je zaključio samo jedan od suvlasnika nije moguće upisati pravo služnosti jer ono opterećuje cijelu nekretninu, a ne samo idealni dio svakog od suvlasnika, obzirom da je iz ugovora vidljivo da je po nekretninama potrebno položiti cjevovod.

Iz obrazloženih razloga žalbu predlagatelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a te primjenom istog propisa naložiti brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i zabilježbe žalbe.

Koprivnica, 22. rujna 2020.