1               Poslovni broj: 22 Gž R-952/20-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž R-952/20-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja B. Č., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda T. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z. OIB: ..., zastupanog po generalnoj punomoćnici K. T.-M., dipl. iur. kod tuženika, punomoć br. Su-64/19, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 21 Pr-6133/18-32 od 25. lipnja 2020., dana 22. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava žalba tuženika i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 21 Pr-6133/18-32 od 25. lipnja 2020.:

 

a) potvrđuje u točki I. i II. izreke izuzev u dijelu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržano u dosuđenim bruto iznosima, i u točki III. izreke u cijelosti;

 

b) preinačuje u točki I. i II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržano u dosuđenim bruto iznosima, i zahtjev tužitelja se u tom pobijanom dijelu točke I. i II. izreke odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 64.074,21 kn bruto sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki I. izreke presude, te na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor iznos od 11.193,29 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki II. izreke presude.

 

Nadalje, obvezan je tuženik naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 12.200,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki III. izreke.

 

Žalbu protiv presude pravovremeno podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13  i 89/14 - dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP), s prijedlogom da se odluka ukine, podredno preinači.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 28. veljače 2018. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada u visini od 25% temeljem odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13; dalje: KU/2013) kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada dok je neprijeporno da je taj dodatak tužitelju isplaćen za redovni rad.

 

Nadalje, predmet spora je i zahtjev s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta u visini od 10% temeljem odredbe članka 59. KU/2013, kojom je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, i to za vrijeme prekovremenog rada jer je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

 

S tim u vezi, odredba članka 59. izmijenjena je Dodatkom I. KU/2013 ("Narodne novine", broj 96/15., dalje: Dodatak I. KU), koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. na način da se brojka "10" zamjenjuje brojkom "12".

 

Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18, dalje KU/2018), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018. te sadrži identične odredbe kao KU/2013 odnosno odredba članka 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013 dok je odredba članka 58. KU/2018 sadržajno ista kao odredba članka 59. KU/2013.

 

Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 35/19) ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019. a Dodatkom II. KU/2018 („Narodne novine“, broj 92/19) nadalje do 31. prosinca 2022., dok je utuženo razdoblje do 31. kolovoza 2019.

 

Predmet spora je i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 1. svibnja 2014. do  31. kolovoza 2019., a zbog pogrešnog obračuna zbog neisplate prednjih dodataka.

 

Prema odredbi članka 36. KU/2013, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu; a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Ista je odredba članka 34. KU/2018.

 

Tužitelj potražuje i isplatu razlike plaće na ime naknade za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) i to na temelju članka 51. KU/2013, odnosno članka 49. KU/2018.

 

KU/2013 i KU/2018 reguliraju plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću time da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

 

Osnovna plaća djelatnika se prema odredbi članka 51. KU/2013 odnosno članka 49. KU/2018 uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati što znači da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati s brojem radnih dana na nivou mjeseca pri čemu su očito blagdani i neradni dani isključeni iz tog umnoška.

 

Odredba članka 1. stavak 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11; dalje: Zakon o blagdanima) propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužitelja ima primijeniti odredba članka 36., 51., 57. i 59. KU/2013, te odredbe članka 34., 49., 55. i 58. KU/2018, kao i članka 1. Zakona o blagdanima.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu liječnika specijalista radiologije na Zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju;

 

- da je tužitelju tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak na ostvarene prekovremene sate rada zbog otežanih uvjeta rada u visini od 25% koji dodatak je obračunao na obavljeni redovni rad;

 

- da je tužitelju tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata u visini od 10 odnosno 12%;

 

- da je tužitelju tuženik platio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pri čemu kod izračuna prosječne plaće nije uzeo u obzir iznos gore navedenih dodataka;

 

- da je tužitelju tuženik isplatio za dane rada u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan „padao“ na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) osnovnu plaću ali ne i uvećanje za prekovremeni rad;

 

- da je visina tužbenog traženja postavljena prema pisanom nalazu i mišljenju vještaka dipl. oec. P. B. iz C. ...d.o.o., Z.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tuženik nije tužitelju platio utužene iznose a što je obvezan prema citiranim odredbama KU/2013, Dodatka I. i KU/2018.

 

Prema shvaćanju suda prvog stupnja, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Naime, tumačenje tuženika da tužitelju taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

 

Iz podataka dostavljenih od strane tuženika te rezultata vještačenja proizlazi da je obračun dodataka izvršen u odnosu na redovni rad tužitelja, iako je kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatak i na sate provedene na prekovremenom radu što je tuženik propustio.

 

Pritom valja istaknuti da tužitelj, kako mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovi odredbe članka 57. i 59. KU/2013 te odredbe članka 55. i 58. KU/2018, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Jedini izuzetak je zabrana kumuliranja položajnog dodatka iz odredbe članka 58. KU/2013 sa dodacima iz odredbe članka 57. KU/2013, ali to ovdje i nije slučaj.

 

Na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske  održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

Po ocjeni ovog suda, na rad tužitelja ima se primijeniti i odredba članka 60. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. koji je bio u primjeni do 6. kolovoza 2014.; dalje ZR/09) koja je određivala da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Identičan je članak 81. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17, koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014.; dalje: ZR/14). 

 

I odredba članka 83. stavak 3. ZR/09 koja određuje da plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad (sadržajno je ista odredba članka 91. stavak 3. ZR/14). Ovdje je sud pravilno primijenio i odredbu članka 86. ZR/09 kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identična je odredba članka 94. ZR/14.

 

Imajući u vidu navedene odredbe članka 51. KU/2013 i članka 49. KU/2018, kao i citiranu odredbu članka 1. Zakona o blagdanima koji je kogentni propis, konkludira da mjesečni fond radnih sati kod tuženika predstavlja umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu, sa osam sati.

 

Nije u pravu tuženik kada tvrdi da iz Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa osam sati i nema mjesta primjeni navedenog Zaključka. Ovo stoga jer je kogentnom odredbom Zakona o blagdanima propisano da su blagdani neradni dani, a neradni dani ne ulaze u mjesečni fond radnih sati.

 

U odnosu na žalbeni navod glede nalaza i mišljenja vještaka, za odgovoriti je da je vještačenje provedeno na pravilan način odnosno, da je obračun dodataka izvršen u odnosu na osnovnu plaću.

 

Stoga je sud prvog stupnja, nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise te o svemu dao jasne razloge, izuzev u dijelu zateznih kamata sadržanih u dosuđenim bruto iznosima u kom dijelu je prvostupanjski sud dao razloge ali nije odlučio u izreci pobijane odluke.

 

Naime, neutemeljena je tražbina tužitelja s naslova zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržano u dosuđenom bruto iznosu, sve prema odredbi članka               2. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20; dalje: ZPD), porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak, a prema odredbi članka 22. stavak 3. ZPD ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 21. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, sudskoj nagodbi ili izvansudskoj nagodbi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju.

 

Iz navedenoga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, a predmetni dodaci smatraju se dijelom plaće.

 

Pravilna je i odluka o trošku, pa tako i u odnosu na troškove vještačenja koji su plaćeni, iako je ista ispravno trebala biti utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. a ne stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) koji propis se glede parničnog troška primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 3. ZID ZPP.

 

Slijedom navedenoga, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP djelomično potvrditi a djelomično preinačiti pobijanu odluku a kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

Split, 22. rujna 2020.