Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 1692/2017-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S., OIB ..., iz Z., ..., koju zastupa punomoćnica D. K., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinskog državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2027/16-2 od 2. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7071/09-36 od 14. travnja 2016., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete od 470.000,00 eura protuvrijednost u kunama s pripadajućom kamatom, odbijen je zahtjev za isplatu nematerijalne štete od 50.000,00 eura protuvrijednost u kunama s propadajućom kamatom (točka II.). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 206.200,00 kn (točka III.).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju i preinači pobijane odluke na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukine pobijane odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tužiteljice nije osnovana.
U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).
Revidentica navodi da podnosi reviziju zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka međutim ne navodi do koje bitne povrede je došlo, niti sadržajno upućuje na neku od odredbi ZPP koju je eventualno počinio sud u pobijanoj presudi.
Prema čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Obzirom da revidentica nije određeno navela i obrazložila bitnu povredu odredaba parničnog postupka ista se neće uzeti u obzir.
Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužiteljici nastala jer je tuženica srušila kuću tužiteljice u mjestu Vir.
Nižestupanjski sudovi su uz utvrđenja da je tužiteljica započela i dovršila izgradnju predmetnog objekta iako nije imala konačnu građevinsku dozvolu za gradnju tog objekta, da je odlukama upravnih organa naloženo tužiteljici rušenje bespravno izgrađenog objekta, da tužiteljica objekt nije srušila, rušenje je o njezinu trošku učinila tuženica. Stoga su nižestupanjski sudovi ocijenili da ne postoje razlozi iz čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 190/03, 199/03) i čl. 106. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 105/05) za naknadu štete zbog nepravilnog rada upravnog tijela, obzirom da je rušenje objekta tužiteljice izvršeno na temelju pravomoćnih odluka donesenih u upravnom odnosno sudskom postupku slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.
Revidentica navodi da je došlo do povrede načela jednakosti, povrede prava vlasništva, načela razmjernosti privatnog i javnog interesa, načela legitimnih očekivanja, ali ne obrazlaže niti jednu od nabrojanih povreda stoga sukladno čl. 386. ZPP razlozi koji nisu određeno navedeni i obrazloženi neće se uzeti u obzir.
Revidentica osporavajući primjenu materijalnog prava osporava utvrđeno činjenično stanje, a što u reviziji nije dopušteno osporavati (čl. 385. st. 1. ZPP).
Slijedom iznesenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.