Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 1643/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., OIB ..., iz N. G., ..., kojeg zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-49/17-2 od 23. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-102/16-5 od 3. studenog 2016., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-49/17-2 od 23. ožujka 2017. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-102/16-5 od 3. studenog 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. 1852 k.o. S. P. S. označenoj kao kč.br. 19/5 oranica u S. s 4550 m2, kao i zahtjev da mu tuženica izda tabularnu ispravu podobnu za upis u zemljišnim knjigama (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka od 6.125,00 kn (točka II. izreke).
Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao i zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako je to određeno čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predložio je prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Budući da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.
Revizija protiv presude je osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za kč.br. 19/5 k.o. S. P. S. prednici tužitelja bili su od 1896. do 1958. uknjiženi kao vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama i to temeljem ugovora,
- da je na temelju kupoprodajnog ugovora u prosincu 1958. sklopljenog s prednicima tužitelja kč.br. 19/5 S. P. S. uknjižena u zemljišne knjige kao općenarodna imovina kojom je upravljao Narodni odbor Općine S. P. S.,
- da je drugostupanjski sud ocijenio da prednici tužitelja nisu morali znati za prodaju nekretnine te da su bili savjesni posjednici.
Na temelju navedenih utvrđenja drugostupanjski je zaključio da su prednici tužitelja bili savjesni posjednici stoga se samo razdoblje u kojem su otac prednika tužitelja i tužitelj posjedovali predmetnu nekretninu može računati u dosjelost. Zaključio je da je M. Š. nakon svog oca počeo posjedovati nekretninu kao svoje vlasništvo oko 1990., a vrijeme posjedovanja nekretnine do 8. listopada 1991. ne može se pribrojiti vremenu posjedovanja nekretnine. Budući da od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe nije protekao rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću od 40 godina propisan čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.
Ovaj sud ne može prihvatiti shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci.
Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona (tako u Rev-2021/2014 od 17. prosinca 2019., Rev x-974/2017 od 7. svibnja 2019. i druge).
Iz postupka koji je prethodio reviziji proizlazi da su prednici tužitelja bili savjesni posjednici, da nisu znali za kupoprodajni ugovor iz 1958. kao i da su ostali u posjedu nekretnine, međutim drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije cijenio ta utvrđenja, odnosno vrijeme posjedovanja od 1958. do podnošenja tužbe.
Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno valjalo je ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu u smislu odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.