- 1 -              Revd 1066/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1066/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz S., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - za Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-378/2019-2 od 5. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-119/2017 od 17. siječnja 2019., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na pitanja koja se odnose na odluku o glavnom zahtjevu.

 

II. Dopušta se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-378/2019-2 od 5. rujna 2019. zbog pravnog pitanja koje se odnosi na odluku o trošku postupka:

 

Može li sud temeljem čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a odbiti priznati tužitelju u parničnom postupku trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora iz čl. 186.a ZPP-a podnesen nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu koji je procesna pretpostavka za vođenje parnice protiv Republike Hrvatske?

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-378/2019-2 od 5. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-119/2017 od 17. siječnja 2019. - u dijelu u kojem nije uspio u sporu.

 

a) u odnosu na pitanja o glavnoj stvari

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja (u odnosu na odluku o glavnoj stvari) naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu (postoji ustaljena sudska praksa revizijskog suda).

 

Naime, o postavljenim pitanjima (u istovrsnim postupcima) revizijski sud je već zauzeo pravno shvaćanje u nizu svojih odluka, pa tako i u odluci poslovni broj Revr-133/2015-2 od 3. siječnja 2017. i poslovni broj Rev 3214/2019-2 od 22. listopada 2019., prema kojima:

 

„...treba ukazati da u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) - životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor - i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno, u kojemu se odmarao), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može se (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja - jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata.

 

Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada - pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka - da nije niti životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, revizijski sud je već zauzeo u svojoj odluci posl. br. Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.“.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije (u odnosu na odluku o glavnom zahtjevu), to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao pod toč. I. izreke.

 

b) u odnosu na pitanje o trošku postupka

 

Postupajući po odredbama čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 2. ZPP-a zbog pravnog pitanja (u odnosu na trošak postupka) navedenog pod toč. II. izreke ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova (a imajući i na umu da je tužitelj na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava troškovnikom zatražio trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora - list 269. spisa, te da je tužitelj žalbom protiv prvostupanjske presude pobijao odluku o trošku i u odnosu na zahtjev za mirno rješenje spora - list 283. do 287. spisa).

 

Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao pod toč. II. izreke.

 

Zagreb, 22. rujna 2020.