Poslovni broj: 6 UsI-644/2020-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 UsI-644/2020-6

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja Z. Đ. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polje povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije, Donje Svetice 38/5, Zagreb, kojeg zastupa D. H., službena osoba tuženika, radi izbora u znanstveno zvanje, 22. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

             

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja odluke Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polje povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije, KLASA: UP/I-640-03/17-01/0349, URBROJ: 355-06-04-20-0027 od 30. travnja 2020.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je osporavanom odlukom, KLASA: UP/I-640-03/17-01/0349, URBROJ: 355-06-04-20-0027 od 30. travnja 2020., odbio zahtjev tužitelja za izborom u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti – polje povijest.

Tužitelj u tužbi, u bitnome navodi da osporavano rješenje prvenstveno smatra nezakonitim zbog počinjenih procesnih povreda, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i kršenja pravnog shvaćanja i primjedbi Upravnog suda u Osijeku. Procesnim povredama smatra činjenicu da tužitelju nije omogućeno pravo na predlaganje trećeg člana Stručnog povjerenstva, te je u donošenju rješenja prekoračen rok od 60 dana radi izvršenja presude. Materijalnim povredama smatra propust poštivanja pravnog shvaćanja upravnog suda, propust vrednovanja knjige, ograđivanje stručnog povjerenstva od sudjelovanja u postupku, nevaljano obrazloženje odluke (nerazumljivo, proturječno i pogrešno) i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ističe da prijedlog pristupnika za izuzećem prof. dr. sc. A. K. nije uvažen, jer je ista bila predsjednicom stručnog povjerenstva (po treći put u povjerenstvu) i donijela negativnu odluku,

što je Matični odbor potvrdio 21. ožujka 2019., a pristupnik je godinu ranije, 17. srpnja 2018., tražio njeno izuzeće, što nije uvaženo od strane Matičnog odbora. Poziva se na kršenje članka 17. stavak 2. Pravilnika o provedbi postupka izbora/reizbora u zvanja i na odgovarajuća radna mjesta (prosinac 2015.). Nadalje smatra da je Matični odbor u Stručno povjerenstvo nezakonito imenovao dva (od tri moguća člana), te i sam predsjednik Stručnog povjerenstva prof. dr. sc. H. G. ističe da bi radom u povjerenstvu sudjelovao u sukobu interesa i da bi njegov rad bio pravno neutemeljen. Drugog člana je po zakonu imao pravo predložiti tužitelj, a što mu nije omogućeno, te je treći član povjerenstva prof. dr. sc. M. T. sam zatražio izuzeće iz Stručnog povjerenstva. Poziva se na sadržaj presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj 3 Usl-813/17-7 kojom je ukinuta nezakonita odluka i Matični odbor je izbor tužitelja ponovo uputio u Zadar na odlučivanje istom Stručnom povjerenstvu koje je donijelo negativnu odluku, a u čijem povjerenstvu je osim navedene predsjednice povjerenstva, sudjelovao i član povjerenstva, koji je ujedno u to vrijeme bio i član Matičnog odbora prof. dr. sc. M. A., ujedno izvjestitelj o predmetu tužitelja, što znači da je odlučivao na dva stupnja o izboru tužitelja u znanstveno zvanje. Nadalje, navodi da stručno vijeće Sveučilišta u Zadru nije željelo podržati ponovno vođenje izbora u znanstveno zvanje za tužitelja u Zadru, po Odluci Matičnog odbora. Ako po mišljenju Matičnog odbora prof. dr. sc. J. Š. koja drži predavanja starovjekovne povijesti na Odsjeku za povijest na Filozofskom fakultetu u Osijeku (a iz kojeg područja se tužitelj bira neosnovanim)ne može biti član, smatra da je valjalo u određenom roku od 8 ili 15 dana zatražiti prijedlog neke druge osobe, koju bi tužitelj predložio. Navodi da Matični odbor za područje humanističkih znanosti sadrži članove iz polja povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije iz čijeg naziva je vidljivo da su članovi iz različitih područja, a ne samo iz povijesti. Navodi i da stručno povjerenstvo nije donijelo svoju odluku, a navode da su dopune u knjizi minimalne, smatra neusklađenim s odredbama Pravilnika o izboru u znanstvena zvanja (Narodne novine 84/05., 100/06., 138/06., 42/07., 120/07., 71/10., 116/10 i 38/11.) koji u članku 1. točka 6. ne spominje ograničenja vrednovanja knjige koja je nastala na temelju doktorske disertacije, te se ne navodi koliki postotak treba biti izmijenjen. Stručno povjerenstvo i samo je utvrdilo da knjiga u odnosu na disertaciju ima četiri dodatna izvora (Statuta) i slikovne priloge. Navodi da je Matični odbor utvrdio da pristupnik ne ispunjava potrebne uvjete od 18 bodova, a tužitelj ima 23,81 bodova što je više od propisanih bodova. u odnosu na postupak vođen na Sveučilištu u Puli, te navodi da je Stručno povjerenstvo izabrao Matični odbor na svojoj sjednici i protivno prijedlogu tužitelja za izuzećem prof. dr. sc. A. K. upravo nju imenovao predsjednicom Stručnog povjerenstva, te dvoje članova iz Zagreba i Pule, koje tužitelj nije predložio. Osporava navod tuženika u pogledu priložene knjige te navodi da prilikom prvog izbora u znanstveno zvanje „znanstveni suradnik" (19. lipnja 2011.) nije imao napisanu knjigu, već samo doktorsku disertaciju, prema tome ista nije mogla biti ranije vrednovana, kada je knjiga objavljena više od četiri godine kasnije i promovirana 15. rujna 2015. Ne osporava da je knjiga nastala na temelju doktorske disertacije, što je tužitelj naznačio u predgovoru na 6. str. knjige u popisu literature i na 131. str. Tužitelj je namjerno odlučio staviti isti naslov knjige, kako bi svima bilo vidljivo i transparentno već iz naslova da je nastala na temelju doktorske disertacije. Članovi Matičnog odbora kroz svoj znanstveni rad ne bave se temama iz plovidbe, te smatra da stoga nisu stručni, što proizlazi i iz utvrđenja da se monografija sastoji uglavnom od taksativnog nabrajanja i preuzimanja već dobro poznatih podataka iz literature (gotovo u potpunosti domaće). Navodi da je koristio primarno izvore poput: Zadarskog statuta, Statuta grada Dubrovnika, Hvarskog statuta, Statuta grada Splita, Šibenskog statuta, Trogirskog statuta, Statuta grada Rijeke i Korčulanskog statuta, odnosno koristio je izvore ondje gdje su i nastali, a ne literaturu koja je niža po rangu u odnose na izvore. Smatra da osim navedene knjige ne postoji u Republici Hrvatskoj niti jedna knjiga koja metodom analize uspoređuje navedene zakonike i statute, te opisuje problematiku plovidbe putem zakona. Navodi da je od ostalih

izvora koristio: Bibliju, Hamurabijev zakonik, Bilalamin zakonik, Zakonik o izbacivanju (tereta)-Lex Rhodia de iactu, Rodski pomorski zakonik Nomos Rhodion Nautikos, odredbe Rimskog prava i gornje statute. Osporava i utvrđenje da se monografija sastoji uglavnom od podataka iz literature, te smatra da nije napravljena razlika između izvora i literature, svi zakonici i statut su izvori, a jasno da se temeljni pojmovi poput sudara brodova, opasnostima za brodove i posadu, preuzimaju iz pomorske enciklopedije, te nema potrebe za izmišljanjem novih pojmova. Poziva se na sadržaj Pravilnika o izboru u znanstvena zvanja koji u čl. 1. t. 6. i navodi da se knjige također trebaju vrednovati po vrsnoći (očekuje se npr. da udžbenik bude pregledni rad, a ne izvorni znanstveni rad), te smatra nejasnim zašto se od tužitelja traži da pregledna knjiga bude izvorna, iako je vidljivo da knjiga sadržava više izvora od staroga, srednjeg i novog vijeka. Recenzenti monografije tužitelja su redovni profesori, od kojih je jedan dekan Fakulteta i imaju više poveznica sa tematikom plovidbe, nego predloženi članovi Stručnog povjerenstva. U smislu mogućnosti prekvalifikacije znanstvenih radova poziva se na Pravilnik o izborima u znanstvena zvanja (Narodne novine broj 28/17.) koji u članku 25. stavak 6. navodi da se diskvalifikacijska ocjena vrijednosti znanstvenog rada ne može donositi bez izravne recenzije i ne smije se temeljiti na samo nekom neizravnom pokazatelju. Rad pod naslovom "Plovidbeni prekršaji kroz povijest" niti je navedenu popisu, nije bodovan i nije predmet ovog postupka. Ocijenjen je stručnim radom, jer je taj opis u prvom redu profiliran za tehničke znanosti povezane s pomorstvom. Navodi da je bio osobno kontaktiran radi kategorizacije, jer svim autorima se daje kategorizacija, osobito kada je riječ o društvenim i humanističkim radovima. Takvi radovi objavljuju se u posebnom dijelu - prilogu, a što je vidljivo iz naziva časopisa „Naše more“ kao međunarodni znanstveno-stručni časopis za more i pomorstvo te na stranici odmah iza sadržaja, (Riječ glavnog urednika), što je vidljivo i u broju 63 iz prosinca 2016. Ne poznavanje problematike plovidbe vidi u pozivanju na ocjenu toga rada, koji je irelevantan za tužiteljev izbor. Smatra potrebnim istaknuti da je na obrani doktorske disertacije od strane povjerenstva istaknuto da i kada bi znanstvenik imao sedam života, ne bi ni u najkraćim crtama uspio znanstveno istražiti temu plovidbe, a da je u svojoj knjizi na jednom mjestu uspio navesti najbitnije i cjelovito kada je riječ o plovidbi u starome vijeku. Smatra tendencioznim navođenje da knjiga koja govori o brodovima i problematici plovidbe ne treba sadržavati slike brodova, te ponavlja navod da sukladno važećem Pravilniku nije propisan opseg promjena minimalan za knjige nastale na temelju doktorske disertacije. Navodi da je knjiga objavljena više od 4 godine nakon prvog izbora te da stoga ista nije niti postojala 2011. te nije niti mogla prethodno biti bodovana. Smatra da bi tuženik bio u pravu da je knjiga već vrednovana kod izbora u prethodno znanstveno zvanje, a u ovom slučaju radi se o dvije različite kategorije znanstvenih djela -doktorskoj disertaciji i knjizi i koje nisu identične po sadržaju, što je utvrdio i tuženik. Također smatra da bi pravilnim bodovanjem predmetne knjige sa 12,37 bodova ukupno (uz objavljene radove) imao 23,81 bod što je više od zakonskih 18 bodova za višeg znanstvenog suradnika, odnosno u konačnici njegovi bodovi u prvom i drugom izboru iznosili bi 21,33 + 23,81 što je ukupno 45,14 bodova, odnosno više od potrebnih 34 boda za prvi i drugi izbor. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi odluku tuženika, te da predmet vrati na ponovni postupak.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporavane odluke, smatrajući da je ista donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja od strane ovlaštenog Matičnog odbora, te primjenom odgovarajućeg materijalnog prava, odnosno sukladno presudi Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-813/17-7 od 14. studenog 2017. Ističe da pristupnici postupaka izbora u znanstvena zvanja sukladno odredbama provođenja postupka izbora u znanstveno zvanje, odnosno sukladno člancima 32. – 36. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine broj 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007, 46/2007, 45/2009, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/2014, 60/2015, u daljnjem tekstu: Zakon) nemaju pravo ni obvezu predlaganja bilo kojeg

člana Stručnog povjerenstva te je tuženik isključivo ovlašten imenovati sastav Stručnog povjerenstva za kojeg smatra da će na profesionalan, objektivan i stručan način kreirati potrebno Izvješće za pristupnika predmetnog postupka. Članovi Stručnog povjerenstva imenuju se na temelju profesionalne stručnosti a na temelju odredbe članka 35. stavak 2. Zakona isti trebaju biti u istom ili višem znanstvenom zvanju od onog za koje je pristupnik podnio zahtjev. Tužitelj bi imao pravo predlagati člana Stručnog povjerenstva samo u dijelu koji se odnosi na postupak provjere i to nastavnog dijela postupka koji se odvija nakon postupka izbora u znanstveno zvanje, prilikom izbora na radno mjesto u znanstveno-nastavnom zvanju, kada se primjenjuju interni pravilnici matične institucije ili sveučilišta tužitelja. Ističe da se Pravilnik o provedbi postupka, na kojeg se tužitelja poziva, ne primjenjuje i ne odnosi se na predmetni postupak izbora u znanstveno zvanje pred tuženikom. U slučaju imenovanja članova stručnog povjerenstva u skladu s prijedlozima tužitelja, za što ne postoji zakonska osnova, bila bi narušena sva objektivnost izvještavanja u predmetnom postupku te bi postojao i sukob interesa imenovanog člana od strane osobe koja je podnijela zahtjev. Ističe da u donošenju osporavane odluke nije sudjelovala prof. dr. sc. A. K. (u odnosu na koju je tužitelj zatražio izuzeće) niti je u stručno povjerenstvo bila imenovana prof. dr. sc. J. Š. jer ista nema ostvaren izbor u znanstvenom polju povijesti. Tuženik navodi da ne postoji zakonska obveza prethodnog savjetovanja s pristupnicima upravnih postupaka izbora u znanstvena zvanja o njihovim željama za imenovanje određenih članova povjerenstva. Ističe da niti u ponovljenom postupku nije zaprimio izdvojena odnosno pozitivna mišljenja članova stručnog povjerenstva već su sva tri člana na jasan i nedvojben način oblikovala svoje mišljenje, a što je u obrazloženju odluke i navedeno, a imenovani sastav stručnog povjerenstva sastojao se od znanstvenika koji imaju ostvaren izbor u znanstvenom polju povijesti. Navodi da u donošenje osporavane odluke nije bilo uključeno tijelo Sveučilišta u Zadru kao ni prof. dr. sc. M. A. koji i nije član trenutačnog sastava tuženika niti je bio imenovan članom Stručnog povjerenstva osporavane odluke. U svezi prigovora tužitelja o sastavu tuženika upućuje istoga na obraćanje Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Osporava pozivanje tužitelja na odredbe Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine broj 28/17.), obzirom da je tužitelj podnio zahtjev 1. rujna 2016. odnosno prije stupanja na snagu navedenog Pravilnika. Navodi da je tužitelj propustio u odnosu na zakonski rok od 60 dana za izvršenje presude odnosno donošenje ponovne odluke postupiti sukladno odredbi članka 35. stavak 6. Zakona, te je propustio postupiti i prema odredbi članka 111. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. – dalje: ZUP). Slijedom navedenoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Ocjenjujući zakonitost osporavane odluke sud je izvršio uvid u sudski spis, spise ovoga suda poslovni broj Usl-813/2017 i Usl-546/2019, te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je dana 15. rujna 2020. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja naveo je da je tužitelj naknadno pokrenuo i postupak o ispunjavanju uvjeta za znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u području 8. - Interdisciplinarno područje znanosti (povijest/pravo) a navedeni postupak ne utječe na ishod ove upravne stvari, te iste nisu međusobno povezane na način da bi ishod ove upravne stvari predstavljao prethodno pitanje u odlučivanju o naknadno podnesenom zahtjevu. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja zatražio je i naknadu troškova upravnog spora, u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17;  u daljnjem tekstu: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Presudom ovoga suda poslovni broj Usl-813/17-7 od 14. studenog 2017. ukinuta je odluka Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polje povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije,

znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije KLASA: UP/I-640-03/17-01/0349, URBROJ: 355-06-04-17-0003 od 6. travnja 2017. te je predmet vraćen na ponovni postupak,a tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 60 dana. Sud je u navedenoj  presudi dao uputu da je tuženik dužan u ponovnom postupku otkloniti nedostatke propuštanja obrazloženja u svezi cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenjivanja dokaza i izlaganja razloga kojima se tuženik rukovodio pri donošenju odluke, uz pravilnu primjenu mjerodavnog Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine, broj 84/05., 100/06., 138/06., 42/07. - odluka Ustavnog suda, 120/07., 71/10., 116/10. i 38/11. – dalje: Pravilnik), sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-II-1304/013 od 16. srpnja 2013. kojom je pod točkom I. pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te je ukinut Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (Narodne novine broj 26/13. i 34/13.) koji je donijelo Nacionalno vijeće za znanost te je pod točkom II. određeno da na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 99/99., 29/02. i 49/02.), Ustavni sud određuje da će se do donošenja novog pravilnika, usklađenog s ustavnim zahtjevima obrazloženima u ovoj odluci, izbori u znanstvena zvanja obavljati na temelju Pravilnika.

Presudom ovoga suda poslovni broj Usl-546/2019-6 od 27. studenog 2019. ukinuta je odluka Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polje povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, znanosti o umjetnosti, etnologije i antropologije, KLASA: UP/I-640-03/17-01/0349, URBROJ: 355-06-04-19-0021 od 21. ožujka 2019. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak; a u toč. II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Navedena presuda donesena je primjenom odredbe članka 32. stavak 4. ZUS-a u svezi odredbe članka 35. stavak 12. Zakona, obzirom da tuženik nije odgovoru na tužbu priložio spis predmeta, dakle bez ulaženja u meritum stvari.

Odredba članka 35. Zakona, između ostaloga, propisuje da se zahtjev za izbor u znanstveno zvanje podnosi ovlaštenoj znanstvenoj organizaciji, zajedno s dokazima o ispunjavanju uvjeta za izbor u određeno zvanje (stavak 1.); Ovlaštena znanstvena organizacija, u roku 30 dana od dana primitka zahtjeva za izbor u znanstveno zvanje, imenuje stručno povjerenstvo. Stručno povjerenstvo se sastoji od tri člana koji moraju biti u istom ili višem znanstvenom zvanju s obzirom na ono za koje se traži izbor. Barem jedan član povjerenstva ne može biti zaposlenik znanstvene organizacije u kojoj je zaposlen pristupnik (stavak 2.); Stručno povjerenstvo ocjenjuje jesu li ispunjeni uvjeti za izbor te predlaže da se pristupnik izabere ili ne izabere u znanstveno zvanje. Stručno povjerenstvo svoje izvješće podnosi u roku od trideset dana od dana imenovanja (stavak 3.); Na temelju izvješća stručnog povjerenstva i odluke stručnog tijela iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona, organizacija u roku od trideset dana daje mišljenje i prijedlog nadležnom matičnom odboru (stavak 4.); Matični odbor u roku od šezdeset dana potvrđuje ili ne potvrđuje mišljenje i prijedlog organizacije. Propuštanje navedenog roka ne može rezultirati stjecanjem zvanja; (stavak 5); U slučaju da matični odbor propusti rok iz prethodnog stavka, pristupnik može zahtijevati od nadležnoga područnog vijeća da samo odluči o zahtjevu. U slučaju da postupak izbora provodi područno vijeće, zbog propuštanja navedenog roka, pristupnik se može obratiti Nacionalnom vijeću za znanost (stavak 6.); Matični odbor neće potvrditi mišljenje i prijedlog ovlaštene znanstvene organizacije ako: 1. smatra da su oni doneseni protivno uvjetima za izbor, 2. su u nesuglasnosti s podnesenim dokazima o ispunjavanju uvjeta ili 3. je bitno povrijeđen postupak provođenja izbora (stavak 7); U slučajevima iz stavka 7. ovoga članka, matični odbor će sam provesti postupak izbora ili zatražiti od iste organizacije ponavljanje postupka, ili zatražiti od druge organizacije pokretanje novog postupka izbora. Novi postupak izbora dovršit će se u roku od šezdeset dana (stavak 8.), Odluka matičnog odbora je izvršna, predstavlja upravni akt te se u postupku izbora u

znanstveno zvanje primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku (stavak 9.).

Iz spisa tuženika proizlazi da je Matični odbor na temelju odredbe članka 35. stavak 8. Zakona na svojoj sjednici održanoj 27. siječnja 2020. donio Odluku o ponovnom provođenju postupka izbora u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika (na vlastiti zahtjev), u području humanističkih znanosti, polje povijest, od strane Matičnog odbora za pristupnika dr. sc. Z. Đ. iz O. (MBZ:..), te je u ponovljenom postupku Matični odbor članovima stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u području humanističkih znanosti, polje povijest dr. sc. Z. Đ. iz O., imenovao prof. dr. sc. H. G., predsjednik, prof. dr. sc. B. O., član i prof. dr. sc. M. T., član. Stručno povjerenstvo pozvano je uzeti u obzir radove pristupnika ostvarene do podnošenja zahtjeva pristupnika za izborom u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku 1. rujna 2016. godine.

Kao što je već navedeno u odgovoru na tužbu, Matični odbor nije imenovao prof. dr. sc. A. K., unatoč navodima pristupnika, te nije imenovao prof. dr. sc. J. Š. koja nema izbor u znanstveno zvanje u znanstvenom polju povijesti te stoga ne ispunjava formalni uvjet uvođenja predložene profesorice u predmetni postupak od strane matične ustanove pristupnika koja nije provjerila izbor prof. dr. sc. Š. a predložila ju je u predmetni postupak, sukladno odredbi članka 35. stavak 2. Zakona.

Dana 27. veljače 2020. Matični odbor zaprimio je odgovor predsjednika Stručnog povjerenstva prof. dr. sc. G. u kojem se navodi kako je već ranije sudjelovao u radu Stručnog povjerenstva za procjenu pristupnikovih radova u kojem je bio negativnog stajališta o ispunjavanju uvjeta pristupnika, te da bi ista, čak i stroža negativna stajališta o ispunjavanju uvjeta, zauzeo i u ovom, predmetnom ponavljanju upravnog postupka smatrajući time svoje sudjelovanje sukobom interesa i pravno neutemeljenim. Isto tako, treći član Stručnog povjerenstva (prof. dr. sc. M. T.) obavijestio je Matični odbor da se traži Izvještaj na temelju radova iz 2016. godine, a na temelju njih pristupnik ne zadovoljava uvjete budući da je knjiga koja je predložena predstavlja pristupnikovu već ranije bodovanu doktorsku disertaciju. Smatra da Stručno povjerenstvo istu ne može bodovati jer su dopune u knjizi minimalne i gotovo je cijeli tekst identičan. Na taj način dobit će se isti rezultat (negativno izvješće) kao i kod prvog izvješća u prethodnom upravnom postupku u kojem je sudjelovao i prof. dr. sc. G., Budući da nema novih elemenata na temelju kojih bi se moglo napisati novo izvješće koje bi se bitno razlikovalo iz ranije dostavljenih izvješća u prethodnim postupcima prof. dr. sc. M. T. je zatražio izuzeće iz rada imenovanog Stručnog povjerenstva.

Najprije valja istaknuti da sud ocjenjuje pravilnim imenovanje članova Stručnog povjerenstva, kod kojih nisu postojali objektivni (niti na Zakonu ili Pravilniku utemeljeni razlozi) za izuzećem, te navodi tužitelja o nemogućnosti predlaganja jednog člana Stručnog povjerenstva predstavljaju pogrešno pravno shvaćanje koje također nema temelj u Zakonu kao i Praviliku, te takvo predstavlja tzv. „forum shopping“ željenog člana Stučnog povjerenstva, što bi doista predstavljalo narušavanje objektivnosti Stručnog povjerenstva odnosno Matičnog odbora kao takvog. U tom smislu važno je naglasiti i da tuženik, također kao donositelj odluke o imenovanju članova Stručnog povjerenstva, predstavlja profesionalno i stručno tijelo ovlašteno samostalno donositi na temelju odredbe članka 35. stavak 5. i stavak 8. Zakona, pa tako, između ostaloga, i odluke o zahtjevu za izbor u znanstveno zvanje, bez obzira na izvješće Stručnog povjerenstva.

Matični odbor zauzeo je stav da je knjiga Z. Đ., Pomorske djelatnosti u zakonicima starog vijeća, Beli Manastir-Mohacs: Zavod za baranjsku povjesnicu-Kanizsai Dorrottya Muzem, 2015., 198. str. ISBN: 978-953-6505-38-8 (nastavno: knjiga) već prema naslovu, a još

više usporedbom sadržaja predmetne monografije i autorove doktorske disertacije nastala iz (doktorske) disertacije, te su predmetnu monografiju recenzirala dva recenzenta, koja, s obzirom na područje svoga bavljenja nisu specijalisti ni za cjeloviti kronološki opseg niti za tematski okvir pod koji potpada predmetna monografija. Monografija se sastoji uglavnom od taksativnog nabrajanja i preuzimanja već dobro poznatih podataka iz literature (gotovo u potpunosti domaće, jer od 52 jedinice, od kojih su čak 30 natuknice iz Pomorske enciklopedije, a tri su rječnici, samo dvije su knjige inozemnih autora, ali i to najopćenitijeg, umjesto specijalističkog, karaktera, odnosno izvora (opsežno se u pratećim bilješkama donose prevedeni citati iz zakonskih zbirki), bez ikakve kontekstualizacije i stvarne znanstvene analize, pa više zadovoljava kriterije stručnosti nego znanstvenosti. Da je u tomu tako dodatno pokazuje i činjenica što je u međuvremenu, od izlaska knjige iz tiska, autor objavio gotovo od riječi do riječi identično poglavlje Prekršaji u vezi s trgovačkim pothvatom (str. 102-110), zajedno s odnosnim dijelom u Zaključnim razmatranjima (str. 128-129) kao zaseban članak naslovljen Plovidbeni prekršaji kroz povijest u časopisu „Naše more“ 63(4) iz 2016. godine-Supplement, str. 107-115, koji je kategoriziran kao stručni rad. Usporedbom sadržaja monografije sa sadržajem doktorske disertacije smatraju razvidnim da se knjiga u odnosu na doktorski rad razlikuje poglavito pravopisnim ili stilskim zahvatima, a tek pokojim sadržajnim. Tako su u knjizi dodani još neki statuti istočnojadranskih komuna  kojih nije bilo u disertaciji (str. 13, 16-19) te je umetnuto ili izbačeno nešto novih odlomaka u 3. Poglavlju u odnosu na disertaciju. Jedina konkretna tekstualna razlika između predmetne monografije i disertacije je u tome što autor u monografiji donosi sažeti prikaz, u glavnom  tekstu,  relevantnih članaka iz statuta istočnojadranskih komuna (str. 57-58, 62, 67-68, 76-77, 84, 89-90, 99-100, 103, 104, 107) odnosno u prilogu njihov prijepis kojeg nema u disertaciji, Riječkog statuta (str. 186-187), Šibenskog statuta (str. 188), Korčulanskog statuta (str. 189-190) i Trogirskog statuta (str. 191-192), pored predgovora (str. 6) i sažetaka na mađarskom jeziku (str. 197-198), sveukupno svega šesnaest cijelih tiskanih stranica, dok vizualnu razliku čine ilustracije (njih dvanaest) kojih u disertaciji nema, ali koje uopće nemaju stvarnu funkciju u tekstu knjige (str. 11, 12, 20, 117, 150, 151, 152, 170). Promjene su minimalne po opsegu i ne mijenjaju suštinski sadržaj ni zaključke disertacije iz čega slijedi da je navedena knjiga objavljena disertacija, koja budući da je doktorska disertacija već bila bodovana u postupku pristupnika pri izboru pristupnika u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika ne može se ponovo bodovati u postupku za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika. Zaključuje i kako sadržaj predmetne monografije u usporedbi sa sadržajem doktorske disertacije da se knjiga u odnosu na doktorski rad razlikuje tek pokojim „kozmetičkim zahvatom“, točnije, riječ je poglavito o posve lektorskim zahvatima, a ne sadržajnim obogaćivanjima teksta, te po istom Stručno povjerenstvo daje detaljni tablični prikaz pojedinih lektorskih zahvata iz kojih se jasno vidi kako se pojedinim riječima zamjenjuju neke druge riječi dok kvalitativni zaključci ostaju potpuno isti i neprimijenjeni. Stoga predmetna knjiga nije bodovana s obzirom da se radi o doktorskoj disertaciji (neznatno izmijenjenoj), a već jednom vrednovanoj.

Nadalje, Matični odbor je utvrdio da je pristupnik ostvario najmanje dva znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1) kao i četiri rada ukupno (a1 + a2) sukladno čl. 1. toč. 6. humanističke znanosti Pravilnika. Prema navedenom, pristupnik nakon prethodnog izbora u zvanje nije ostvario potrebnih 18 bodova s obzirom da objavljena knjiga, koja nije uvažena kao novonastalo djelo nastalo nakon prethodnog izbora već kao ranije vrednovana doktorska disertacija bodovana prilikom izbora pristupnika u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Slijedom navedenog Matični odbor donio je zaključak o ispunjavanju potrebnih uvjeta, na temelju odredbe članka 32. st. 3. Zakona da tužitelj ispunjava uvjet za višeg znanstvenog suradnika kao istraživač koji ima doktorat znanosti, da nema znanstvenih radova koji predstavljaju značajan doprinos znanosti, te da je najmanje pet godina bio u zvanju znanstvenog suradnika.  Na temelju uvjeta iz članka 1. toč. 6. Pravilnika dakle tužitelj ne

zadovoljava uvjet objavljene knjige, zadovoljava uvjet najmanje dva objavljena znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1), odnosno uvjet četiri rada ukupno (a1+a2) te dakle ne ispunjava uvjet od 18 bodova ukupno.

Matični odbor je u postupku zaključno utvrdio i da nije zaprimio izdvojena, pozitivna, mišljenja Stručnog povjerenstva, te da pristupnik ne ispunjava potrebne uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, s istim zaključcima do kojih je došlo Stručno povjerenstvo imenovano u prethodnom ponavljanju postupka od strane Matičnog odbora, kao i Stručno povjerenstvo imenovano od strane Sveučilišta u Zadru i Stručno povjerenstvo imenovano na Filozofskom fakultetu Sveučilištu u Puli o čijem je negativnom Izvješću također (prethodno) odlučivao Matični odbor te donio negativnu odluku, a na koju se pristupnik nije žalio. Iz svega navedenog, kao i ponovnog uvida u zaprimljeni dokazni materijal ostvarenih znanstvenih radova koje ima na raspolaganju i koji su prijavljeni od strane pristupnika (uz zahtjev na matičnoj ustanovi pristupnika 1. rujna 2016.) i dostavljeni Matičnom odboru, isti je zaključio da pristupnik ne ispunjava potrebne uvjete za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, te i nadalje ostao pri stajalištu da pristupnikov rad kojeg naziva novom knjigom je neznatno izmijenjen u odnosu na doktorsku disertaciju koja je već ranije vrednovana prilikom prethodnog izbora. Sukladno navedenom, na temelju članka 32. stavak 3. Zakona, Matični odbor utvrdio je da je pristupnik ostvario doktorat znanosti i da je u zvanju znanstvenog suradnika pristupniku proteklo najmanje pet godina. Matični odbor je također je utvrdio da su priloženi znanstveni radovi pristupnika bez znanstvene analize, bez izbornih znanstvenih doprinosa, bez novih podataka i zaključaka i kao više ili manje sažeti pregledi zbivanja, ne predstavljaju značajan doprinos znanosti koje pretpostavlja gore spomenuta odredba Zakona.

Isto tako, Matični odbor utvrdio je da pristupnik nije ostvario knjigu potrebnu sukladno čl. 1. toč. 6. humanističke znanosti Pravilnika smatrajući da se objavljena knjiga/monografija ne razlikuje od doktorske disertacije koja je već vrednovana kod izbora pristupnika u prethodno znanstveno zvanje, te se kao takva ne može uzeti u obzir prilikom vrednovanja kod izbora pristupnika u prethodno znanstveno zvanje. Tu činjenicu Matični odbor smatra ključnim i odlučujućim razlogom zbog kojeg nije potvrdio izbor pristupnika u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom polju povijest, u području humanističkih znanosti.

Kako odluka tuženika o izboru u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika predstavlja diskrecijsko pravo tuženika, primjenom odredbe članka 4. stavak 2. ZUS-a, odnosno članka 35. stavak 5., stavak 8. i stavak 12. Zakona, sud može odlučivati isključivo o zakonitosti izbora, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ista dana, te sud odluku tuženika ocjenjuje zakonitom i u granicama navedenih ovlasti, odnosno svrsishodnom i valjano obrazloženom. Sukladno uputi iz navedene presude ovoga suda poslovni broj Usl-813/17-7 od 14. studenog 2017., tuženik je u ponovljenom postupku savjesnom i brižljivom ocjenom dostavljene dokumentacije i svih dostavljenih dokaza, utemeljenoj na znanstvenim parametrima utvrdio sve relevantne činjenice i zaključio da pristupnik ne ispunjava potrebne uvjete za izbor, a na utvrđeno činjenično stanje, pravilno su primijenjene odredbe materijalnog prava i to Zakona i Pravilnika.

Sud dakle smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio navedene zakone, navedene podzakonske propise odnosno Ustav Republike Hrvatske kao ni odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na štetu tužitelja.

Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u toč. I izreke ove presude.

Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je opunomoćenik tužitelja u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 15. rujna 2020. (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za

 

rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

 

U Osijeku 22. rujna 2020. 

 

                                                                                                                               Sutkinja

    Blanka Sajter v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.