- 1 -              Revd 1777/2020-2

Broj: Revd 1777/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz N., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku K. V., odvjetniku iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., Ministarstva unutarnjih poslova, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-437/2019-2 od 5. svibnja 2020., kojom su potvrđeni presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-259/2018-12 od 2. svibnja 2019., i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-259/2018-14 od 9. svibnja 2019., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-437/2019-2 od 5. svibnja 2020., kojom su potvrđeni presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-259/2018-12 od 2. svibnja 2019., i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-259/2018-14 od 9. svibnja 2019.

Tužiteljica je u odgovoru na prijedlog tuženice osporila postojanje zakonskih pretpostavki za intervenciju Vrhovnog suda RH i predložila odbacivanje prijedloga.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, a koja se odnosi na "mogućnost da se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji radi primopredaje službe prije upućivanja na granični prijelaz kao i nakon dolaska u postaju sa graničnog prijelaza radi razduženja službe, prizna tužiteljici kao prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 65. Zakona o radu i čl 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, iako je rješenjem revizijskog suda poslovni broj Revr-466/2007 od 05. rujna 2007. zauzet pravni stav da se takav rad ne može smatrati prekovremenim radom", nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u navedenoj odluci ovoga suda.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revr-466/2007 od 5. rujna 2007. (na koju se revidentica poziva navodeći je kao razlog važnosti postavljenom pitanju), kao i u više svojih odluka u istovrsno izjavljenim revizijama (odluke poslovni broj Revr-720/18 od 12. svibnja 2020., Revr-1668/12 od 26. travnja 2016., Rev-1800/2018 od 12. ožujka 2019.) zauzeo pravno shvaćanje da vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može se u smislu odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02, 114/03 i 30/04 - sada čl. 65. Zakona o radu ''Narodne novine'' broj 149/09, 82/12, 73/13 i 93/14) podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, u skladu s odredbom čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 92/04) tužitelju može honorirati i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima.

Prema tome, obzirom da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju glede postavljenog pitanja koje je podudarno shvaćanju revizijskog suda, ono se ne može se smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 22. rujna 2020.