- 1 -              Rev 2561/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2561/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B., OIB: ..., iz B., B. V., kojeg zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u M., protiv prvotuženika H. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u S. i drugotuženika H. ... d.o.o. (OIB: ...), Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u S., uz sudjelovanje C. o. d.d. Z. kao umješača na strani drugotuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-3559/15 od 29. veljače 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pn-360/15 od 7. rujna 2015., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-3559/15 od 29. veljače 2016. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda i presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pn-360/15 od 7. rujna 2015. u točki I. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju štetu u iznosu 91.316,00 kuna sa zateznom kamatom od 7. rujna 2015. do isplate po stopi pobliže opisanoj u izreci presude (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak postupka osiguranja dokaza u iznosu 3.800,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 18. prosinca 2008. do isplate po stopi pobliže opisanoj u izreci presude (točka II. izreke) te parnični trošak u iznosu od 12.520,00 kuna (točka III izreke).

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke kojom je naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužitelju štetu u iznosu 91.316,00 kuna sa pripadajućom kamatom, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka iz točke III. izreke (točka I. izreke). Nadalje je djelomično prihvaćena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u točki II. izreke kojim je dosuđen iznos troškova postupka osiguranja dokaza (za iznos od 3.800,00 kuna sa pripadajućim kamatama) te je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 18. prosinca 2008. do isplate, po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena (točka II. izreke).

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim nije uspio u sporu, drugotuženik je podnio reviziju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predložio je preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za trošak revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (članak 382. st. 2. ZPP).

 

Prema stavku 3. toga članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni predlagatelj naznačuje više procesnopravnih pitanja i dva materijalnopravna pitanja. Pritom predlagatelj navodi da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer shvaćanje u navedenim odlukama suprotno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama koje naznačuje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala na masliniku i voćnjaku, a koja šteta se dogodila zbog požara u razdoblju od 19. do 21. rujna 2008.

 

U postupku je prvostupanjski sud utvrdio:

 

- da se na području V. B. u razdoblju od 19. do 21. rujna 2008. dogodio požar prilikom kojeg su među ostalim zahvaćene i nekretnine tužitelja, a koje su bile zasađene maslinama i stablima smokava i rogača,

 

- da je tužitelj na zahvaćenim nekretninama požarom u njegovom vlasništvu, odmah poslije požara, osigurao dokaz nastanka štete u postupku pred Općinskim sudom u Makarskoj broj R1-168/08,

 

- da preko istih nekretnina prelazi dalekovod od 110 kV, vlasništvo prvotuženika,

 

- da je prvotuženik ugovorom dao na korištenje isti dalekovod drugotuženiku,

 

- da je C. ... I. V. u Z., Odjel traseoloških vještačenja 6. studenog 2008. i 16. siječnja 2009. izradio vještvo i dao mišljenje da je do požara došlo zbog padanja užarenih čestica sa čeličnog stupa broj 61 dalekovoda K. M. oznake DV 110 kV,

 

- da prema vještvu vještaka za poljoprivredu I. G. ukupna šteta na izgorjelim višegodišnjim kulturama (maslinama, smokvama i rogaču) iznosi 91.316,00 kn.

 

Polazeći od činjenice da je do požara došlo na način opisan vještačenjem te da je prvotuženik vlasnik dalekovoda koji predstavlja opasnu stvar, a koji je povjerio drugotuženiku na upravljanje u smislu članka 15. i 16. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 177/04 i 76/07 - važeći u vrijeme izbijanja požara), prvostupanjski sud zaključuje da postoji uzročno-posljedična veza između opasne stvari i nastalog štetnog događaja te ocjenjuje da za nastalu štetu solidarno odgovaraju tuženici temeljem odredbi čl. 1045., čl. 1063. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) u visini koju je utvrdio vještak poljoprivredne struke te prihvaća tužbeni zahtjev.

 

Prvostupanjski sud, tijekom postupka, odbija dokazni prijedlog tuženika za vještačenjem u ovom postupku, po vještacima elektrotehničke struke i zaštite od požara, a radi utvrđenja uzroka nastanka požara, uz obrazloženje da tuženik nije dokazao manjkavost pregledanog vještačenja C. ... I. V.

 

Drugostupanjski sud odbija žalbu drugotuženika kao neosnovanu te potvrđuje prvostupanjsku presudu ne nalazeći da je prvostupanjska presuda opterećena bitnim povredama parničnog postupka niti pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

Drugotuženik u reviziji između ostalih procesno pravnih pitanja postavlja i pitanje:

 

„Može li sud temeljiti presudu na vještačenju koje nije provedeno u sudskom postupku, ukoliko je suprotna strana prigovarala takvom vještačenju, te predlagala izvođenje dokaza vještačenjem u sudskom postupku te je li na takav način postupljeno protivno odredbi čl. 250. i 259. ZPP-a?“

 

Obrazlažući važnost navedenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na odluke ovog suda poslovni broj Rev-118/04, Rev-608/04, Rev-2545/10, Rev-1208/07, Rev-424/09 u kojima navodi da su u bitnom izražena shvaćanja da se vještačenje provodi u parničnom postupku te da ga obavljaju vještaci koje odredi sud.

 

Prema ocjeni ovog suda navedeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je shvaćanje glede postavljenog pitanja, izraženo u prvostupanjskoj presudi u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženim u brojnim odlukama (npr. Rev 2277/2018, Rev-367/04, Rev-797/01, itd.).

 

Prema odredbama čl. 251. st. 1. do 4. ZPP vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud, na prijedlog stranaka, a kad je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP), a vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje (čl. 260. st. 2. ZPP).

 

Značaj sudskog nalaza i mišljenja, u smislu citiranih propisa, ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud. Premda nalaz i mišljenje na zahtjev neke od stranaka mogu izraditi također stalni sudski vještaci, njihov pisani nalaz i mišljenje nije zatražio sud. Stoga, takav nalaz i mišljenje, kao i eventualne kasnije izmjene i dopune, nemaju jednaku dokaznu snagu kao nalaz i mišljenje vještaka koje je odredio sud i koje je provedeno u smislu propisa Zakona o parničnom postupku kojim je uređeno izvođenje tog dokaza, već predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku, koja jest dokazno sredstvo ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. U tom smislu, tek u slučaju da je spomenuti pisani nalaz i mišljenje pribavljen izvan sudskog postupka dostavljen protivnoj stranci i da ona nije prigovarala njegovom sadržaju, kao niti eventualnim naknadnim izmjenama i dopunama, niti predložila vještačenje u sudskom postupku, prvostupanjski sud bi ga mogao prihvatiti kao dokaz čija valjanost nije dovedena u pitanje i tek potom na njemu utemeljiti pobijanu odluku.

 

Stoga odgovor na naznačeno pitanje glasi:

 

„Sud ne može temeljiti presudu na vještačenju koje nije provedeno u sudskom postupku, ukoliko je suprotna strana prigovarala takvom vještačenju, te predlagala izvođenje dokaza vještačenjem u sudskom postupku, pa je na takav način postupljeno protivno odredbi čl.250 i čl. 259. ZPP?“

 

Kako u konkretnom slučaju sud nije tako postupio, već je utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari utemeljio na iskazu vještakinja angažiranih izvan ovog sudskog postupka usprkos tome što je tuženik iznio prigovore i zatražio provođenje vještačenja po vještacima koje će odrediti sud, a što je sud otklonio, na opisani način počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2 i čl. 251. st. 1. ZPP, a koju nije otklonio ni drugostupanjski sud jer obrazloženje presude drugostupanjskog suda ne sadrži ocjenu tih žalbenih navoda tuženika, posljedično čemu je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. ZPP pred drugostupanjskim sudom.

 

Zbog iznesenih je razloga valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na temelju odredbi čl. 394. st. 4. ZPP, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu navedeno te donijeti novu zakonitu presudu.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijane nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odnosu na odluku o troškovima postupka nastalih u povodu revizije ovaj sud je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavio da se o troškovima postupka nastalih u povodu revizije odluči u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 22. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.