- 1 -              Rev 2517/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2517/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u Z., protiv tužene M. M. iz Z., ..., OIB ..., zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1043/2016-2 od 13. travnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2942/15-14 od 25. ožujka 2016., u sjednici  održanoj 22. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. M. iz Z., ... koji glasi:

 

"Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 42.276,74 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2015. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te mjesečno plaćati iznos od 515,57 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja po srednjem kursu HNB-a do isteka kredita kao i naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom zakonskih posljedica.",

 

u cijelosti kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužitelju D. M. da isplati tuženoj M. M. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 31.562,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od 25. ožujka 2016. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 625,00 kuna odbija se kao neosnovan."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Odbija se kao neosnovana žalba i nadopuna žalbe tužitelja, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2942/15-14 od 25. ožujka 2016.

 

Trošak žalbenog postupka se strankama ne dosuđuje.".

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem se potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka reviziju je (uz dopunu sadržanoj u podnesku primljenog na sudu 6. lipnja 2017.) u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iako tužitelj nije određeno naveo revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupaka, iz sadržaja revizije ipak je za prepoznati da tužitelj smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru tog revizijskog razloga.

 

Nije u pravu tužitelj kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Tako nižestupanjski sudovi iznose jasne i potpune razloge zbog kojih zaključuju da predmetni kredit (koji je podigao tužitelj) nije utrošen na stjecanje bračne imovine stranaka a niti radi podmirenja zajedničkih obveza stranaka.

 

Kako tužitelj revizijskim navodima pokušava dovesti u sumnju dovesti pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (u čemu se revizija i dopuna revizije znatnim dijelom sadržajno iscrpljuju), za ukazati je na slijedeće. Riječ je evidentno o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava je neodređeno naveden a nije niti obrazložen. Tako iz sadržaja revizije nije niti vidljivo koju bi to pravnu normu nižestupanjski sudovi (po shvaćanju tužitelja) pogrešno primijenili ili bi je propustili primijeniti. Stoga taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Unatoč navedenom, a s obzirom da se tužitelj na uopćen način poziva da bi njegov tužbeni zahtjev bio osnovan zbog stjecanja tužene bez osnova, ovdje je ipak za ukazati na slijedeće. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da tužitelj predmetni kredit nije utrošio niti na nabavu predmetnog stana (kojeg je tužena stekla darovanjem od svog oca) a niti da je taj kredit utrošen u uređenje toga stana. Dakle nižestupanjski sudovi nisu niti utvrdili da je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tužene (čl. 1111. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 35/05 i 41/08).

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

 

Zagreb, 22. rujna 2020.