- 1 -              Rev 2211/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2211/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja S. P., OIB: ..., II. tužiteljice M. P., OIB: ..., III. tužitelja M. P., OIB: ..., i IV. tužitelja J. P., OIB: ..., svi iz Č. V., svi zastupani po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. o. k. d.d. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. tužitelja S. P. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2397/18-2 od 25. siječnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2902/13-53 od 26. siječnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-2902/13-54 od 12. veljače 2018., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I.              Djelomično se prihvaća revizija I. tužitelja S. P. i preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2397/18-2 od 25. siječnja 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2902/13-53 od 26. siječnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-2902/13-54 od 12. veljače 2018., u dijelu kojim je odbijen zahtjev I. tužitelja S. P. za naknadu neimovinske štete u iznosu od 200.000,00 kn s kamatama (dio toč. III. izreke prvostupanjske presude) i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku isplatiti I. tužitelju S. P. na ime naknade neimovinske štete, pored već dosuđenog, i daljnji iznos od 200.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. rujna 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              II.              Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2397/18-2 od 25. siječnja 2019. u dijelu kojim je odbijen zahtjev I. tužitelja S. P. za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 57.622,50 kn (toč. II. alineja 3. izreke) i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku naknaditi I. tužitelju S. P. daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 57.622,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              III.              Revizija se u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

 

IV.              Nalaže se tuženiku naknaditi I. tužitelju S. P. trošak žalbenog i trošak revizijskog postupka u iznosu od 12.867,18 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Ispravljenom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti I. tužitelju S. P. iznos od 11.967,12 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te iznos od 767.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), a zahtjev I. tužitelja S. P. za naknadu neimovinske štete u iznosu od 323.000,00 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama odbijen je kao neosnovan (točka III. izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti I. tužitelju S. P. iznos od 113.294,73 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u izreci presude (točka IV. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev u pogledu zatražene rente za period od travnja 2013. do listopada 2017., preko dosuđenog dijela, kao neosnovan. Naloženo je tuženiku plaćati I. tužitelju S. P. iznos od 2.025,66 kn mjesečno, počevši od 1. studenog 2017. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti (točka VI. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev u pogledu zatražene rente za razdoblje od 1. studenoga 2017. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, preko dosuđenog dijela, za iznos od 3.316,34 kn mjesečno, s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan (točka VII. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti II. tužiteljici M. P., na ime naknade neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih bolova iznos od 240.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka VIII. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti III. tužitelju M. P. na ime naknade neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih bolova iznos od 82.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IX. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti IV. tužitelju J. P. na ime naknade neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih bolova iznos od 82.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka X. izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti I. tužitelju S. P., II. tužiteljici M. P., III. tužitelju M. P. i IV. tužitelju J. P. na ime naknade neimovinske štete iznos od 240.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka XI. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi I. tužitelju S. P., II. tužiteljici M. P., III. tužitelju M. P. i IV. tužitelju J. P., trošak parničnog postupka u iznosu od 406.040,25 kn sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2018. do isplate (točka XII. izreke).

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i kao djelomično neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2902/13-53 od 26. siječnja 2018., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2902/2013-54 od 12. veljače 2018., u dijelu pod točkom I. izreke u svemu osim u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti I. tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 11.967,12 kuna od 18. rujna 2014. do 3. studenoga 2017., u dijelu pod točkom XI. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od  80.000,00 kuna, zatim u dijelu po točkom XII. izreke kojom je naloženo isplatiti tuženiku tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 148.375,29 kuna te u dijelu pod točkama II., III., V., VII., VIII., IX. i X. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2902/13-53 od 26. siječnja 2018., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2902/2013-54 od 12. veljače 2018., u dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti I. tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 11.967,12 kuna od 18. rujna 2014. do 3. studenoga 2017., u dijelu pod točkom XI. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 160.000,00 kuna te u dijelu pod točkom XII. izreke u dijelu u kojem je dosuđen tužiteljima trošak postupka u iznosu od 257.664,96 kuna i o tome sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos 11.967,12 kuna tekućih od 18. rujna 2014. do 3. studenoga 2017.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. do IV. tužitelja za isplatu iznosa od 160.000,00 kuna.

 

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. do IV. tužitelja za isplatu parničnog troška u iznosu od 257.664,96 kuna."

 

              Protiv dijela presude suda drugog stupnja I. tužitelj S. P. je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud ukine pobijanu presudu u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege i predmet u tom dijelu vrati na ponovno suđenje, a preinači u dijelu kojim je djelomično odbijen njegov zahtjev za naknadu neimovinske štete.

 

              Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

              Revizija je djelomično osnovana.

 

              Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Suprotno revizijskim navodima, nižestupanjske presude sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama i valjano su obrazložene glede prihvaćanja nalaza i mišljenja medicinskih vještaka u odnosu na ocjenu potrebe za tuđom pomoći i njegom zbog čega nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

Revizijski navodi kojima se osporava opseg tuđe pomoći i njege dijelom su prigovori činjenične prirode koji nisu mogli biti uzeti u razmatranje, jer se u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete uzrokovane prometnom nezgodom od 18. prosinca 2012.

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

 

- da je I. tužitelj S. P. (dalje: I. tužitelj) stradao kao putnik u prometnoj nezgodi prouzročenoj od strane osiguranika tuženika, čija je kaznena odgovornost utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Kmp-31/13 od 18. rujna 2013.,

 

- da nije osnovan prigovor suodgovornosti I. tužitelja,

 

- da je zbog ozljeđivanja u navedenom štetnom događaju I. tužitelj pretrpio ozljede natučenja glave, potres mozga, gnječno razdornu ranu donje usnice, prijelom lijeve lopatične kosti, prijelom II. do V. rebra lijevo, natučenje pluća uz ljevostrani parcijalni pneumatoraks, kompresivni prijelom Th 12 kralješka sa spondilolistezom Th 11/Th 12, transekcijom spinalne moždine i paraplegijom,

 

- da je kod I. tužitelja nastupilo smanjenje životnih aktivnosti od 95 %,

 

- da je I. tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju od 30 dana, slabijeg intenziteta u trajanju od 3 mjeseca,

 

- da je I. tužitelj trpio umjereni do jaki oscilirajući strah 3 dana, umjereni oscilirajući strah do 4. tjedna, te slabiji oscilirajući strah do 3 mjeseca,

 

- da je kod I. tužitelja zaostala naruženost teškog stupnja.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje iznosi 867.000,00 kn te su, budući da je tuženik 18. rujna 2014. isplatio I. tužitelju iznos od 100.000,00 kn, dosudili I. tužitelju s osnove neimovinske štete iznos od 767.000,00 kn, a preostali dio zahtjeva I. tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 323.000,00 kn odbijen je kao neosnovan.

 

Revident smatra da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), jer da određena naknada neimovinske štete ne predstavlja primjerenu satisfakciju za pretrpljenu štetu.

 

Prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a).

 

Polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi, a imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja (težinu povreda, životnu dob I. tužitelja u trenutku ozljeđivanja - 30 godina, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, opseg trajnog smanjenja životnih i radnih aktivnosti I. tužitelja, način na koji se to smanjenje manifestira u njegovom svakodnevnom životu, stupanj naruženosti) osnovano revident ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz članka 1100. ZOO-a odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

Sudovi su se, odlučujući o iznosu pravične novčane naknade, rukovodili Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002., broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, koji su doneseni još u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01).

 

Međutim, kako je od donošenja tih kriterija proteklo znatno vremensko razdoblje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, a imajući u vidu i podatke Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2002. te s tim u vezi porast prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na 2002. godinu za 66,9 %, na drugoj sjednici Građanskog odjela (2/20) održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020., broj Su:IV-47/2020-5, zauzeo pravno shvaćanje da se Orijentacijski kriteriji iz 2002. mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50 %.

 

Imajući na umu sve navedeno, ocjena je ovog suda da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer bi, vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, odnosno svim kvalifikatornim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a, a rukovodeći se izmjenom Orijentacijskih kriterija iz 2020., I. tužitelju pripadala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.067.000,00 kn. Budući da je tuženik isplatio I. tužitelju s te osnove 100.000,00 kn, tuženiku je ovom presudom naloženo, pored već dosuđenog, isplatiti I. tužitelju i daljnji iznos od 200.000,00 kn s kamatama od 19. rujna 2013. (čl. 1103. ZOO-a).

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, djelomično prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 200.000,00 kn i taj dio zahtjeva I. tužitelja prihvatiti (točka I. izreke), dok je na temelju odredbe članka 393. ZPP-a reviziju u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (točka III. izreke).

 

              Budući da je ovaj sud djelomično preinačio nižestupanjske presude u odluci o glavnoj stvari u odnosu na tužitelja S. P. odlučio je o troškovima cijelog postupka tog tužitelja razmjerno njegovom povećanom uspjehu u sporu (čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a). Uspjeh tužitelja u sporu nakon preinačenja nižestupanjskih presuda iznosi 73 % te je razmjerno tom uspjehu I. tužitelju dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 57.622,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke).

 

I. tužitelju je razmjerno uspjehu u revizijskom stadiju postupku od 30 % priznat trošak revizije u iznosu od 6.750,00 kn (sastav revizije u iznosu od 3.750,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 3.000,00 kn) te potreban trošak žalbenog postupka u iznosu od 6.117,18 kn (sastav žalbe u iznosu od 3.117,18 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 3.000,00 kn), a što ukupno iznosi 12.867,18 kn, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

 

Zagreb, 22. rujna 2020.