- 1 -              Rev 799/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 799/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. C. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku E. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Z., Podružnica T. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1554/17-2 od 4. siječnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1141/08-38 od 25. siječnja 2013., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1554/17-2 od 4. siječnja 2018. preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1141/08-38 od 25. siječnja 2013. odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice upravljenog na utvrđenje da je tuženik kao pravni sljednik TD T. Z. d.o.o. neosnovano povisio cijene svojih usluga za razdoblje: studeni 2004. – prosinac 2006., te nalaganjem tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 46.512,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 1.562,50 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

 

"Smatra li se davanje u zakup poslovnih prostora u sklopu tržnica kojima upravljaju Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., ... komunalnom djelatnošću, slijedom čega je za promjenu cijena zakupa potrebna suglasnost Poglavarstva G. Z.?"

 

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tom pitanju u pobijanoj presudi izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3950/12 od 20. siječnja 2016. Predloženo je preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju tužiteljice te predloživši njezino odbacivanje kao nedopuštene, odnosno njezino odbijanje kao neosnovane.

 

Revizija nije osnovana.

 

Bez obzira na vrijednost predmeta spora iz pobijane presude, a koja ne prelazi iznos 200.000,00 kn propisane odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/0, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) kao vrijednosni minimum za dopuštenost tzv. redovne revizije, kod činjenice da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, to je protiv iste, a na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a dopuštena tzv. redovna revizija se revizijom tužiteljice trebalo postupati kao da se radi o reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

 

Polazeći od odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Zahtjev tužiteljice upravljen je na utvrđenje da je tuženik neosnovano povisio cijene svojih usluga u razdoblju: studeni 2004. – prosinac 2006., te zahtjev za isplatu 46.512,00 kn na ime tako nepripadno naplaćene zakupnice od tužiteljice, ona temelji na odredbama tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu, a prema kojima da je tuženik kao isporučitelj komunalnih usluga za povećanje njihovih cijena bio dužan prethodno pribaviti suglasnost Poglavarstva G. Z., a što da je u ovom slučaju izostalo.

 

Drugostupanjski sud je takav zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim, smatrajući da davanje u zakup poslovnog prostora na tržnici, nije spadalo u komunalnu djelatnost tuženika, već redovnu tržišnu djelatnost, zbog  čega da u odnosu na cijene takvog ugovora o zakupu nije postojala obveza prethodnog pribavljanja suglasnosti Poglavarstva za povećanje cijene usluga – zakupnine.

 

Pritom se drugostupanjski sud poziva na odredbu čl. 3. st. 1. toč. 10. i st. 11. te čl. 21. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04 i 178/04 – dalje: ZKG).

 

Tako je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 10. ZKG propisano da su komunalne djelatnosti u smislu tog zakona i tržnice na malo.

 

Prema odredbi stavka 11. tog članka ZKG pod tržnicama na malo razumijeva se upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojima se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima.

 

Prema odredbi čl. 21. ZKG isporučitelj komunalnih usluga dužan je pri svakoj promjeni cijene, odnosno tarife svojih usluga pribaviti prethodnu suglasnost Poglavarstva jedinice lokalne samouprave na području kojem se isporučuje usluga.

 

Osporavajući pravilnost takvog pravnog shvaćanja iz pobijane presude, tužiteljica u reviziji ukazuje na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci U-III-3950/12 od 20. siječnja 2016., a prema kojem davanje u zakup poslovnih prostora u sklopu tržnice je sadržajno vid upravljanja tim prostorima i zgradama, dakle komunalna djelatnost, zbog  čega da je za promjenu cijene zakupa potrebna suglasnost Poglavarstva.

 

Iz sadržaja citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i baš "činjenica i okolnosti predmeta" razvidno je da je podnositelj ustavne tužbe u tom ustavnosudskom postupku bio zakupnik poslovnog prostora na Tržnici V. (lokal površine 9,04 m2) u kojem je obavljao trgovačku djelatnost, a u odnosu na koji zakupljeni prostor je tuženik povisio zakupninu bez prethodno ishođene suglasnosti Poglavarstva G. Z.

 

Polazeći od sadržaja odredbe čl. 3. st. 11. ZKG, a koja pod tržnice na malo (propisanih čl. 3. st. 1. toč. 10. ZKG kao jedna od komunalnih djelatnosti) razumijeva upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, u kojima se u skladu sa tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima, jasno je da davanje u zakup poslovnog prostora, a u kojem je taj podnositelj ustavne tužbe obavljao trgovačku djelatnost doista potpadao pod pojam komunalne djelatnosti tržnice na malo, a time glede mogućnosti povećanja cijene zakupnine potpadao pod ograničenje propisano odredbom čl. 21. st. 1. ZKG.

 

Iz stanja ovog konkretnog spisa predmeta jasno proizlazi da je tužiteljica prostor zakupljen od tuženika koristila za potrebe obavljanja ugostiteljske djelatnosti, a sadržaj kojih usluga se ne može podvesti pod pojam "obavljanje prometa živežnim namirnicama i drugih proizvoda" o kojima govori odredba st. 11. čl. 3. ZKG, a kada definira pojam komunalne djelatnosti koju obavljaju tržnice na malo. Stoga je ocjena ovog suda da, a kako se ne radi o istovrsnom činjeničnom pravnom supstratu ovog spisa predmeta i onog u kojem je donesena citirana odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, da pravno shvaćanje iste odluke nije od značaja za ovaj konkretni spor.

 

Polazeći pak od konkretnih okolnosti ovog spisa predmeta i baš činjenice da objekt zakupljen od tužiteljice na prostoru Branimirove tržnice nije služio za obavljanje trgovačke djelatnosti, već naprotiv ugostiteljske djelatnosti, a koja odredbom čl. 3. ZKG nije obuhvaćena komunalnom djelatnošću tuženika, već tržnom djelatnošću i time nije bila obuhvaćena ograničenjem glede povećanja zakupnine propisanog odredbom čl. 21. st. 1. ZKG, ocijeniti je da odbijanjem tužbenog zahtjeva je materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega je reviziju trebalo odbiti, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 22. rujna 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.