- 1 -              Rev 1781/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1781/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. M. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. Đ., odvjetnik u Z., i po protutužbi tuženika, radi isplate i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude i rješenja Županijskog suda Sisku broj Gž-495/2017-2 od 23. studenoga 2018. kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7108/12-44 od 27. veljače 2017., ispravljena rješenjem istog suda broj P-7108/12-46 od 17. ožujka 2017., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda Sisku broj Gž-495/2017-2 od 23. studenoga 2018. u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv dijela iste presude u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu odbacuje se kao nedopuštena.

 

Revizija protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom ispravljenom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 31.891,92 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama (toč. 1.); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.108,08 EUR u kunskoj protuvrijednosti (toč. 2.); odbačen je „dio protutužbenog zahtjeva kojim tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev“ (toč. 3.); odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu od 4. siječnja 2011. (toč. 4.) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 45.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. 5.).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, dok je rješenjem ista presuda djelomično preinačena u odluci o troškovima postupka na način da je tuženik konačno obvezan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 30.000,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženik podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b ovog Zakona.

 

Spor po protutužbi u ovoj pravnoj stvari nije radni spor kojeg ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, a niti je presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b ZPP. Stoga dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

 

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 1. i 2. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP, ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora. Ako prvostupanjski sudu u takvom slučaju ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način predviđen potonjom zakonskom odredbom najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP).

 

Tuženik nije naznačio vrijednost predmeta spora za nenovčani protutužbeni zahtjev, a prvostupanjski sud nije postupio na način propisan odredbom čl. 40. st. 4. ZPP, pa se u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP smatra da je vrijednost predmeta spora po protutužbi 50.000,00 kn.

 

Budući da vrijednost predmeta spora po protutužbenom zahtjevu ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije valjalo je reviziju u tom dijelu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev:

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu u ispunjenju ugovora o zajmu.

 

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je djelomično osnovanim uz obrazloženje da je tužitelj sklapanje ugovora o zajmu dokazao ispravom - ugovorom od 4. siječnja 2011., a tuženik koji nije osporio sam tekst ugovora da nije dokazao da bi sporni ugovor potpisao pod pritiscima i prijetnjama te da nije dokazao da je svoju obvezu ispunio, slijedom čega zaključuje da i dalje postoji obveza tuženika na isplatu iznosa od 31.891,92 EUR.

 

Pritom prvostupanjski sud nije našao dokazanim tvrdnje tuženika da je predmet ugovora o zajmu bila svota od 6.000,00 kn dok da se cijeli preostali iznos odnosi na zelenaške kamate.

 

Drugostupanjski sud, osim u pogledu odluke o troškovima postupka, prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava tuženik iznosi vezano na odluku o protutužbenom zahtjevu u kojem dijelu je revizija odbačena. Stoga ti pretežni revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani, niti je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 382. st. 1. i 386. ZPP našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Pošavši od utvrđenja i zaključka da ugovor o zajmu od 4. siječnja 2011. nije sklopljen uporabom sile (čl. 279. st. 3. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ 35/05, 41/08 i 63/08 - dalje: ZOO), da nije riječ o ugovoru koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 322. ZOO), odnosno da nije riječ o zelenaškom ugovoru (čl. 329. ZOO), i da iz tih razloga ugovor nije ništav, a da tuženik nije dokazao da je u cijelosti ispunio svoju obvezu iz ugovora o zajmu, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 499. st. 1. ZOO kada su ocijenili osnovanim zahtjev za vraćanje ostatka pozajmljenog iznosa.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

U odnosu na odluku o troškovima postupka:

 

Člankom 400. stavak 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 22. rujna 2020.