- 1 -              Revd 2076/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2076/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. S. (ranije J.) iz K., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V., J.1, Š., S., J.2 & J.3 d.o.o. iz R., protiv I. tuženika S. J. (OIB: ...), II. tuženika R. J. (OIB: ...) i III. tuženika R. J. (OIB: ...), svih iz K., i zastupanih po punomoćniku K. Č., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-6149/2018-3 od 21. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-386/2015-38 od 28. rujna 2018., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda:

 

- u stavku III. izreke, u odluci kojom su odbijeni zahtjevi tužiteljice:

 

a) na obvezivanje II. tuženika isplatiti joj 265.125,70 kn sa pripadajućom i u izreci presude određenom zateznom kamatom „koja teče od presuđenja“,

 

              b) na obvezivanje I. tuženika i III. tuženika solidarno isplatiti joj 327.250,00 kn sa pripadajućom i u izreci presude određenom zateznom kamatom „koja teče od presuđenja“,

 

- u stavku IV. izreke, u odluci kojom je tužiteljica obvezana I. tuženiku i III. tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak od 40.625,00 kn.

 

U nepobijanom dijelu stavka I. izreke prvostupanjske presude, II. tuženik je obvezan tužiteljici isplatiti 62.125,30 kn, dok je odlukom iz stavka II. izreke isti tuženik obvezan tužiteljici naknaditi parnični trošak od 13.119,00 kn, sve to sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 28. rujna 2018.

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv te drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnom pitanju o kojem postoje drugačija (različita) pravna shvaćanja.

 

Tuženici su odgovorili na prijedlog i predložili da se ovaj odbaci kao nedopušten.

 

Prijedlog tužiteljice da joj se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 21. svibnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenja revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačila niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Pitanjem kojeg je u prijedlogu postavila, konkretno: „Može li parnični sud, u stvarnopravnoj situaciji u kojoj postoji više suvlasnika nepodijeljene nekretnine, na isplatu uloženog u nekretninu trećoj osobi obvezati samo neke ili mora obvezati sve suvlasnike?“, tužiteljica sugerira prihvatiti činjenični zaključak da je ovdje riječ o „nepodijeljenoj nekretnini“ i ulaganju u takvu nekretninu više suvlasnika,

 

a to što tako sugerira ne može se prihvatiti točnim ili istinitim: osporena presuda nije temeljena na po njoj izloženom činjeničnom utvrđenju da je ovdje riječ o „nepodijeljenoj nekretnini“ više suvlasnika i ulaganju u takvu nekretninu - već na sasvim drugoj (tome čak suprotnoj) činjenici (istinitost koje ovaj sud ne može preispitivati: ograničen ovlastima razmatrati prijedlog samo prema postavljenom pitanju - i time bez ovlasti utvrđivati činjenično stanje koje po nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno), konkretno - na činjenici da se ovdje radi o nekretnini koja je „između tuženika fizički podijeljena na način da svaki od tuženika, temeljem usmenog sporazuma o diobi, u posjedu drži dio nekretnine, koji odgovara njegovom idealnom dijelu...tako da se svaki od njih osnovano može tretirati kao vlasnik točno određenog realnog dijela te nekretnine, neovisno o tome što su isti u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici i to svaki u idealnom dijelu od 1/3 dijela“ - s time da su „tužiteljica i II. tuženik zajedničkim sredstvima u razdoblju od 1993. do prestanka bračne zajednice u točno određeni dio te nekretnine vršili ulaganja radi adaptacije i nadogradnje“.

 

Ništa manje bitno za dopuštenost prijedloga, predlagateljica u prijedlogu nije određeno izložila niti razloge zbog kojih smatra da je pitanje koje je naznačila u prijedlogu važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a: razloge istaknute važnosti postavljenog pitanja ne može nadomjestiti samo poziv u prijedlogu na odredbe ZPP-a koje uređuju pitanje revizije - uz uopćeni (i time neprovjerljivi) navod da su osporene nižestupanjske presude utemeljene na “pravnom shvaćanju koje je nepodudarno i nesukladno s pravnim shvaćanjem naslovnog revizijskog suda koji je o tom pravnom pitanju već zauzeo pravno shvaćanje”.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanje iz prijedloga tužiteljice nije važno za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenog pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,

 

- da ovu (neujednačenu ili nesigurnu sudsku praksu) ne dokazuje samo paušalni navod predlagateljice da ona postoji (imajući na umu i navedenu odredbu čl. 387. st. 3., prema kojoj: "… Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."),

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 22. rujna 2020.