- 1 -              Revd 1814/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1814/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. R. iz S., ..., OIB ..., zastupane po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika V. K. iz S., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. N., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-252/2019-2 od 18. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj P-383/2017-21 od 27. studenoga 2018., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-252/2019-2 od 18. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj P-383/2017-21 od 27. studenoga 2018.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), utvrđeno je da je tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila pravna pitanja o tome: 1. je li preduvjet za pokretanje sudskog postupka radi isplate, s osnove korištenja tuđe stvari, pokretanje sudskog postupka radi predaje u suposjed, 2. je li pisana opomena u pravcu razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina od strane jednog suvlasnika drugome i uz napomenom da neosnovano i bez dopuštenja tužitelja koristi njegov suvlasnički dio, ujedno poziv za plaćanje naknade i predaju u suposjed, odnosno 3. je li to dovoljna osnova za zaključak o protivljenju korištenja nekretnine od strane drugog suvlasnika i traženje predaje u posjed, i bez pokretanja sudskog postupka radi predaje u suposjed od strane drugog suvlasnika i traženje predaje u posjed, 4. kao i predstavlja li osporavanje suvlasničkog dijela tužiteljice ujedno i osporavanje prava na posjed, uporabu i korištenje njezinog suvlasničkog dijela, te se u svezi tih pitanja pozvala na odluke Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj Rev-584/86, Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1357/02, Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2458/13, te Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1249/17, i smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

U odlukama na koje se tužiteljica pozvala nije izneseno pravno shvaćanje ni glede jednog postavljenog pitanja, a u svezi iznesenih razloga ističe se da odluka Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine ne može biti razlog važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, a osim toga u njoj je izneseno pravno shvaćanje prema kojem suvlasnik koji se bez pristanka odnosno pravne osnove koristi suvlasničkim dijelom drugog suvlasnika dužan mu je platiti naknadu za korištenje ako se, glede okolnosti slučaja, ne može smatrati savjesnim posjednikom. U predmetnom slučaju utvrđeno je da je tuženik bio pošteni posjednik pa izneseno pravno shvaćanje nije ni protivno pravnom shvaćanju iznesenom u citiranoj odluci.

 

Odluka Županijskog suda u Dubrovniku odnosi se na situaciju kada posjednik onemogućava tužitelja u suposjedu predmetne nekretnine dok prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužiteljica nije dokazala da bi tuženik sprječavao tužiteljicu u korištenju predmetne nekretnine i njezinog ulaska u suposjed, odluka Županijskog suda u Bjelovaru odnosi se na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu nekretnine tuženika kada su tuženici bili nesavjesni posjednici odnosno nepošteni posjednici, dok je u odluci Županijskog suda u Varaždinu izneseno pravno shvaćanje prema kojem će se pošteni posjednik smatrati takvim tako dugo dok tužitelj ne pozove na iseljenje i predaju u posjed.

 

Slijedom iznesenog postavljena pitanja nisu važna jer od njih ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, pa se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

 

Kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 22. rujna 2020.