- 1 -              Revd 1080/2020-3

Broj: Revd 1080/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari - stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom JAVNA USTANOVA u stečaju, O., OIB: ..., kojeg zastupa stečajni upravitelj N. K., odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-191/2020-2 od 21. siječnja 2020., kojim je odbačena kao nedopuštena žalba Grada Ž. protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-966/2016-116 od 21. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2020.

r i j e š i o  j e:

              Prijedlog Grada Ž. za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

              Grad Ž. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-191/2020-2 od 21. siječnja 2020., kojim je odbačena kao nedopuštena žalba Grada Ž. protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-966/2016-116 od 21. studenoga 2019., uz obrazloženje da Grad Ž. nema status stečajnog vjerovnika predmetnog stečajnog dužnika, te uz primjenu odredbe čl. 271. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17 – dalje: SZ) nije ovlašten podnijeti žalbu protiv predmetnog pobijanog prvostupanjskog rješenja.

              Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

              Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

              Prema odredbi čl. 385. st.1. u vezi s odredbom čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 10. SZ, ovaj sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao pretpostavke za dopuštenost revizije, jer pravno shvaćanje izraženo u pobijanom rješenju, a koje se pitanjima u prijedlogu za dopuštenje revizije pokušava dovesti u pitanje, ne odstupa od ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te takvu praksu nema potrebe ni preispitivati.

              Slijedom navedenog prijedlog za dopuštenje revizije trebalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 10. SZ.

Zagreb, 22. rujna 2020.