- 1 -              Revd 1213/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1213/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz D. L., (OIB: kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M.-L.-B.-T. iz Z., protiv tuženice Financijske agencije, Z., (OIB: ...), uz sudjelovanje u postupku Republike Hrvatske (OIB: ...) kao umješača na strani tuženice, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tuženice i umješača na njezinoj strani da im se dopuste revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-568/2018-2 od 14. studenoga 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3519/2016-20 od 6. listopada 2017., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Tuženici i umješaču na njezinoj strani dopušta se revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-568/2018-2 od 14. studenoga 2019. u odnosu na u njihovim prijedlozima za dopuštenje revizije naznačeno pitanje: „Pripada li stranki u postupku ostvarivanja tražbine na isplatu neosnovano ustegnute (neisplaćene) joj plaće po osnovu radnog odnosa, a dosuđene joj ovršnom sudskom presudom u bruto iznosu, sa uspjehom zahtjevati da joj se isplate (pored kamata na neto plaću tekućih od neospornog dospijeća plaće do isplate) i kamate računate na iznose poreza i prireza sadržane u istoj bruto plaći: je li financijska agencija, obzirom na ovršnu ispravu koja glasi na isplatu bruto plaće, ovlaštena u postupku iz smisla odredbe čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12., 25/13. i 93/14.) kamate računate na porez i prirez uključen u toj bruto plaći isplatiti na isti račun (poreznoj upravi) na koji je (sukladno potvrdi porezne uprave) isplatila i iznose poreza i prireza?“.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tuženice i umješača na strani tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 44.230,08 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na taj iznos od 24. listopada 2013. do isplate - te naknaditi mu parnični trošak od 10.334,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na taj iznos od 6. listopada 2017. do isplate.

 

Tuženica i umješač na strani tuženice su sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijeli prijedloge da im se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoji različita sudska praksa.

 

Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije i predložio da ga se odbije kao neosnovanog.

 

Prijedlozi tuženice i umješača na strani tuženice da im se revizija dopusti osnovani su.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 14. studenoga 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podnesene prijedloge valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

Predmetom spora zahtjev je na obvezivanje tuženice isplatiti tužitelju 44.230,08 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na taj iznos od 24. listopada 2013. do isplate. Tužitelj drži da mu utuženi iznos pripada s osnove naknade štete koju trpi jer mu je (kako tvrdi) neosnovano ustegnut (nije isplaćen) „u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-4543/08-31 od 29. svibnja 2009.“ - a koji „predstavlja obračunate dosuđene zatezne kamate na iznos poreza i prireza na dohodak iz njegove bruto plaće tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa bruto plaće do isplate“ (tuženica je „obzirom na ovršnu ispravu te kamate obračunala i isplatila na isti račun na koji i porez i prirez“ - nalazeći da to čini sukladno potvrdi porezne uprave „obzirom na akcesornost kamata kao sporedne tražbine“).

 

              Sporno je: je li tuženica u postupku provedbe ovrhe radi prinudne naplate tražbine prema navedenoj ovršnoj presudi postupila protivno toj presudi i (ujedno) odredbi čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12., 25/13. i 93/14. - dalje: OZ-a) „kada je umjesto iznosa od 26.897,48 kn, koji predstavlja porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u skladu s potvrdom Porezne uprave, ustegnula i zatezne kamate na navedeni iznos, odnosno i iznos od 44.230,08 kn - i time tužitelju pričinila štetu“.

 

Drugostupanjski sud je osporenom presudom zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i potvrđivanjem prvostupanjske presude prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da „iz obračuna Porezne uprave...proizlazi da predujam poreza i prireza na dohodak po gore navedenoj presudi iznosi 26.897,48 kn“,

 

- da je, zbog toga, a sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ-a, tuženica „bila ovlaštena izvršiti samo prijenos tog iznosa u korist Porezne uprave, a ne i daljnjeg iznosa od 44.230,08 kn, jer je time postupila protivno ovršnoj ispravi prema kojoj je tužitelju dosuđen bruto iznos plaće, i to za svaki pojedini mjesec sa pripadajućim zateznim kamatama, pa time i kamatama na predujam poreza i prireza na dohodak“,

 

- da, konkretno, tuženica „kao tijelo za provedbu ovrhe ne može ulaziti u zakonitost i pravilnost ovršne isprave već je dužna postupiti po istoj“: a kako je tuženica postupila protivno tome - to je „postupanjem tužene tužitelju nastala šteta upravo u dosuđenom iznosu“.

 

Tuženica i umješač na njezinoj strani predložili su da im se protiv drugostupanjske presude dopuste revizije, pa su, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u svojim prijedlozima postavili više pitanja - koja se suštinski mogu svesti na pitanje:

 

„Pripada li stranki u postupku ostvarivanja tražbine na isplatu neosnovano ustegnute (neisplaćene) joj plaće po osnovu radnog odnosa, a dosuđene joj ovršnom sudskom presudom u bruto iznosu, sa uspjehom zahtjevati da joj se isplate (pored kamata na neto plaću tekućih od neospornog dospijeća plaće do isplate) i kamate računate na iznose poreza i prireza sadržane u istoj bruto plaći: je li financijska agencija, obzirom na ovršnu ispravu koja glasi na isplatu bruto plaće, ovlaštena u postupku iz smisla odredbe čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12., 25/13. i 93/14.) kamate računate na porez i prirez uključen u toj bruto plaći isplatiti na isti račun (poreznoj upravi) na koji je (sukladno potvrdi porezne uprave) isplatila i iznose poreza i prireza?“,

 

te istakli da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama posl. br. Rev-977/09-2 od 27. travnja 2010. i Rev-1013/12-2 od 14. ožujka 2017.

 

Postavljeno pitanje valja sagledati imajući na umu da navedene odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlozima postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju koje je u sudskoj praksi neujednačeno i nesigurno - što i proizlazi iz sudske prakse na koju se predlagatelji pozivaju, sve u usporedbi sa shvaćanjem na kojemu se temelji osporena presuda.

 

Revizijski sud pritom samo primjećuje da je u istovrsnom sporu odlučio odlukom posl. br. Rev 354/2018-2 od 5. studenoga 2019., prema kojoj:

 

„...Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 51.619,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje s osnova naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio jer da mu tuženik nije u cijelosti isplatio iznos dosuđen pravomoćnom sudskom presudom na ime razlike bruto plaće.

 

U reviziji je tuženik naznačio sljedeća pravna pitanja:

 

„Uključuje li pojam kamata na bruto plaću po ovršnoj ispravi i kamate na porez i prirez? Ako uključuje, je li Fina u obvezi, a provodeći ovršni postupak, postupiti u skladu s ovršnom ispravom na način da ukupno ovršnom ispravom dosuđeni iznos (bruto) isplati tužitelju, uključujući i nepostojeće kamate na porez i prirez?,

 

Slijedom navedenoga, ako potvrda porezne uprave ne sadržava kamate znači li to da kamate, i one nepostojeće (kamate na porez i prirez), Fina u ovršnom postupku isplaćuje u korist tužitelja?“

 

Argumentirajući važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik se je pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017., odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-2319/15-2 od 8. prosinca 2015., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-105/2012 od 6. ožujka 2017., U-I-885/2013 od 11. srpnja 2014. te U-III-4227/13 od 30. ožujka 2016., kao i odluke prvostupanjskih sudova, a u kojima su glede postavljenih pitanja izražena različita pravna shvaćanja.

 

Ovaj sud prihvaća da je riječ o pravnim pitanjima važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni....

 

...U odluci ovog suda poslovni broj Revr-717/16 od 6. rujna 2017., a na koju se u reviziji poziva tuženik, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

„Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela....

 

...U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužiteljici ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak....“

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na u prijedlozima postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

- da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizija: sve kako bi se povodom ovih mogla preispitati osporena presuda (u odnosu na sadržaj i značaj odluka koje predlagatelji uz postavljeno pitanje spominju),

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

 

Zagreb, 22. rujna 2020.