- 1 -              Rev 3304/2019-2

 

 

 

 

Broj: Rev 3304/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. S. iz O., OIB: ..., I. P. S., OIB: ..., i I. P. S. st., OIB:..., svi iz O., koje zastupa punomoćnik Ž. E., odvjetnik u O., protiv tuženika H. ..., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama prvotužitelja I. P. S. i tuženika te dopuni i ispravku revizije tuženika, protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2843/2017-2 od 28. ožujka 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-128/2017-8 od 24. listopada 2017., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija prvotužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2843/2017-2 od 28. ožujka 2019., u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti preko iznosa od 531.000,00 kn, odbija se kao neosnovana.

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2843/2017-2 od 28. ožujka 2019., u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti preko iznosa od 195.200,00 kn do iznosa od 531.000,00 kn (za iznos od 335.800,00 kn), odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika protiv iste presude u dijelu kojim su prihvaćeni zahtjevi tužitelja I. S. P. i I. S. P. st. za isplatu iznosa od po 22.000,00 kn odbacuje se kao nedopuštena.

 

Ispravak revizije od 8. srpnja 2019. odbacuje se kao nedopušten.

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2843/2017-2 od 28. ožujka 2019. i presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-128/2017-8 od 24. listopada 2017. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju I. S. P. isplatiti neimovinsku štetu u iznosu od 195.200,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama; u dijelu kojim je odlučeno o plaćanju rente „za tuđu pomoć i njegu od 1.10. 2008. doživotno“ u iznosu od 1.986,98 kn mjesečno i u dijelu i kojim je odlučeno o plaćanju rente“ mjesečno zbog gubitka zarade nemogućnošću zaposlenja, razvijanja i napredovanja od 1.9.2007.“ u iznosu od 735,63 kn, kao i u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku pored već isplaćenih iznosa naknade štete dodatno isplatiti tužitelju I. P. S. na ime neimovinske štete iznos od 531.000,00 kn, te „za tuđu pomoć i njegu od 1.10. 2008. doživotno“ u iznosu od 1.986,98 kn i te rentu “mjesečno zbog gubitka zarade nemogućnošću zaposlenja, razvijanja i napredovanja od 1.9.2007.“ u iznosu od 735,63 kn; ujedno mu je naloženo I. P. S. i I. P. S. st. isplatiti daljnje iznose neimovinske štete od po 22.000,00 kn, i to svim tužiteljima s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude. Tuženiku je naloženo tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 716.362,26 kn. U preostalom dijelu tužbeni zahtjevi su odbijeni.

 

Drugostupanjskom presudom žalbe stranaka protiv odluke o glavnoj stvari i odluke o troškovima postupka odbijene su kao neosnovane i u tom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena je odluka o kamatama.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je njegov zahtjev za plaćanje neimovinske štete preko iznosa od 531.000,00 kn odbijen i protiv odluke o plaćanju renti za tuđu pomoć i njegu i izgubljenu zaradu prvotužitelj I. P. S. podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP. Predlaže da ovaj prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

 

Tuženik protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja I. P. S. za naknadu neimovinske štete u iznosu od 531.000,0 kn te u dijelu kojim su prihvaćeni zahtjevi za plaćanje rente na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 735,63 kn i na ime tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 1.986,98 kn te protiv odluke o troškovima postupka pravovremeno podnio je reviziju i dopunu revizije pozivom na odredbu čl. 382. st.1. ZPP. Protiv dijela presude kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja I. i I. P. S. za naknadu štete u daljnjim iznosima od po 22.000,00 kn reviziju je podnio pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu odbije kao neosnovan.

 

Tuženik dana 8. srpnja 2019. podnio je pismeno nazvano „ispravak revizije tuženik od 15. 04. 2019.“ kojim ispravlja pogreške u pisanju vezano za prijedlog tužitelja o sadržaju odluke ovog suda.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, a u odgovoru na ispravak revizije predlaže isti odbaciti kao nepravovremen.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizije stranaka su djelomično neosnovane i djelomično osnovane, dok je „ispravak revizije“ nepravovremen.

 

U odnosu na revizije I. P. S. i tuženika u pogledu neimovinske štete:

 

Prvostupanjski sud je, pošavši od utvrđenja da je taj tužitelj u prometnoj nezgodi od 28. kolovoza 2007. pretrpio brojne ozljede koje su ostavile trajne posljedice koje smanjuju njegovu životnu aktivnost u omjeru od 100%; da je trpio jake i dugotrajne fizičke boli i strah te da je kod tužitelja zaostala naruženost srednjeg do teškog stupnja, ocijenio da pravičnu novčanu naknadu s osnove povrede prava osobnosti predstavlja iznos od 1.270.000,00 kn.

 

Prvotužitelj i tuženik osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08 i 63/08 - dalje: ZOO) smatrajući da su nižestupanjski sudovi podcijenili (tužitelj), odnosno precijenili (tuženik) značenje konkretnih okolnosti o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, kada visinu te naknade nisu utvrdili u iznosu od 1.500.000,00 kn (tužitelj), odnosno u iznosu od 935.000,00 kn.

 

Suprotno tvrdnjama stranaka pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz navedene odredbe utvrdivši pravičnu naknadu upravo u iznosu od 1.270.000,00 kn, jer i po ocjeni ovog suda, s obzirom na stupanj smanjenja životnih aktivnosti i njegove pojavne oblike, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha koji su utvrđeni u izrazito dugom trajanju, pojavne oblike naruženosti te mladost tužitelja, ali i činjenicu da je natpolovični iznos naknade isplaćen još 12. rujna 2012., predstavlja primjerenu satisfakciju za štetu koju tužitelj trpi.

 

Uz obrazloženje da nije sporno da je tuženik tužitelju s te osnove isplatio 739.000,00 kn, dok da tuženik nije dokazao da je platio i daljnji iznos od 195.200,00 kn, niti da o tom iznosu već pravomoćno presuđeno, prvostupanjski sud ocijenio je osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 531.000,00 kn.

 

Kao i tijekom žalbenog postupka tuženik ustraje u tvrdnji da se za iznos od 195.200,00 kn radi o presuđenoj stvari, dakle, da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP.

 

Tvrdnja tuženika nije osnovana.

 

Točno je da tuženik žalbom presudu broj P-569/09-74 od 24. svibnja 2012. nije pobijao u dijelu kojim je tužitelju dosuđen na ime neimovinske štete iznos od 195.200,00 kn, već samo za iznos 335.800,00 kn (ukupno 531.000,00 kn). Međutim, drugostupanjski sud, koji je tom prilikom pogrešno primijenio odredbu čl. 365. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuo je i u nepobijanom dijelu, pa suprotno tvrdnji tuženika o tom dijelu zahtjeva nije pravomoćno presuđeno.

 

Osnovana je međutim tvrdnja tuženika da je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je zaključivanje nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao isplatu i daljnjeg iznosa od 195.200,00 u suprotnosti sa stanjem spisa.

 

Naime iz podneska tužitelja s lista 295. do 297 spisa proizlazilo bi da on priznaje da je tuženik na ime neimovinske štete isplatio 935.000,00 kn.

 

Budući da se zbog navedenog nedostatka presuda ne može ispitati u tom dijelu počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U odnosu na revizije stranaka u pogledu zahtjeva za plaćanje rente na ime tuđe pomoći i njege i za izgubljenu zaradu:

 

Naknada štete u obliku novčane rente uređena je odredbom čl. 1088. st. 1. ZOO, a koja glasi:

 

(1) U slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

 

(2) Novčana renta plaća se mjesečno unaprijed.

 

(3) Vjerovnik ima pravo zahtijevati potrebno osiguranje za isplatu rente, osim ako to prema okolnostima slučaja ne bi bilo opravdano.

 

(4) Ako dužnik ne dade osiguranje koje sud odredi, vjerovnik ima pravo zahtijevati da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos čija se visina određuje prema visini rente i vjerojatnom trajanju vjerovnikova života, uz odbitak odgovarajućih kamata.

 

(5) Iz ozbiljnih razloga vjerovnik može i u drugim slučajevima zahtijevati, odmah ili kasnije, da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos.

 

Tužitelj tijekom postupka nije jasno istaknuo određeni zahtjev traži li isplatu rente u mjesečnim iznosima, ili umjesto rente zahtijeva ukupan iznos (podnesci s lista 69 i 114 spisa), ali je predložio aktuarsko vještačenje koje se provodi kada se zahtijeva ukupan iznos, a i tuženik je u podnesku od 16. ožujka 2012. naveo da je platio kapitalizirane iznose rente od 225.000,00 kn (tuđa pomoć i njega) i 360.000,00 kn (izgubljena zarada).

 

Ako je tužitelj izvršio izbor i zahtijevao naknadu štete u ukupnom kapitaliziranom iznosu rente (čl. 1088. st. 5. ZOO), tada više ne može zahtijevati isplatu rente u mjesečnim iznosima (čl. 188. st. 1. i 2. ZOO).

 

Nižestupanjski sudovi o sadržaju zahtjeva tužitelja, iako su visinu mjesečnog iznosa rente izvodili iz kapitaliziranog iznosa rente, nisu dali jasne razloge, a posebno o razdoblju u kojem tuženik, nakon što je izvršio, kakao sam navodi, isplatu kapitaliziranih iznosa rente (225.000,00 i 360.000,00 kn) treba ponovno početi plaćati pojedinačne mjesečne iznose rente.

 

Kako u dijelu kojim je odlučeno o naknadi štete zbog izgubljene zarade i na ime tuđe pomoći i njege nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati i u tom dijelu počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Slijedom iznesenog valjalo je u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja I. P. S. na temelju čl. 393. i 394. st. 1. ZPP presuditi i riješiti kao u izreci.

 

Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u postupku ukinuta je odluka i o troškovima postupka koja o njemu ovisi (čl. 166. st.1. i 154. ZPP).

 

U odnosu na reviziju tuženika protiv dijela presude kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja I. i I. P. S.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi st. 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje pitanja

 

„Smije li sud donositi presudu o zahtjevu stranke o kojem je sud u parničnom postupku donio presudu koja je postala pravomoćna te u odnosu na koju postoji potpuni identitet spora?,

 

Smije li sud diskrecijski odlučivati od slučaja do slučaja, kada će primijeniti načelo presuđene stvari?“

 

Obrazlažući važnost naznačenih pitanja ukazuje na više odluka u kojima je izraženo shvaćanje u procesnoj situaciji presuđene stvari.

 

Kako je već naprijed navedeno u konkretnoj situaciji ne radi se o presuđenoj stvari jer presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-569/09-74 od 24. svibnja 2012., s obzirom da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4816/12 od 26. veljače 2015. ukinuta u cijelosti, nije stekla svojstvo pravomoćnosti, dakle, tuženik polazi od procesne pretpostavke koja nije ostvarena, pa o naznačenim pitanjima ne ovisi odluka o sporu.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b toč. 3. ZPP reviziju tuženika u tom dijelu odbaciti.

 

U odnosu na „ispravak revizije“:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i ispravak, odnosno dopuna revizije moraju biti podneseni u roku za izjavljivanje revizije.

 

Iz spisa proizlazi da je tuženik pobijanu presudu primio 5. travnja 2019. pa je u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopune revizije tužitelja bio 5. svibnja 2019.

 

S obzirom da je tuženik ispravak revizije podnio 8. srpnja 2019., dakle, izvan roka koji je određen za podnošenje revizije u smislu čl. 382. st. 4. ZPP, ispravak revizije je nepravovremen (čl. 389. st. 2. ZPP).

 

Zbog toga je u odnosu na ispravak revizije na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 22. rujna 2020.