- 1 -              Revt 16/2015-2

Broj: Revt 16/2015-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Z., vl. obrta S., O., koga zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u V., protiv tuženika R. d.o.o., OIB ..., O., koga zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-4022/09-5 od 15. listopada 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, broj P-1090/04-48 od 20. travnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-4022/09-5 od 15. listopada 2013. u dijelu pod toč. II izreke, te se predmet u tom dijelu vraća navedenom sudu na ponovno suđenje.

O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom platni nalog iz rješenja o ovrsi posl. broj Ovrv-1803/04-2 od 11. lipnja 2004. je ukinut i odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu 106.156,08 kn sa zakonskim zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2002. pa do isplate i trošak od 2.773,12 kn. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka od 26.879,06 kn.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove ovršnog postupka od 1.101,72 kn (toč. I izreke). Ujedno je preinačena prvostupanjska presuda i održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi posl. broj Ovrv-1803/04-2 od 11. lipnja 2004. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 106.156,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2002. do isplate te trošak ovršnog postupka od 1.671,40 kn te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 13.420,00 kn. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 6.868,60 kn kao neosnovan.

Protiv presude suda drugog stupnja  tuženik podnosi  reviziju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ističući da reviziju podnosi zbog pitanja o kojem ovisi odluka u ovom sporu i koje je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i to:

„Zastarijevaju li tražbine obrtnika prema pravnoj osobi iz sklopljenog ugovora u obavljanju njihovih djelatnosti u roku od tri ili pet godina?“.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbaciti reviziju kao nedopuštenu.

Tuženik je u odnosu na postavljeno pitanje istaknuo da drugostupanjska odluka nije podudarna s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3653/05 od 11. travnja 2005. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da su ugovori koje je sklopio obrtnik u obavljanju djelatnosti obrta trgovački ugovori.

Revizijski sud nalazi da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tih pitanja.

Naime, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je osnovan prigovor zastare jer je prijedlog za ovrhu podnesen po proteku roka od 3 godine od dana dospijeća tražbine.

Nasuprot tome, drugostupanjski je sud zauzeo pravno shvaćanje da je riječ o potraživanju fizičke osobe prema pravnoj osobi pa da se stoga ne može primijeniti zastarni rok od tri godine iz čl. 374. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO) nego opći zastarni rok od pet godina.

Navedeno shvaćanje suprotno je shvaćanju zauzetom u sudskoj praksi, kako u odluci na koju se poziva revident, tako i primjerice u odluci ovog suda Rev-103/10 od 22. 11.2012. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da tražbine obrtnika prema pravnoj osobi iz sklopljenog ugovora o obavljanju njihovih djelatnosti zastarijevaju u roku od tri godine.

Obzirom da je pitanje koje je tuženik postavio važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je u pobijanoj odluci drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje različito od shvaćanja koje je zauzeo ovaj revizijski sud, to je valjalo na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti tom sud na ponovno suđenje.

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka odluči konačnom odlukom.

Zagreb, 22. rujna 2020.