- 1 -              Rev 937/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 937/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Z.,  OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica I. G. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. V., OIB: ..., i M. V., OIB:..., oba iz Z., koje zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., i po protutužbi tuženika, radi isplate i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-61/15-10 od 5. prosinca 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-423/12 od 28. studenoga 2014., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tuženika M. V. protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-61/15-10 od 5. prosinca 2017. odbija se kao neosnovana u dijelu kojim je tom tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 37.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Revizija tuženika protiv dijela iste presude kojim je odbijen protutužbeni zahtjev odbacuje se kao nedopuštena.

 

Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-61/15-10 od 5. prosinca 2017. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-423/12 od 28. studenoga 2014. u dijelu kojim je tuženiku M. V. naloženo tužitelju isplatiti daljnji iznos od 37.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2011. do isplate, a u odnosu na tuženika M. V. u cijelosti,kao i u odluci o troškovima postupka i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima platiti tužitelju solidarno iznos od 75.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2011. do isplate te je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o posredovanju od 19. kolovoza 2011. Rješenjem o troškovima postupka naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 59.418,75 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, dok je djelomično preinačena u odluci o kamatama na način da je odbijen zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata za razdoblje od 26. rujna do 16. listopada 2011. Preinačeno je i rješenje o troškovima postupka na način da su tuženici konačno obvezani naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 36.847,30 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženici podnijeli su reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva i odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz preinaku troškova postupka i naknadu troškova revizije.

 

              U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

Revizija je djelomično neosnovana, djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1.  ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b ovog Zakona.

 

Spor po protutužbi u ovoj pravnoj stvari nije radni spor kojeg ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2.  ZPP, a niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP. Stoga dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

 

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.  U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 1. i 2. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP, ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora. Ako prvostupanjski sudu u takvom slučaju ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način predviđen potonjom zakonskom odredbom najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP).

 

Tuženici nisu naznačili vrijednost predmeta spora za nenovčani protutužbeni zahtjev, a prvostupanjski sud nije postupio na način propisan odredbom čl. 40. st. 4. ZPP, pa se u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP smatra da je vrijednost predmeta spora po protutužbi 50.000,00 kn.

 

Budući da vrijednost predmeta spora po protutužbenom zahtjevu ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije valjalo je reviziju u tom dijelu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev:

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu u ispunjenju ugovora o posredovanju koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

- da je s tuženicima sklopio ugovor o posredovanju 19. kolovoza 2011. kojim se obvezao posredovati u prodaji poslovnih udjela tuženika koje su imali kao članovi društva L., d.o.o. Z.;

 

- da je prema odredbama ugovora njegova obveza bila predstaviti tuženicima potencijalnog kupca imenom i prezimenom kako bi tuženici pregovarali i eventualno sklopili ugovor;

 

- da je čl. 5. ugovora o posredovanju ugovorena provizijska naknada u iznosu razlike cijene koja bude prelazila 2.300.000,00 EUR u koji iznos je uračunat PDV;

 

- da je tužitelj doveo u vezu tuženike s O. P. potencijalnim kupcem poslovnih udjela te da su između tuženika i O. P. održana dva sastanka na kojem je bio prisutan i tužitelj, od kojih je posljednji bio 22. kolovoza 2011.;

 

- da je tuženik M. V. obavijestio tužitelja da je ugovor sklopljen 15. rujna 2011., ali da mu neće isplatiti proviziju jer da je do sklapanja ugovora konačno došlo posredovanjem treće osobe;

 

- da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 2.375.000,00 EUR;

 

- da tuženici odbijaju isplatiti ugovorenu proviziju - razliku u iznosu od 75.000,00 EUR.

 

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim uz obrazloženje da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu dovevši u vezu tuženike s potencijalnim kupcem slijedom čega da su nastale i pretpostavke za ispunjenje obveze tuženika. Pritom prvostupanjski sud otklonio je kao neosnovane tvrdnje tuženika M. V. da on ugovorom, pa ni naknadno nije preuzeo obvezu iz ugovora od 19. kolovoza 2011., kao i tvrdnje tuženika da je do sklapanja ugovora konačno došlo posredovanjem treće osobe - M. V.

 

Drugostupanjski sud, osim u pogledu dijela odluke o kamatama, prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženici temelje na tvrdnji o nedostacima nižestupanjskih presuda zbog kojih se presude ne mogu ispitati, dakle, temelje na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U odnosu na zaključivanje nižestupanjskih sudova da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu tuženici navode da u presudama nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, jer da iz presuda nije jasno zbog čega nižestupanjski sudovi „nekim svjedocima vjeruju, a nekima ne i itd.“.

 

Suprotno tvrdnji revidenta nižestupanjske presude u tom dijelu imaju jasne i dostatne razloge i nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

 

I ocjena izvedenih dokaza, pravilnost koje revidenti osporavaju, izvedena je na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, na koju tuženici sadržajno ukazuju.

 

Pretežnim revizijskim navodima tuženici osporavaju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prema odredbi 385. st. 1. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski navodi kojima se osporava potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kako u pogledu nastanka obveze, tako i u pogledu njenog opsega, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Prema odredbi čl. 835. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 63/08 - dalje: ZOO) ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu reviziju, ako ugovor bude sklopljen. Nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kad god hoće, ako se toga nije odrekao i ako to nije protivno savjesnosti (čl. 838. ZOO).

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je opozivanje naloga nakon što je tužitelj doveo tuženika M. V. u vezu s potencijalnim kupcem O. P. bez učinka, jer je i po ocjeni ovog suda protivno savjesnosti.

 

Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 835. i 838. ZOO zaključivši da je tužitelj u odnosu na tuženika M. V. ispunio svoju obvezu te da je nakon sklapanja ugovora između tog tuženika i O. P. nastala obveza tuženika M. V. za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 37.500,00 EUR.

 

Osnovane su međutim tvrdnje tuženika da u dijelu kojim je otklonjena tvrdnja tuženika M. V. o nepostojanju njegove pasivne legitimacije, o solidarnosti obveze i opsegu obveze tuženika M. V. (preko polovine dijela) nižestupanjske presude nemaju dostatne razloge, odnosno su u proturječnosti sa sadržajem ugovora o posredovanju i drugim izvedenim dokazima zbog kojih nedostataka se u tom dijelu presude ne mogu ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 393. i 394. st. 1. ZPP presuditi i riješiti kao u izreci.

 

Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u postupku ukinuta je odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi (čl. 166. st.1. i 154. ZPP).

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

 

Zagreb, 22. rujna 2020.