- 1 -              Revd 1367/2020-2

Broj: Revd 1367/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice A. D., OIB: ... i II. tužiteljice I. D., OIB: ..., obje iz B., koje zastupa punomoćnik Z. N., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž-1905/19-2 od 23. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P-986/14-17 od 12. siječnja 2015., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e:

              I.              Dopušta se podnošenje revizije protiv odluke o trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž-1905/19-2 od 23. siječnja 2020. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

              "Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“

              II.              U odnosu na pravno pitanje koje se odnosi na odluku o glavnoj stvari prijedlog za dopuštenje se odbacuje.

III.              Odbija se prijedlog tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica kojim je zatražena isplata naknade štete I. tužiteljici A. D. u iznosu od 350.017,32 kn, a II. tužiteljici I. D. u iznosu od 1.300.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužiteljicama je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 58.750,00 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Tužiteljice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbe čl. 385. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog dva pravna pitanja.

Tuženica u odgovoru na prijedlog predlaže isti odbaciti kao nedopušten. Traži trošak sastava odgovora na prijedlog.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je protiv odluke o troškovima postupka sadržane u drugostupanjskoj presudi revizija dopuštena zbog pravnog pitanja navedenog pod točkom I. izreke ovog rješenja.

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten u odnosu na pravno pitanje koje se odnosi na početak objektivnog zastarnog roka potraživanja naknade nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe. Naime, drugostupanjski sud je taj rok računao od dana smrti bliske osobe (4. listopada 1991.), a tužiteljice u prijedlogu ukazuju na shvaćanje revizijskog suda iz odluke broj Rev-x-223/16 od 19. veljače 2019. prema kojem nematerijalna šteta zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe ne može nastati prije nego što oštećena osoba sazna za smrt. Međutim, u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno (na temelju navoda tužiteljica) da su tužiteljice za smrt sada pok. Z. D. saznale 13. listopada 1991. (kada je istima šteta i nastala), pa budući da je objektivni zastarni rok potraživanja naknade nematerijalne štete iz čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) protekao računajući i od dana saznanja tužiteljica za smrt bliske osobe, pravno pitanje koje je postavljeno u odnosu na odluku o glavnoj stvari nije odlučno za odluku u ovom sporu, pa nije ispunjena pretpostavka dopuštenosti po čl. 385.a. st. 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog, valjalo je djelomično dopustiti reviziju po čl. 387. st. 6. ZPP-a i djelomično odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije po čl. 387. st. 5. u vezi s čl. 392. st. 1. ZPP-a.

Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a).

Zagreb, 22. rujna 2020.