- 1 -              Revd 1142/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1142/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice I. Š. (OIB: ...) i II. tužitelja M. Š. (OIB: ...) iz Republike Srbije, B., te III. tužiteljice A. Š. iz Republike Srbije, B., (OIB: ...) i IV. tužitelja Lj. Š. iz Republike Srbije, B., (OIB: ...), svih zastupanih po punomoćnici A. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i p. j.t.d. iz Š., protiv I. tuženice Z. P. (OIB: ...) iz Z., zastupane po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Ž. i J. S. Z. iz Š., te II. tuženika J. (J.) R. (OIB: ...) iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu I. tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž-1077/2018-2 od 4. prosinca 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-1581/2016-29 od 24. svibnja 2018., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

1. I. tuženici se dopušta revizija protiv dijela presude Županijskog suda u Puli - Pola posl. br. Gž-1077/2018-2 od 4. prosinca 2019. u odluci koja se na nju odnosi te u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije drugo naznačeno pitanje: „Da li je moguće prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je stranka stekla vlasništvo nekretnine temeljem nasljeđivanja ukoliko nije utvrđeno da li je i temeljem kojeg osnova vlasništvo nekretnine stekao navodni ostavitelj, tj. pravni prednik te stranke, te kako se u svezi s tim imaju primijeniti pravila o dokazivanju odnosno o teretu dokazivanja sadržana u čl. 8., 219 i 221a ZPP-a?“.

 

2. Prijedlog I. tuženice za dopuštenje revizije i za prvo u prijedlogu naznačeno pitanje: „Da li je počinjena apsolutno bitna povreda odredbi ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ako prvostupanjska presuda o odlučnim činjenicama nema nikakvih razloga, a drugostupanjski sud unatoč konstataciji da je tome doista tako presudu ne ukida i ne vraća prvostupanjskom sudu, već istu potvrđuje, te da li je time drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi ZPP-a?“ - odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

 

Drugostupanjskom presudom:

 

a) u stavku I. izreke, odbijena je žalba I. tuženice protiv odluke o glavnoj stvari kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama 1. i 2. izreke, u odluci kojom je utvrđeno „da su tužitelji na temelju nasljedstva iza smrti prednika u ravnoj lozi suvlasnici nekretnine k.č. 142 k. o. P. i to tužitelji I. Š. i M. Š. svaki po 1/6 dijela a tužitelji A. Š. i Lj. Š. svaki u 1/3 dijela“ - te odluci kojom su tužitelji „slijedom“ toga ovlašteni „na temelju ove presude postići upis prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Šibeniku uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika Z. P. i J. R.“,

 

b) u stavku II. izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u točki 3. prvostupanjske presude tako da je tuženica Z. P. obvezana nadoknaditi tužiteljima troškove postupka od 2.775,00 kn - dok je „u preostalom dijelu - za iznos od 8.775,00 kn“ zahtjev tužitelja odbijen.

 

I. tuženica je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoji različita sudska praksa.

 

Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

 

Prijedlog I. tuženice da joj se revizija dopusti djelomično je osnovan a djelomično nedopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 4. prosinca 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

Predmetom spora u ovome stupnju postupka zahtjev je na utvrđenje „da su tužitelji na temelju nasljedstva iza smrti prednika u ravnoj lozi suvlasnici nekretnine k.č. 142 k. o. P. i to tužitelji I. Š. i M. Š. svaki po 1/6 dijela a tužitelji A. Š. i Lj. Š. svaki u 1/3 dijela“, kumuliran sa zahtjevom da se tužitelji „slijedom“ toga ovlaste „na temelju ove presude postići upis prava suvlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Šibeniku uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika Z. P. i J. R.“.

 

              Drugostupanjski sud je osporenom presudom te zahtjeve ocijenio osnovanim i potvrđivanjem prvostupanjske presude prihvatio.

 

I. tuženica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude, polazeći već i od sadržaja njezine izreke, dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnog i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavila pitanje:

 

„Da li je moguće prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je stranka stekla vlasništvo nekretnine temeljem nasljeđivanja ukoliko nije utvrđeno da li je i temeljem kojeg osnova vlasništvo nekretnine stekao navodni ostavitelj, tj. pravni prednik te stranke, te kako se u svezi s tim imaju primijeniti pravila o dokazivanju odnosno o teretu dokazivanja sadržana u čl. 8., 219 i 221a ZPP-a?“.

 

Postavljeno pitanje valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu I. tuženice drugo postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju koje je u sudskoj praksi neujednačeno i nesigurno - što i proizlazi iz sudske prakse na koju se predlagateljica poziva.

 

Za primijetiti je tek kod toga da revizijski sud ne nalazi da je u postupku koji je prethodio ovome počinjena neka postupovna povreda time što je utvrđeno: da iz “iz iskaza tužiteljice I. Š. koji je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz proizlazi da se radi o njezinoj djedovini odnosno da je kuća bila vlasništvo još njezinog šukundjeda M. Č. rođenog ... kojega je naslijedio njezin djed F. Č.”, da “su faktičnu diobu izvršili još braća F. (prednik tužitelja) i A. (prednik V. Č.)”, da I. tuženica nije dokazala “tvrdnju da je njezina majka kupila spornu kuću od upisanih suvlasnika”, da “ni tuženica ni njezina prednica nikada nisu ušle u posjed sporne nekretnine, već su u poštenom, samostalnom i kontinuiranom dugogodišnjem posjedu tužitelji uključujući i posjed njihovih pravnih prednika F. Č. i S. Š.” - ali da ta utvrđenja sama za sebe ne mogu nadomjestiti odgovor na drugo po predlagateljici postavljeno pitanje kao niti daljnje utvrđenje “da li je i temeljem kojeg osnova” vlasništvo nekretnine stekao ostavitelj ili onaj od kojeg je nekretnina kupljena.

 

Stoga je pravilno za zaključiti:

 

- da u odnosu na drugo u prijedlogu postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

 

- da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda (u odnosu na sadržaj i značaj odluka koje predlagateljica uz postavljeno pitanje spominje),

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a), u stavku I.

 

U odnosu na prvo u prijedlogu naznačeno pitanje, predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije izložila niti jedan (a pogotovo ne i određen) razlog zbog kojeg smatra da je ono u okolnostima konkretnog slučaja po bilo čemu važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Stoga je prijedlog I. tuženice u tome dijelu - u odnosu na prvo pitanje, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz stavka II. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 22. rujna 2020.