- 1 -              Rev 1292/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1292/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz M. B., kojeg zastupa punomoćnik Z. Š. odvjetnik u Z., protiv tuženika H. u. z. o. d.d. kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z. radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2999/12-3 od 20. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-205/10-67 od 25. rujna 2012., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-205/10-70 od 16. listopada 2012. , u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

              Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u odnosu na troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

1.     Nalaže se tuženiku H. u. z. o. Z. da tužitelju D. L.:

a)      plati iznos od 156.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2009. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

b)     plati iznos od 12.228,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

c)      c) plati iznos od 36.981,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je i navedeno u navedenoj točki,

d)     plaća rentu u iznosu od 360,00 kn mjesečno počev od 1. prosinca 2010. pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom za dospjele obroke od 25. rujna 2012. pa do isplate, a nadalje od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate,

e)      nadoknadi parnični trošak u iznosu od 42.846,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Odbija se kao neosnovan, preostali dio tužbenog zahtjeva i to.

a)      u iznosu od 369.000,00 kn u odnosu na neimovinsku štetu;

b)     u iznosu od 18.342,00 kn u odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu;

c)      u iznosu od 55.472,26 kn u odnosu na imovinsku štetu za izgubljenu zaradu;

d)     u iznosu od 561,50 kn mjesečno u odnosu na rentu za tuđu pomoć i njegu kao i zahtjev za zakonsku zateznu kamatu na dospjele iznose rente 10.12.2010. godine pa do 24.09.2012.

f)       te se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 139.133,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2012. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-205/10-67 od 25. rujna 2012., a koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-205/10-70 od 16. listopada 2012. u točki I.a) izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 72.000,00 kn do iznosa od 156.000,00 kn (za iznos od 84.000,00 kn), u točki I.d) izreke i u točki I.e) izreke.

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-250/10-67 od 25. rujna 2012. u točki II. izreke.

 

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova sastava žalbi.“

 

Protiv točke II. drugostupanjske presude kojom je odbijena njegova žalba kao i protiv odluke o trošku reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. i Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje revident.

 

Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući odluku o podijeljenoj odgovornosti tužitelja kao i druge provedene dokaze utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

 

Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na postojanje opravdanih razloga za određivanje podijeljene odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje tužitelj navodi kao primjere da je odluka u predmetnoj stvari suprotna praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnose se na činjenično potpuno drugačije situacije od ovog predmeta, stoga nije osnovan navod tužitelja da su sukladno dosadašnjoj sudskoj praski sudovi trebali drugačije suditi.

 

Iako u reviziji navodi da istu podnosi i iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, tužitelj u reviziji nije naveo koju odredbu materijalnog prava sud nije primijenio ili ju je nepravilno primijenio. Tužitelj naime, ne prigovara da su sudovi nepravilno primijenili odredbu iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08) koja propisuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, te da kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

 

Tužitelj u reviziji isključivo prigovara visini doprinosa nastanku štetnog događaja koju su sudovi utvrdili što predstavlja činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova, a što kako je već obrazloženo revizijski sud nije ovlašten preispitivati.

 

Radi svega navedenog valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti i presuditi kao u izreci.

 

U odnosu na troškove postupka valja napomenuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora,  da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje  litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u ovom dijelu odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 22. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.