- 1 -              Revd 2469/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2469/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G., OIB: …, iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa Odvjetničko društvo K. & P. d.o.o. Z., radi isplate iznosa od 3.566,11 kn., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-996/2018-2 od 2. listopada 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj Pn-390/2015-22 od 2. srpnja 2018., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika A. B. d.d. Z. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-996/2018-2 od 2. listopada 2019. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik A. B. d.d. Z. (dalje u tekstu: Banka) je podneskom od 9. lipnja 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-996/2018 od 2. listopada 2019. radi pravnih pitanja naznačenih u reviziji.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Pobijanom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za povrat iznosa naplaćenog po osnovi ugovorenih kamata uz jednostrano promjenjivu kamatnu stopu iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. … sklopljenog između stranaka … za iznos kredita od 18.971,00 CHF. Tužitelju je dosuđen iznos koji je naplaćen preko početne kamatne stope, primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci Banke, za koju je sud našao da je ništetna, ali da i bez te ništetne odredbe ugovor može ostati na snazi.

 

Prvo i treće pitanje kojim tuženik pita je li sud ovlašten mijenjati volju stranaka iz ugovornog odnosa na način da ugovori fiksnu kamatnu stopu umjesto promjenjive nije važno za rješenje ovog spora, jer sud nije mijenjao volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ta odredba već po samo zakonu od početka ne proizvodi pravne učinke, odnosno ne čini valjani sastavni dio ugovora niti proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama.

 

Pobijanom presudom sud je primijenio jasnu odredbu čl. 105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/2012), prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

 

Stoga se uloga suda u ovom slučaju iscrpila utvrđenjem ništavom jedne ugovorne odredbe, odnosno nije bilo riječi o sudskom nadomještanju volje stranaka izmjenom postojećeg ugovora. Štoviše, u ovom konkretnom predmetu sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku sklapanje Aneksa ugovora kojim se ništava odredba nadomješta novom odredbom kojom se mijenja volja stranaka.

 

Drugo pitanje kojim tuženik pita je li sud u posebnim parnicama radi povrata stečenog bez osnove vezan činjeničnim utvrđenjima iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije važno za rješenje ovog spora jer je sud i u ovoj parnici utvrđivao odlučne činjenice.

 

Treće pitanje kojim tuženik pita je li pokretanjem kolektivnog spora prekinuta zastara u parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2245/17-2, i dr.), a o tom pitanju je i Građanski odjel Vrhovnog suda RH zauzeo pravno shvaćanje (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020., koje glasi:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 22. rujna 2020.