- 1 -              Rev 1035/2016-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1035/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. E. pok. A., iz K., O. kojeg zastupa punomoćnica B. B. N., odvjetnica u Š., protiv tuženika D. B. iz Š., kojeg zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Š., radi ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-680/15-2 od 30. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1818/13 od 19. ožujka 2015., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj A. E. p. A. vlasnik ¼ (četvrtine) udjela nekretnine čest. br. 1512/10 Z.U. 3545 k.o. Š.

 

II. Pogrešna je i bez pravne valjanosti uknjižba prava vlasništva nekretnini navedenoj u toč. I. ove presude D. B., Š., OIB: …, pa je tužitelj ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i korist za ¼ (jednu četvrtinu) dijela uz istodoban izbris postojećeg upisa.

 

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude.“

 

2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove prvostupanjske presude 19. ožujka 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena u roku od 15 dana do konačne isplate.“

 

Ujedno je rješenjem prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeni su prvostupanjska presuda i rješenje.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog svih zakonskih razloga propisanih u čl. 385. ZPP. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijane nižestupanjske presude preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, ali pred drugog suca pojedinca tog suda.

 

U odgovoru na reviziju tuženik ističe da tužitelj ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog toga razloga se revizija uopće ne može podnijeti. Stoga se predlaže reviziju tužitelja odbiti, time da se ne traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji tužitelj ističe da su u postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4., 6. i 11. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidenta ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima bile počinjene navedene bitne povrede. Naime, nižestupanjski sudovi nisu svoju odluku, u ovom parničnom predmetu, utemeljili na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (čl. 3. st. 3. ZPP), a niti je u ovom predmetu tužitelj uskraćena mogućnost raspravljanja. Osim toga, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječje između razloga pobijane presude i provedenih dokaza, odnosno sadržaja zapisnika.

 

Treba istaknuti da prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud je taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja pravno relevantnih činjenica. Stoga sama činjenica da je sud odbio provesti određene dokaze predložene od strane tužitelja ne znači da je tim tužitelju uskraćeno raspravljanje pred sudom.

 

Prije svega valja istaći da je tuženik upisan kao isključivi vlasnik nekretnine čest. br. 1512/10 upisane u zk. ul. 3445 k.o. Š., u naravi kuća i dvor. Kod toga je upis na 1/4 dijela te nekretnine u korist tužitelja izvršen na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-70/13 od 16. siječnja 2013. Dakle, u konkretnom slučaju sporni upis prava vlasništva na tuženika s tužitelja izvršen je na temelju pravomoćne sudske odluke, što znači da je u zemljišnoknjižnom postupku zemljišnoknjižni upis uknjižbe prava vlasništva u 1/4 dijela na tuženika izvršio na temelju odluke drugog suda, iz čega slijedi da je zemljišnoknjižni sud jedino bio ovlašten ispitati je li upis odredilo za to nadležno tijelo i je li upis provediv obzirom na stanje zemljišne knjige (knjižni prednik).

 

Treba istaći da sud u ovom parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost presude donesene u drugom parničnom postupku.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je na temelju iskaza svjedoka odvjetnika I. G. da je isti kao punomoćnik tužitelja iz ove parnice, po primljenoj punomoći koja mu je poslana iz K., obavio sve poslove glede kupoprodajne spornog dijela nekretnine između tužitelja i tuženika, da je isplata izvršena u javnobilježnički depozit, da je javni bilježnik po nalogu isplatio depozit u korist računa koji je naveden u samoj punomoći primljenoj iz K. Prvostupanjski sud ujedno utvrđuje da ovjera potpisa na punomoći nije pretpostavka valjanosti same punomoći za sklapanje ugovora o prodaji nekretnine. Treba dodati da prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije dokazao, budući da nije dostavio nesporne potpise u danim rokovima, a kako bi se grafološko vještačenje moglo provesti.

 

U samoj reviziji tužitelj osporava gore utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda te ponavlja tvrdnje da je punomoć krivotvorena, da isti nikada nije ovjerio svoj potpis kod notara u K., predstavlja osporavanje činjeničnog stanja da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

Treba dodati da je na strani tužitelja teret dokaza da je sporna punomoć krivotvorena, pogotovo u situaciji kada se predlaže grafološko vještačenje. Sama činjenica da tužitelj u danim rokovima nije pristupio niti prvostupanjskom sudu, a niti pak diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske i dao nesporne potpise, ukazuju da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odustao od izvođenja vještačenja, jer isti nije raspolagao nespornim potpisima.

 

I ostali navodi revizije su zapravo činjenične tvrdnje kojima se osporava činjenično stanje utvrđeno u ovom postupku, pri čemu, prema shvaćanju revizijskog suda, te tvrdnje predstavljaju iznošenje novih dokaza i novih činjenica kojima se zapravo osporava pravilnost i zakonitost presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-70/13, a što bi predstavljalo razlog za ponavljanje tog postupka.

 

Radi navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 22. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.