- 1 -              Revd 757/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 757/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice B. B. iz O., (OIB: ...) i II. tužiteljice S. G. iz J., (OIB: ...), zastupanih po punomoćnici M. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. i V. B. iz O., protiv I. tuženika I. B. iz K., (OIB: ...), zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici iz V., i II. tuženika Z. L. iz N., (OIB: ...), radi utvrđenja pravne valjanosti usmene oporuke, odlučujući o prijedlogu I. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-170/2019-2 od 10. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu posl. br. P-489/2017-33 od 12. prosinca 2018., ispravljena rješenjem istoga suda posl. br. P-489/2017-42 od 8. siječnja 2019., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom i presudom na temelju priznanja:

 

a) pod točkom I. izreke, utvrđeno je da je pravno valjana usmena oporuka oporučitelja D. B. od 23. srpnja 2016., koji je pred svjedocima J. R. iz Z. i O. G. iz J. izjavio svoju posljednju volju, a kojom je za slučaj smrti oporučio svoju imovinu jedinim nasljednicama B. B. i S. G., tako da:

 

- nekretninu upisanu u zk.ul. br. 1088 k.o. S. J., kuća i dvorište Z. u K., sagrađenu na k.č.br. 4417/12, u površini od 71 čhv te nekretninu upisanu zk.ul.br. 2510 k.o. S. J., k.č.br. 4417/14, u naravi oranica u površini od 21 čhv, ostavlja oporučnoj nasljednici - II. tužiteljici S. G. iz J.,

 

- nekretninu upisanu u zk.ul.br. 5733 k.o. O., posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj 2, 2. suvlasnički dio: 103/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E2) stan broj 2, nalazi se na I. katu, a sastoji se od predprostora, ostave, kupaonice, sobe, dnevnog boravka, kuhinje i loggie, ukupne površine 53,01 m2, te sporednog dijela koji se sastoji od garaže broj 3 u prizemlju sa 18,20 m2, a koji stan se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na k.č.br. 3549, stambena zgrada i dvorište Ul. ..., ukupne površine 367 m2, ostavlja oporučnoj nasljednici - I. tužiteljici B. B.,

 

- dok objema ostavlja novac koji se nalazi na računu Z. b. d.d. na jednake dijelove,

 

što su tuženici dužni priznati,

 

a) pod točkom II. izreke, I. tuženiku naloženo je da tužiteljicama naknadi parnični trošak od 27.500,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama od 12. prosinca 2018. do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

I. tuženik je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima postoji drugačija sudska praksa.

 

Odgovor na prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

Prijedlog I. tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 10. listopada 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju I. tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga kada:

 

- ta pitanja nisu niti dovoljno određena da bi se na njih mogao dati jasan i konkretan odgovor, takav - da ne bi ovisio od okolnosti svakog konkretnog slučaja,

 

- odgovor o pitanju sadržaja obrazloženja drugostupanjske odluke daje već i sama odredba čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“ - a koja niti u jednom dijelu ne govori o obvezi žalbenog suda da se u obrazloženju svoje odluke očituje o baš svemu što žalitelj želi ili o svim žalbenim razlozima (pa i o onim koji nisu od odlučnog značenja za predmet spora),

 

- postavljenim pitanjima u stvari sugerira ocijeniti samo je li ovdje, prema okolnostima konkretnog slučaja - i to onim koje on drži istinitim i pravilnim te ih selektivno izvlači iz konteksta presude (uz to preocijenjujući provedene dokaze), pravilno odlučeno o predmetu spora,

 

- sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (kada) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što on ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog (o okolnostima u kojima je sačinjena usmena oporuka i onim koji su tome prethodili, o prisustvu svjedoka kod izjavljivanja oporuke, o mentalnom i tjelesnom stanju oporučitelja - u odnosu na mišljenje vještaka), drugostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu,

 

- je i njemu omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana prilika da predloži dokaze i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluju u njihovoj ocjeni, te kada na okolnosti što nisu prihvaćena sva njegova shvaćanja o prilikama u kojima je izjavljena oporuka - a sve jer u postupku u kojemu je to mogao (pred prvostupanjskim sudom) nije predložio dokaze za to shvaćanje i jer provedeni dokazi nisu ocijenjeni onako kako bi on htio, ne može u postupku ostvariti povoljniju poziciju,

 

- se (time) ne može prihvatiti da su nižestupanjski sudovi počinili neku postupovnu povredu niti time što su primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ocjenom iskaza svjedokinje J. R. (da je „...D. istovremeno pred njima dvjema, odnosno pred njom i pred O. G. izjavio...da ostavlja...“, da je „...nakon 20 minuta došla susjeda O. te je tada D. nastavio razgovarati s njih obje i tada je izrazio želju...da ga naslijede nećakinje B. i S....da su njih dvije bile s D. najmanje pola sata“), sadržaja „Zapisnika o posvjedočenju činjenica...“ - iskaza J. R. i O. G., potpisanog po jednoj i drugoj (u kojemu je naznačeno, uz ostalo: „...dok sam ja razgovarala sa D., stigla je i susjeda O....D. je tada pred susjedom l. i preda mnom izjavio...“, da je „D. to izjavio preda mnom i susjedom O. G....Nakon nekog vremena susjeda O. i ja pozdravile smo ga i pošle kući...“) - ali i iskaza svjedokinje O. G. (o onome što je oporučitelj njoj rekao, a iz kojeg se iskaza ipak ne može zaključiti da kod toga nije bila prisutna i druga svjedokinja), utvrdili da su obje svjedokinje istodobno bile prisutne kada je oporučitelj izjavio svoju posljednju volju,

 

- odluke na koje se poziva u prijedlogu, one koje sugerira prihvatiti kao temeljene na shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem na kojemu je temeljena osporena presuda - u toj suprotnosti nisu: one se niti po činjenicama na kojima su temeljene niti po pravnim shvaćanjima o onome što je relevantno za odluku o predmetu spora ne mogu uspoređivati sa osporenom presudom,

 

- prijedlog u svezi postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

- taj prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga I. tuženika (kada bi se i ocijenila jasnim i određenim, takvim - odgovor na koje ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja i da bi se na njih mogao dati jasan i načelan odgovor, kakav se traži za dopuštenost revizije) nisu važna za odluku o predmetu spora (iako se dio njih odnosi samo na taj konkretni predmet), a pogotovo nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 22. rujna 2020.