- 1 -              Rev 930/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 930/2014-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) M. B. iz J. P., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u V. protiv tuženice-protutužiteljice (dalje: tužena) B. B. V. iz V., koju zastupa punomoćnik K. J., odvjetnik u V., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2407/12-2 od 31. listopada 2013., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-683/09-22 od 12. srpnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i utvrđeno da je tužitelj stekao pravo suvlasništva u 1/8 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. 193 k.o. B., pobliže označenih u izreci prvostupanjske presude, te pravo suvlasništva u 1/4 dijela čkbr. 86 oranica, kuća i dvor J. P. sa 12704 m2 upisane u zk. ul. br. 710 k.o. B., te je tuženici naloženo da tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu za upis njegova prava suvlasništva u zemljišne knjige u roku od 15 dana, a u protivnom takovu ispravu zamijeniti će presuda.

 

Odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice za predaju u posjed nekretnina upisanih u zk. ul. br. 193 i 710 k.o. B., pobliže navedenih u izreci prvostupanjske presude.

 

Tuženici je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.652,50 kn, u roku od 15 dana.

 

              Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Žalba tuženice se uvažava pa se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Virovitici br. P-683/2009-22 od 12. srpnja 2012. godine:

 

- preinačuje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni, a odbijen protutužbeni zahtjev u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. 193 k.o. B. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj M. B. stekao pravo suvlasništva u 1/8 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. 193 k.o. B. koje se sastoje od čkbr. 40 oranica P. Lj. sa 15334 m2, čkbr. 72 oranica J. P. sa 12894 m2, čkbr. 81 oranica L. sa 7699 m2 i čkbr. 427 livada J. sa 8041 m2, što mu je tuženica dužna priznati te izdati ispravu podobnu za upis njegova prava suvlasništva u navedenom dijelu u roku od 15 dana, jer će u protivnom takovu ispravu zamijeniti ova presuda."

 

Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tuženice koji glasi:

"Protutuženik M. B. dužan je protutužiteljici B. B. V. predati u suposjed nekretninu čkbr. 40 oranica P. Lj. sa 15334 m2, čkbr. 72 oranica J. P. sa 12894 m2, čkbr. 81 oranica L. sa 7699 m2 i čkbr. 427 livada J. sa 8041 m2, sve upisane u zk. ul. br. 193 k.o. B."

 

- ukida u dijelu u kojem je utvrđeno pravo suvlasništva tužitelja u 1/4 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 710 k.o. B. koji se sastoji od čkbr. 86 oranica, kuća i dvor J. P. sa 12704 m2, kao i u dijelu protutužbenog zahtjeva za predaju u posjed te nekretnine tuženici i u odluci o troškovima postupka, te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je žalba tuženice prihvaćena te preinačena prvostupanjska presuda i odbijen njegov tužbeni zahtjev reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP). Tužitelj reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, te odbije protutužbeni zahtjev podredno da ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na reviziju tuženica osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbiti. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1.ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2.ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3.ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

Prema odredbi čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi članka 373. a ZPP.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. (revident pogrešno navodi toč. 13.) ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi.

 

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava suvlasništva u 1/8 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. 193 k.o. B., pobliže označenih u izreci prvostupanjske presude, te pravo suvlasništva u 1/4 dijela čkbr. 86 oranica, kuća i dvor J. P. sa 12704 m2 upisane u zk. ul. br. 710 k.o. B., kao i protutužbeni zahtjev tuženice za predaju u posjed nekretnina upisanih u zk. ul. br. 193 i 710 k.o. B.

 

Pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-          da su tužitelj i prednik tuženice, a brat tužitelja, nakon smrti oca 1970., nasljeđivanjem stekli pravo suvlasništva čkbr. 86 površine 12704 m2 upisane u zk. ul. br. 710 k.o. B., svaki u 1/4 dijela, kao i njihov brat V. B. te majka koji su također predmetnu nekretninu naslijedili svaki u 1/4 dijela, nekretnine upisane u zk. ul. br. 193 k.o. B. naslijedili su tužitelj, prednik tuženice i njihov brat V. B. svaki u 1/8 dijela,

-          da je na čkbr. 86 upisane u zk. ul. br. 710 k.o. B. postojala stara kuća, a da je tužitelj na toj nekretnini izgradio novu kuću čiju gradnju je započeo 1980. a dovršena je 1982.,

-          da su u zajedničkom domaćinstvu živjeli tužitelj, otac tuženice, njihov brat V. i roditelji, te svi zajedno privređivali na obiteljskom imanju sadeći duhan,

-          da je 1970., dok se nalazio u vojsci, otac, kupio predniku tužene 3 jutra zemlje na kojoj je izgrađena kuća za prednika tuženice i u koju se prednik tužene preselio zajedno sa suprugom 1975.

-          da su u domaćinstvu su ostali živjeti tužitelj koji se kasnije oženio, brat V. koji se također oženio i nakon nekoliko godina odselio iz domaćinstva, te majka tužitelja i prednika tuženice koja je do svoje smrti živjela sa tužiteljem.

 

Tužitelj tijekom postupka navodi kako je vlasništvo na suvlasničkom dijelu nekretnina tužene stekao temeljem sporazuma i dosjelošću.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da se tužitelj od očeve smrti 1970. nalazi u poštenom posjedu predmetnih nekretnina.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zk.ul.193 k.o. B. obrazlažući da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj bio pošten posjednik nekretnina upisanih u zk. ul. br. 193 k.o. B., pa tako i suvlasničkog dijela oca tuženice, samo iz razloga što ih je posjedovao više od 20 godina, a otac tuženice nije isticao nikakva prava za to vrijeme na ovim nekretninama, kao i da savjesnost posjeda proizlazi iz prešutnog sporazuma u obitelji da je tužitelj taj sin koji ostaje živjeti na roditeljskom imanju.

 

Drugostupanjski sud navodi da se ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda ne može prihvatiti iz razloga što iz izvedenih dokaza ne proizlazi postojanje bilo kakvog sporazuma o diobi suvlasničke zajednice nekretnina unutar obitelji, odnosno između upisanih suvlasnika predmetnih nekretnina, a to su tužitelj, otac tuženice, njihov brat V. i majka koji su suvlasništvo stekli nasljeđivanjem nakon smrti oca, a iz izvedenih dokaza isto tako ne proizlazi da su se tužitelj i otac tuženice sporazumjeli o diobi suvlasničke zajednice.

 

Drugostupanjski sud stoga ocjenjuje da tužitelj nije posjedovao nekretnine upisane u zk. ul. br. 193 k.o. B. kao svoje više od 20 godina, obzirom da je znao da su one suvlasništvo njega, njegove braće i majke, a koje suvlasništvo je stečeno nasljeđivanjem nakon smrti oca 1970., te obzirom na činjenicu da između njega i braće nije postignut nikakav sporazum o pravu na posjed suvlasničkog dijela braće, pa tako niti oca tuženice. Stoga tužitelj nije bio savjestan posjednik suvlasničkog dijela nekretnina oca tužene pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 – dalje: ZOVO) za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na suvlasničkom dijelu nekretnina oca tužene.

 

Takvo stajalište drugostupanjskog suda je pravilno te ga prihvaća i ovaj sud.

 

Suprotno navodima tužitelja u predmetnom postupku sud drugog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbe pravila o teretu dokazivanja. Sud je  odluku donio na temelju provedenog dokaznog postupka koji je u presudi jasno obrazložen, te je vidljivo da je sud odbio tužbeni zahtjev obzirom tužitelj nije dokazao da su se ispunile pretpostavke propisane čl. 28. st. 4. ZOVO koji se primjenjuje na predmetnu pravnu situaciju, a koja odredba propisuje da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

 

Valja napomenuti da revident u reviziji zapravo iznosi činjenice, drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje subjektivne, vlastite zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom postupku pa ih ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti. Naime, sukladno čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Radi svega navedenog, a na temelju čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 22. rujna 2020.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.