- 1 -              Rev 2730/2016-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2730/2016-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. S. B. (OIB: …) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. P. odvjetnik u Z., protiv tuženika D. B. (OIB: …) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-731/16-2 od 3. svibnja 2016. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7652/07-95 od 19. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2020.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju čl. 392.a st. 1. u vezi s člankom 400. st. 3. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano tužitelj u reviziji navodi da je drugostupanjski sud odlučivao u nepravilnom sastavu te time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 44. st. 3. ZPP. Odredbom čl. 44. st. 3. ZPP propisano je da o žalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako zakonom nije drugačije određeno. Stoga je drugostupanjsku odluku donio sudac pojedinac sukladno odredbi čl. 44. st. 3. ZPP.

             

              Tužitelj navodi da drugostupanjski sud pobijanim rješenjem nije uklonio povredu prvostupanjskog suda koji je propustio obrazložiti zbog čega u konkretnom slučaju sud smatra da je nedostatak kanalizacijskih cijevi jedan od razloga nemogućnosti korištenja stanova iako iz rješenja od smetanju posjeda proizlazi suprotno, te da bi za njega bila donijeta povoljnija odluka iz pravomoćno završenog postupka da je bio u mogućnosti sudu predložiti i priložiti nove činjenice i nove dokaze koji su predmet u postupku ponavljanja postupka a koje nije mogao iznijeti ranije. Tvrdi da je zbog toga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Neosnovano se revizijom tvrdi da su nižestupanjski sudovi propustili obrazložiti odlučne činjenice vezane uz novi dokaz, protivno tome, nižestupanjska rješenja nemaju nedostataka koji bi onemogućavali njihovo ispitivanje jer odluke sadrže jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama na koje u reviziji upire tužitelj. Valja posebno navesti da je u nižestupanjskim odlukama obrazloženo zašto pravomoćno rješenje o smetanju posjeda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pp-262/11 od 13. studenog 2014. ne predstavlja dokaz koji bi, sve da je bio uporabljen u prijašnjem postupku, doveo do povoljnije odluke za tužitelja pa revizijski sud u tom smislu prihvaća sve razloge koje su istaknuli nižestupanjski sudovi.

 

U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava u reviziji se ponovno pobija i dijelom zapravo na drugi način ocjenjuje pravilnost primjene materijalnog prava iz postupka koji je prethodio reviziji, što u ovom dijelu postupka, koji se vodi povodom nižestupanjskih odluka kojima je odbijen tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka, nije dopušteno. To je zato jer su nižestupanjske odluke već jednom ispitane i to u granicama žalbe podnesene protiv glavne stvari u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7652/07, stoga se u odnosu na taj dio postupka revident ne može ponašati kao da ga uopće nije ni bilo i ponavljati navode iz svoje prvotne (odbijene) žalbe.

 

Slijedom toga, u ovom je revizijskom postupku preostalo ispitati samo materijalnopravne razloge koji se odnose na ponavljanje postupka i zbog kojih je tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka odbijen (čl. 421. st. 1. toč. 9. i 10. ZPP).

 

Predmet spora u parnici poslovni broj P-7652/07 bio je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.600,00 EUR mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate počev od srpnja 2006. pa do donošenja prvostupanjske presude, a iz razloga što je tuženik samovlasnim izvođenjem građevinskih radova u svom stanu u prizemlju predmetne zgrade odsjekao dotok vode u stanove tužitelja, odsjekao i uklonio odvodne cijevi i uzrokovao isključenje dovoda plina za cijelu zgradu te time onemogućio tužitelja da najmoprimcima sa kojima je sklopio ugovore o najmu svojih stanova preda te stanove u ugovorenom roku i izvrši ugovorene radove instalacije plina, centralnog grijanja, opločenja i parketarske radove što je dovelo do raskida tih ugovora po najmoprimcima i štete po tužitelja u utuženom iznosu.

 

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelj utvrdivši: 

 

-da je tužitelj vlasnik stana na I katu i stana u potkrovlju zgrade, dok je tuženik vlasnik stana u prizemlju iste zgrade;

 

-da je tužitelj 31. ožujka 2006. sklopio ugovore o najmu u pogledu svoja dva stana kojima se obvezao na oba stana izvesti instalaciju plina, centralno grijanje, opločenje i parketarske radove u roku od 90 dana i predati ih najmoprimcima u posjed 1. srpnja 2006. a najmoprimci su se obvezali plaćati mjesečnu najamninu i to za stan na I katu zgrade u iznosu od 900,00 EUR, a za stan u potkrovlju u iznosu od 700,00 EUR;

 

-da je tuženik 2006. u svom stanu izveo građevinske radove kojima je onemogućio razvod plinskih instalacija po stanovima tužitelja sukladno Projektu instalacije plina (iz rujna mjeseca 2005.) jer je razveo plin u prizemlju zgrade protivno tom Projektu što je dovelo do isključenja dovoda plina za cijelu zgrade i poništenja Suglasnosti za plinski priključak u stanovima tužitelja u kolovozu 2006.;

 

-da su ugovori o najmu od 31.03.2006. raskinuti odnosno otkazani jer tužitelj u ugovorenom roku nije izveo ugovorene radove (instalaciju plina, centralno grijanje, opločenje i parketarske radove) do isteka ugovorenog roka – 01. srpnja 2006.;

 

-da je prema tvrdnji samog tužitelja plinara izvršila priključak plinske instalacije i ugradila zaporni ventil u srpnju 2006., što je tužitelju omogućilo da spoji plinsku instalaciju na centralnu mrežu, a da je plinara umrtvila plinski priključak tek u kolovozu 2006.;

 

-da u predmetnim stanovima tužitelja doduše postoji razvod instalacije za vodu, kanalizaciju i plin no da vodovodna, odvodna i plinska instalacija nisu spojene na komunalnu infrastrukturu te da tehničkim putem nije bilo moguće utvrditi tko je i kada izveo odnosno prekinuo priključke;

 

-da je po izradi tehničke dokumentacije navedene instalacije moguće spojiti na sustave vode, odvodnje i plina u roku od 7 dana, a da takvu tehničku dokumentaciju izrađuje ovlašteni projektant na zahtjev svakog suvlasnika jer svaki prekid ili preinaka instalacije zahtijeva da projektant odredi pravilan način spoja i razvoda instalacije, kako plinske - tako i vodovodne i kanalizacijske instalacije;

 

-da su se svi radovi u stanu tužitelja mogli dovršiti u roku od 30 dana jer se radi o radovima na postavljanju podnih i zidnih obloga, spajanju radijatora na instalacije, te neki drugi manji radovi, što je sve bilo moguće izvesti u tom roku;

 

-da iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 27. rujna 2006. proizlazi da je tuženik kao investitor spojio kanalizacijske cijevi na zajedničku instalaciju odvodnje i vode i time uspostavio ranije stanje odvodnje.

 

Tužitelj svoj prijedlog za ponavljanje postupka obrazlaže tvrdnjom da mu je 29. travnja 2015. dostavljeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-13/15 od 31. ožujka 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-262/11 od 13. studenog 2014.g. kojim je u toč. I. utvrđeno da je tuženik koji dan prije 15. svibnja 2006. smetao tužitelja u posjedu zgrade u Z., na način da mu je onemogućio korištenje vode na način da je odsjekao i uklonio vertikalnu i vodovodnu bakrenu cijev promjera 18 mm, koja je bila dužine oko 2,5 m koja prolazi s unutrašnje strane vanjskog zida tuženikove kupaonice u prizemlju i nalazi se na sjevernoj strani te zgrade, do sanitarnog čvora tužitelja na I. katu i služi redovitoj uporabi stanova tužitelja na I. katu i u potkrovlju navedene kuće u Z. i time tužitelja onemogućio u korištenju njegovih stanova, jer u njima nema dotoka vode, dok je toč. II. navedenog rješenja naloženo tuženiku uspostaviti prijašnje stanje posjeda. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik 01. lipnja 2015. obavijestio tužitelja da je u cijelosti postupio po navedenom rješenju, te da je spojio tužitelju vodu, a povrh toga da je izvršio i spoj kanalizacijskih cijevi. Tužitelj tvrdi da je na opisani način doznao za nove činjenice i stekao mogućnost koristiti nove dokaze na temelju kojih bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka, da su ti dokazi mogli biti uzeti u obzir u prijašnjem postupku.

 

Sudovi su odbili prijedlog za ponavljanje postupka smatrajući da tužitelj nema pravo na isto niti na temelju čl. 421. st. 1. toč. 9., a niti na temelju čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP obzirom da utvrđenje iz rješenja o smetanju posjeda (da je tuženik utvrđenog dana odsjekao i uklonio vertikalnu vodovodnu bakrenu cijev koja vodi do sanitarnog čvora u tužiteljevom stanu na I katu i potkrovlju) ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. i st. 2. ZPP jer istim nije riješeno pitanje o postojanju nekog prava ili pravnog odnosa, već se radi o utvrđenju činjenice pa sud u predmetnom postupku takvim utvrđenjem nije vezan niti bi na temelju navedenog za tužitelja mogla biti donesena povoljnija odluka da je taj dokaz bio upotrijebljen u prijašnjem postupku.

 

Sudovi pri tom polaze i od činjenice što je tužitelj u pravomoćno okončanom postupku potraživao naknadu štete tvrdeći da mu je šteta u vidu izgubljene zarade nastala zbog toga što njegovi stanovi nisu bili priključeni na vodu, ali i zbog toga što nisu bili spojeni ni na plin niti na kanalizaciju, a za što je odgovornim smatrao tuženika pa obzirom da pravomoćnim rješenjem o smetanju posjeda nije utvrđeno da bi smetanje bilo počinjeno i presijecanjem po tuženiku priključka za kanalizaciju i onemogućavanjem priključivanja tužitelja na plinsku mrežu to navedeno ne predstavlja dokaz da je tuženik odgovoran za štetu za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala u vidu izgubljene zarade zbog raskida odnosno otkaza ugovora o najmu predmetnih stanova.

 

Polazeći od toga i pozivajući se na odredbu iz čl. 421. st. 1. toč. 9. i 10. ZPP, drugostupanjski sud ističe da je pravilna ocjena suda prvog stupnja, prema kojoj iz priložene odluke Županijskog suda u Zagrebu Gž-13/15 od 31. ožujka 2015. kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pp-262/11 od 13. studenog 2014. ne proizlaze činjenice na temelju kojih bi se u ponovljenom postupku donijela povoljnija odluka za tužitelja.

 

Pravilno se stoga u pobijanoj odluci navodi da za tužitelja ne bi mogla biti donesena povoljnija odluka obzirom na pravomoćnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pp-262/11 od 13. studenoga 2014. Navedena pravomoćna odluka ne sadrži ništa pravno relevantno što bi u materijalnopravnom smislu promijenilo stanje stvari u mjeri koja bi dovela do povoljnije odluke za tužitelja.

 

Prema tome, odbijanjem tužiteljevog prijedloga za ponavljanje postupka niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 393. i čl. 400. st. 3. ZPP, valjalo odbiti reviziju tužitelja i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 22. rujna 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.