- 1 -              Rev 2184/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2184/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice D. H. iz D. S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. Z. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-858/2018-2 od 7. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1916/17-20 od 14. lipnja 2018., u sjednici održanoj 22. rujna 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-858/2018-2 od 7. veljače 2019. odbija se kao neosnovana.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-1916/17-20 od 14. lipnja 2018. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica pod točkom 1. tražila utvrđenje nedopuštenom Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 31. kolovoza 2017. kojeg je tuženik dao tužiteljici te da tužiteljicu vrati na drugi odgovarajući posao sukladno stručnoj spremi, stečenom znanju i iskustvu, dok je pod točkom 2. tražila da joj tuženik naknadi parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja od isplate. Pod točkom II. je naložio tužiteljici isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna u roku od 8 dana.

 

Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž R-858/2018-2 od 7. veljače 2019. pod točkom 1. izreke odbio je djelomično žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke. Pod točkom 2. izreke djelomično je uvažio žalbu tužiteljice te je preinačio odluku o trošku sadržanu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude tako da je naložio tužiteljici na ime parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 2.500,00 kuna, dok je u preostalom dijelu za više traženo do iznosa od 5.000,00 kuna odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan. Pod točkom 3. izreke odbio je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i u cijelosti ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom odnosno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužiteljice iz revizije te je tražio naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidentice u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revidentica. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

U dijelu revizijskih navoda kojima tužiteljica u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja kada navodi da je nakon pripajanja šest trgovačkih društava vjerojatno bilo sedam izvršitelja na poslovima radnog mjesta poslovne tajnice kao i da su samo promijenjeni nazivi radnih mjesta, valja reći da to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužiteljice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu te vraćanje na rad.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu od 30. kolovoza 2010. bila zaposlena na radom mjestu poslovne tajnice kod prednika tuženika D. d.o.o. koji je pripojen tuženiku 20. lipnja 2016.,

 

- da je tuženik tužiteljici Odlukom od 31. kolovoza 2017. otkazao ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, kojom je tužiteljici ponudio radno mjesto administrativnog referenta u sektoru općih i pravnih poslova, za koje je ispunjavala sve formalne uvjete što je tužiteljica odbila,

 

- da je u odluci o otkazu kao otkazni razlog navedeno da je 20. srpnja 2017. stupio na snagu novi Pravilnik o radu društva kojim je napravljen novi ustroj kod tuženika, odnosno da je došlo do promjene (organizacije) poslovanja te da je iz organizacijskog razloga prestala potreba za obavljanje radog mjesta tajnice,

 

- da prema sistematizaciji radnih mjesta, koja je prilog Pravilniku o radu od 11. srpnja 2017., više nije predviđeno radno mjesto poslovne tajnice te da je radno mjesto tužiteljice ukinuto,

 

- da je tuženik proveo savjetovanje s Radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu,

 

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava i pravovremenu tužbu.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik kao poslodavac imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici s obzirom da je prestala potreba za obavljanjem dotadašnjih poslova tužiteljice zbog organizacijskih razloga u smislu odredbe članka 115. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) jer je njezino radno mjesto ukinuto.

 

Revizijom je osporeno pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revidentica vidi u tome što višak radnika na poslovima tajnice nije utvrđivan sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZR te da tužiteljici za vrijeme prekida rada na temelju čl. 134. st. 4. ZR nije mogao biti otkazan ugovor o radu.

 

Tijekom postupka tužiteljica nije tvrdila niti dokazala da je kod tuženika bilo još šest tajnica niti je tvrdila niti dokazala da tuženik nije postupio po čl. 115. st. 2. ZR već je to prvi puta iznijela tek u reviziji jer tužiteljica tijekom postupka nije navela u odnosu na koje bi preostale tajnice tužiteljica imala prednost u pogledu socijalno-ekonomskih kriterija propisanih čl. 115. st. 2. ZR. Pri tome nije dovoljno navesti (kao što je tužiteljica navela u tužbi) da tuženik nije uzeo u obzir da tužiteljica uzdržava dva člana obitelji, već je trebala navesti radnike za koje tvrdi da se nalaze u boljem socijalno-ekonomskom položaju od nje, a koje je tuženik zadržao na radu.

 

Naime, u sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu po tužbi radnika na poslodavcu je teret dokaza samo u pogledu postojanja opravdanog razloga za otkaz sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR, dok ostale činjenice o kojima ovisi nedopuštenost otkaza treba, u skladu s odredbom čl. 135. st. 1. ZR, kao i općoj odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, iznijeti i dokazati radnik (tako i u Revr-706/17 od 4. prosinca 2019.). Kako to tužiteljica tijekom postupka nije učinila, to ovaj revizijski razlog nije osnovan.

 

Nadalje, niti jednom odredbom važećeg Zakona o radu nije propisano da radniku ne može biti otkazan ugovor o radu za vrijeme prekida rada kada radnik ne radi jer je podnio tužbu zbog diskriminacije. Odredba čl. 134. ZR propisuje postupanje radi zaštite dostojanstva radnika te je tom odredbom propisano pravo radnika koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan da prekine rad kao i njegovo pravo da mu se za to vrijeme isplati plaća. Međutim niti tom niti nekom drugom odredbom ZR nije propisano da radniku za to vrijeme ne može biti otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.

 

U odnosu na revizijske navode tužiteljice da je bila šikanirana i diskriminirana valja reći da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljici otkazan ugovor o radu jer je stupanjem na snagu novog Pravilnika o radu od 11. srpnja 2017., u prilogu kojeg se nalazi i nova sistematizacija radnih mjesta, radno mjesto tužiteljice ukinuto, a ne zbog toga što je tužiteljica bila šikanirana i diskriminirana.

 

Budući da ukidanje radnog mjesta donošenjem novog Pravilnika o radu i sistematizacije radnih mjesta zbog čega je prestala potreba za obavljanjem dotadašnjih poslova tužiteljice na radnom mjestu poslovne tajnice predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen.

 

Slijedom svega iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 22. rujna 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.