REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II

P-2112/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja
M d.o.o., Brnaze, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik M.K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P i P d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika T.P. d.o.o., Zagreb, OIB:, kojeg zastupa
punomoćnik S.Š., odvjetnik, radi isplate 3.829.416,66 kn, nakon javne
glavne rasprave zaključene 15. rujna 2020., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 21.
rujna 2020. objavljene presude

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.829.416,66 kn zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama od 1. rujna 2016. do isplate po stopi koja se
određuje uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u
roku petnaest dana."

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od

95.750,00 kn u roku osam dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao
izvoditelj 11. ožujka 2105. zaključili Ugovor (dalje u tekstu: Ugovor), a
predmet kojeg je izvedba armiranobetonskih, zidarskih i izolaterskih radova na izgradnji
Trgovačkog centra Trogir, a sve prema prihvaćenoj ponudi, troškovniku, projektnoj
dokumentaciji temeljem koje je ishođeno rješenje o uvjetima građenja uz primjenu važećih
tehničkih propisa, normativa i standarda, posebnih uzanci o građenju te ostalih pozitivnih
propisa Republike Hrvatske. Člankom 4. Ugovora ugovoreno je da će prethodno pobrojane

2 P-2112/2019

radove izvoditelj odnosno tuženik izvesti prema ponudbenom troškovniku i to po sistemu
stvarno izvedenih količina radova (obračun po građevinskoj knjizi), a sve prema troškovniku i
jediničnim cijenama iz istog. Nadalje, određeno je da se cijene iz tog troškovnika ne mogu
mijenjati ni u jednom slučaju, a izvoditelj je izjavio da je upoznat sa svim uvjetima Ugovora,
projektnom dokumentacijom i gradilištem. Ugovorena je cijena radova u iznosu od

7.376.949,61 kn. Pored navedenog Ugovora, stranke su zaključile 1. Aneks ugovoru, čija je
vrijednost 1.714.750,00 kn (bez PDV-a), i 2. Aneks ugovoru čija je vrijednost 3.500.004,00
kn (bez PDV-a). Ističe da je člankom 5. Ugovora određeno da ugovorne strane izrijekom
utvrđuju da je ugovorena cijena radova određena na temelju pregleda projektne
dokumentacije i proračuna, te da je tuženik prije izrade ponude proučio projektnu
dokumentaciju pažnjom dobrog stručnjaka koja mu je potrebna za izvođenje radova na
građevini, slijedom čega ni u kojem slučaju nema pravo na povećanje nikakvih troškova.
Nadalje, navodi da prema čl. 10. Ugovora izvoditelj odnosno tuženik ne smije pristupiti
izvođenju naknadnih radova bez pisane suglasnosti tužitelja i upisa u građevinski dnevnik,
dok je člankom 14. određeno da tužitelj naručuje građevinske radove upisom u građevinski
dnevnik. Ističe da tužitelj nikakve naknadne radove nije naručivao niti upisivao u građevinski
dnevnik, a niti je dao pisanu suglasnost za izvedene radove. Dakle, s obzirom da tuženik nije
imao pisanu suglasnost tužitelja za izvođenje dodatnih radova i da mimo ugovorene cijene u
iznosu od 12.591.699,61 kn (ugovor o građenju i 2 pripadajuća Anexa) nije imao pravo ništa
drugo naplatiti od tužitelja, a tuženik je ukupno naplatio iznos od 16.421.128,27 kn po
privremenim i okončanoj situaciji odnosno naplatio je iznos od 3.829.416,66 kn bez valjane
pravne osnove koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom. Navodi da nije sporno da je tužitelj
potpisao odnosno ovjerio okončanu situaciju od 31. kolovoza 2016., ali je to učinio pod
ultimatumom tuženika da neće biti predana završna izvješća.

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te
ističe prigovor zastare. Navodi da se temeljem ovjerene i potpisane okončane situacije od
strane izvoditelja, naručitelja i nadzornog inženjera od 31. kolovoza 2016. tužitelj u smislu čl.

16. Ugovora obvezao platiti tuženiku realiziranu cijenu u rokovima propisanim Ugovorom
odnosno u roku od petnaest dana nakon ovjere nespornih i ovjerenih iznosa iz privremene
situacije odnosno u roku od petnaest dana od dana prezentiranja okončane situacije. Posebno
ističe da je okončana situacija potpisana i od tužitelja i od nadzornog inženjera tužitelja te da
prilikom potpisivanja okončane situacije nisu ukazivali na postojanje spornih troškova koje bi
rezultiralo eventualnim nepotpisivanjem okončane situacije ili odbijanjem plaćanja iznosa
koji su u njoj utvrđeni. Ističe da se čl. 16. Ugovora odnosi upravo na obračun plaćanja
izvedenih radova, a kojim je određeno da će se sva plaćanja po tom Ugovoru izvršiti na žiro
račun izvoditelja i to po izdanim privremenim mjesečnim situacijama u roku od 45 dana od
dana ovjere nadzornog inženjera i predstavnika naručitelja, a osnovom za obračun radova
smatra se Ugovor, građevinska knjiga kao obračun po sistemu radova prema čl. 4. Ugovora
potvrđeni od strane nadzornog inženjera i predstavnika naručitelja. Ugovorne strane
usuglasile su se da je ugovorena cijena plativa temeljem privremenih mjesečnih situacija
ovjerenih od strane naručitelja, predstavnika naručitelja i nadzornog inženjera i temeljem
okončane situacije također ovjerene od strane naručitelja, predstavnika naručitelja i nadzornog
inženjera. Nadalje, ugovoreno je da se građevinska knjiga dostavlja naručiteljima do 25. dana
u mjesecu, a rok za ovjeru građevinske knjige od strane nadzornog inženjera iznosi 5 dana od
dana dostave iste. Temeljem ovjerene građevinske knjige izvršit će se procjena postotka
izvedenih radova i temeljem tako utvrđenog postotka izvrši će se situiranje radova. Svi
izvedeni radovi unose se u građevinsku knjigu. Nesporni iznos privremene situacije naručitelj
je dužan isplatiti izvoditelju u roku od 15 dana od dana predaje privremene situacije
nadzornom inženjeru pri čemu je osporeni dio privremene situacije nadzorni inženjer dužan

3 P-2112/2019

pisano obrazložiti. Ističe da iz navedenog jasno proizlazi da je obračun i dinamika plaćanja
izvedenih radova vezana za privremene mjesečne situacije ovjerene od strane naručitelja,
predstavnika naručitelja i nadzornog inženjera pri čemu se osnovom za obračun radova smatra
Ugovor, građevinska knjiga potvrđena od strane nadzornog inženjera i predstavnika
naručitelja te okončana situacija ovjerena od strane naručitelja, predstavnika naručitelja i
nadzornog inženjera kao i ovjerena građevinska knjiga u koju se unose svi izvedeni radovi.
Tuženik ističe da su svi radovi izvedeni prema zahtjevima tužitelja, izvedbenoj dokumentaciji
i obračunati prema stvarno izvedenim radovima koji su ovjereni u građevinskoj knjizi od
strane nadzornog inženjera, a sve u smislu čl. 4. i 16. Ugovora. Smatra da tužitelj pogrešno
tumači odredbu čl. 4. Ugovora smatrajući da je cijena radova ugovorena Ugovorom i
Aneksom ugovora fiksna. Naime, ako je člankom 4. Ugovora utvrđeno da će tuženik radove
izvoditi prema ponudbenom troškovniku i to po sistemu stvarno izvedenih količina radova
(obračun po građevinskoj knjizi), a sve prema troškovniku i jediničnim cijenama iz istog onda
se u konkretnom slučaju nipošto ne radi o ugovoru sa klauzulom "ključ u ruke" kako to
pogrešno tužitelj prezentira u tužbi. U ovom slučaju je konačna cijena izgradnje građevine
rezultat zbroja umnožaka stvarno izvedenih količina radova i ugovorenih jediničnih cijena
plus vrijednost vantroškovničkih radova. Ističe da su radovi u konačnici iznosili više nego što
je primarno planirano, jer su se tijekom izvođenja radova pojavile podzemne vode,
promijenila se tehnologija gradnje, tužitelj je promijenio projektnu dokumentaciju te je bilo
vantroškovničkih radova. Tužitelj kao naručitelj gradnje i nadzorni inženjer sa svime su bili
upoznati i uz njihovu suglasnost su se radovi obavljali. Također osporava da je tužitelj uplatio
upravo iznos koji tužbom zahtjeva.

U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to u:
Ugovor (list 6- 17 spisa), 1. Aneks ugovoru br. 48/2015 od 1. lipnja 2015. (list 18-20 spisa), 2.
Aneks ugovoru br. 48/2015 od 10. kolovoza 2015. (list 21-24 spisa), okončana situacija (list
25 spisa), elektroničku prepisku (list 59-70 spisa).

Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08,
57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), tužbeni zahtjev je utvrđen neosnovanim u
cijelosti.

Iz činjeničnih navoda stranaka i spisu priloženih isprava proizlazi da je tuženik za
tužitelja izvodio armiranobetonske, zidarske i izolaterske radove na izgradnji Trgovačkog
centra na temelju Ugovora o građenju od 11. ožujka 2105. kojim je ugovorena cijena
radova u iznosu od 7.376.949,61 kn (bez PDV-a), 1. Aneksa ugovoru kojim je ugovorena
cijena radova u iznosu od 1.714.750,00 kn (bez PDV-a) i 2. Aneksu ugovoru kojim je
ugovorena cijena radova u iznosu 3.500.004,00 kn (bez PDV-a) odnosno sveukupno

12.591.699,61 kn (bez PDV-a).

Iz okončane situacije od 31. kolovoza 2016. proizlazi da je ukupna vrijednost izvedenih
radova 16.232.295,10 kn i da su okončanu situaciju ovjerili tuženik kao naručitelj, nadzorni
inženjer tuženika i tužitelj, a koju činjenicu tužitelj ne osporava, ali tvrdi da je to učinio pod
ultimatumom tuženika da neće biti predana završna izvješća.

Nadalje, tužitelj tijekom postupka ne tvrdi da radovi, a koje je po privremenim i
okončanoj situaciji tuženiku navodno platio, nisu izvedeni od strane tuženika već tvrdi da ih
tuženik nije imao pravo naplatiti s obzirom da tuženik nije imao pisanu suglasnost tužitelja za
izvođenje dodatnih radova i da je ugovorena cijena u iznosu od 12.591.699,61 kn bez PDV-a

4 P-2112/2019

(Ugovor o građenju i 2 pripadajuća Anexa), te se prema Ugovoru cijene iz ponudbenog troškovnika ne mogu mijenjati ni u jednom slučaju.

Iz Ugovora proizlazi da stranke nisu ugovorile fiksnu cijenu za izvođenje svih radova
na predmetnoj građevini koje je izvodio tuženik. Naprotiv, prema čl. 4. i 16. Ugovora
proizlazi da je tužitelj dužan platiti stvarno izvedene količine radova, po izdanim privremenim
mjesečnim situacijama i okončanoj situaciji ovjerenima od strane naručitelja, predstavnika
naručitelja i nadzornog inženjera, a da je osnova za obračun radova Ugovor, građevinska
knjiga kao obračun po sistemu radova prema čl. 4. Ugovora potvrđeni od strane nadzornog
inženjera i predstavnika naručitelja. Također, tužitelj je ovjerivši okončanu situaciju 31.
kolovoza 2016. odobrio i sve naknadne radove neovisno o tome je li prethodno tuženiku dao
pisanu suglasnost za njihovo izvođenje.

Osim toga, da je tuženik mogao izvoditi naknadne radove i bez prethodne pisane
suglasnosti tužitelja proizlazi iz čl. 12. Ugovora prema kojem je izvoditelj čak bio dužan
izvesti hitne nepredvidive radove i bez prethodne pismene suglasnosti naručitelja, ako zbog
njihove hitnosti nije uspio pribaviti prethodnu suglasnost.

Prema čl. 14. Ugovora naknadne radove koji nisu sadržani u ugovornom troškovniku
naručitelj naručuje upisom u građevinski dnevnik izvoditelja, a plaćanje naknadnih radova
naručitelj će vršiti prema odredbama Ugovora temeljem prethodno prihvaćene ponude
izvoditelja. S obzirom da je čl. 16. Ugovora ugovoreno da će se sva plaćanja vršiti po izdanim
privremenim mjesečnim situacijama i okončanoj situaciji ovjerenima od strane nadzornog
inženjera i naručitelja, da je osnova za obračun radova Ugovor i građevinska knjiga također
ovjerena od strane nadzornog inženjera i predstavnika naručitelja, da se svi izvedeni radovi
unose u građevinsku knjigu te da će se temeljem ovjerene građevinske knjige izvršiti procjena
postotka izvedenih radova i temeljem tako utvrđenog postotka izvršiti situiranje radova ovaj
sud zaključuje da je ovjerom i izvršenim plaćanjem po privremenim i okončanoj situaciji
tuženik priznao da su svi radovi čija je vrijednost utvrđena u tim situacijama izvedeni i da su
bili upisani u građevinskoj knjizi pa tako i naknadni radovi koji nisu sadržani u ugovornom
troškovniku. Naime, točno je da se prema Ugovoru cijene iz ponudbenog troškovnika ne
mogu mijenjati, ali to ne znači da tuženik nije imao pravo obračunati i naplatiti i druge radove
odnosno naknadne radove koji nisu obuhvaćeni ponudbenim troškovnikom, a to proizlazi iz
čl. 10., 11., 12. i 14. Ugovora.

Osim ugovorene cijene radova iz ponudbenog troškovnika i dva pripadajuća aneksa
ugovoru, sukladno čl. 14. Ugovora tužitelj je dužan platiti tuženiku i sve naknadne radove koji
nisu sadržani u ugovornom troškovniku kao i manipulativne troškove usluge glavnog
izvođača radova u ukupnom iznosu od jedan posto ukupne investicije kompletno izvedenih
radova na predmetnom objektu.

Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05,
41/08 i 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji
način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu,
odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno
ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema st. 3. istog članka obveza
vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja
se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

5 P-2112/2019

S obzirom da prijelaz tužiteljeve imovine u imovinu tuženika ima osnove u pravnom
poslu odnosno Ugovoru, tuženik nije dužan vratiti tužitelju tako stečenu imovinu.

Naime prema činjeničnim navodima samog tužitelja tužitelj je utuženi iznos platio
tuženiku na temelju privremenih i okončane situacije ovjerene od tužitelja i nadzornog
inženjera tužitelja. Time je tužitelj priznao da su radovi izvršeni te odobrio i naknadne radove.
Umjesto ovjere tužitelj je imao priliku iznijeti prigovor odnosno osporiti dio bilo privremenih
bilo okončane situacije i to obrazložiti. Međutim, tužitelj ne samo da je ovjerio okončanu
situaciju nego je nakon toga, prema njegovim navodima, izvršio i isplatu tuženiku.

Prema odredbi čl. 1112. st. 1. ZOO-a tko izvrši uplatu znajući da nije dužan platiti,
nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi
izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

Činjenica je li tuženik ovjerio okončanu situaciju od 31. kolovoza 2016. pod
ultimatumom tuženika da neće biti predana završna izvješća nije odlučna za rješenje ovog
spora. Naime, tužitelj ne tvrdi da je i isplatu izvršio pod ultimatumom već ovjeru okončane
situacije. Takav ultimatum ne predstavlja prijetnju ili silu u smislu čl. 279. ZOO-a. Međutim,
sve i da je tužitelj doista pod prijetnjom ovjerio okončanu situaciju tužitelj je izgubio pravo
pozivati se na tu činjenicu, jer u smislu čl. 335. ZOO-a pravo zahtijevati poništaj pobojnog
ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od
prestanka prisile, a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana
sklapanja ugovora. S obzirom da je tužitelj okončanu situaciju ovjerio 31. kolovoza 2016., a
tužbu je podnio 31. listopada 2019. znači da je istekao objektivni prekulzivni rok u kojem
može zahtijevati poništaj pobojnog ugovora pa tako i pozivati se na tu činjenicu u ovom
postupku. Međutim, tužitelj niti ne tvrdi da je izvršio uplatu iznosa kojeg potražuje tužbom
pod ultimatumom već da je pod ultimatumom ovjerio okončanu situaciju.

Slijedom navedenog sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza
saslušanjem direktora tužitelja A.Đ., svjedoka D.C i svjedoka P.B. na okolnost da je tužitelj ovjerio okončanu situaciju od 31. kolovoza2016. pod ultimatumom tuženika da neće biti predana završna izvješća kao i na okolnost prave volje stranaka, jer prava volja stranaka jasno proizlazi iz Ugovora čije su odredbe jasne.

Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijskim
vještačenjem na okolnost da je tužitelj doista utuženi iznos platio tuženiku po privremenim i
okončanoj situaciji kao nevažan, jer ukoliko je tužitelj doista utuženi iznos platio to je učinio
temeljem valjane pravne osnove, a sve da je i izvršio uplatu znajući da nije dužan platiti,
nema pravo zahtijevati vraćanje. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za
izvođenjem građevinskog vještačenja na okolnost izvedenih radova te da li su naknadni
radovi upisivani u građevinski dnevnik i je li napravljen zapisnik o preuzimanju radova kao
nevažan, jer je tuženik ovjerivši okončanu situaciju priznao da su radovi izvršeni te je odobrio
naknadne radove neovisno o tome jesu li bili upisivani u građevinski dnevnik i je li napravljen
zapisnik o preuzimanju radova. Iz istog razloga sud je obio dokazni prijedlog tuženika za
izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka N.M., D.Z., P.B., S.K., Z.Z. i zakonskog zastupnika tuženika I.D. na okolnost da je tužitelj sa svim radovima bio upoznat i da su radovi izvedeni uz suglasnost tužitelja i nadzornog inženjera, jer upravo to proizlazi iz činjenice da je tužitelj ovjerio
okončanu situaciju i prema njegovim navodima izvršio isplatu tuženiku.

6 P-2112/2019

S obzirom da je tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan, sud nije ocjenjivao tuženikov prigovor zastare.

Slijedom navedenog, ovaj sud je našao tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti, pa je
na temelju odredbe članka 1111. st. 1. ZOO-a, presudio kao u toč. I izreke presude.

Odluka o troškovima postupka iz toč. II izreke presude temelji se na odredbama čl. 154.
st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s
Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, dalje: OT) i to: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od

38.300,00 kn (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 15. rujna 2020. u iznosu od 38.300,00 kn
(Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 19.150,00 kn (Tbr. 42 OT) odnosno
ukupno 95.750,00 kn.

U Zagrebu 21. rujna 2020.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u
roku od 8 dana od primitka presude, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1
primjerak za svaku protivnu stranku.

Broj zapisa: 17899-1ec34

Kontrolni broj: 0120e-4e6c1-bc1b3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JASMINKA GADŽA, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.