-   -              Poslovni broj: 8 Uspor-180/20-7

 

 

 

 

 

 

 

       REPUBLIKA HRVATSKA

       UPRAVNI SUD U SPLITU

            Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice M. G. iz S., T. x, zastupane po opunomoćeniku J. D., o. u P., K. P. S. xx, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2019. godine, u odsutnosti stranaka, 21. rujna 2020. godine,

                                                      

 

p r e s u d i o   j e

 

1.Odbija se zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/1504, URBROJ: 513-04-20-2 od 21. veljače 2020. godine.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

                                                               Obrazloženje

 

U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-20/19-01/1504, URBROJ: 513-04-20-2 od 21. veljače 2020. godine tužiteljica je u bitnom navela: da porezna tijela nisu pravično i zakonito odlučili o njezinim pravima i pravnim interesima vezano za visinu porezne obveze; da je porezno tijelo trebalo utvrditi tržišnu vrijednost nekretnina koje su predmet oporezivanja, pritom uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja; da je porezno tijelo kod utvrđivanja vrijednosti predmetnih nekretnina koje je tužiteljica stekla nasljeđivanjem, trebalo cijeniti da se radi o nekretninama u suvlasništvu, jer činjenica da se radi o suvlasništvu utječe na vrijednost nekretnine; da nekretnine koje je tužiteljica naslijedila po označenom rješenju o nasljeđivanju najvećim dijelom predstavljaju poljoprivredno zemljište, u naravi šikara u brdskom području koje je kao takvo neobradivo, a da se samo manjim dijelom (194,01 m2) radi o zemljištu unutar građevinskog područja a da nekretnina površine 41,65 m2 predstavlja ruševinu; da se sve nekretnine nalaze daleko od urbanog područja G., iznad magistrale, te da su teško dostupne i da je njihova vrijednost bitno manja nego što je utvrđeno poreznim rješenjem; da je osnovica poreza na vrijednost utvrđena korištenjem usporednog podatka koji se odnosi na zemljište (građevinsko) koje se nalazi bliže urbanom dijelu G., kao i stambene objekte (kuće) zbog čega su ta zemljišta i objekti vrjedniji nego nekretnine koje je tužiteljica stekla. Stoga, da je kao usporedni podatak o tržišnoj vrijednosti m2 građevinskog zemljišta, mogao jedino poslužiti podatak o tržišnoj vrijednosti m2 iznad magistrale (predio G. i dalje prema brdu), što porezno tijelo nije učinilo kod procijene; da se stambeni objekti u naravi predstavljaju ruševine koje su daleko izvan urbanog područja  a da je kod procijene korišten usporedni podatak koji se odnosi na stambene objekte (kuće) koji se nalaze bliže moru, koje se koriste za stanovanje; da je porezno tijelo sukladno članku 9a. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina u nedostatku usporednih podataka vrijednost nekretnina trebalo utvrditi vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik područnog ureda Porezne uprave. Tužbenim zahtjevom je zatražila da se poništi osporeno rješenje tuženika i porezno rješenje.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja, te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Makarska, KLASA: UP/I-410-20/2016-01/01492, URBROJ: 513-07-17-02-2019-008 od 28. veljače 2019. godine.

Označenim poreznim rješenjem tužiteljici je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 452.623,87 kn, te je razrezan porez na promet nekretnina u iznosu od 22.631,19 kn.

Opunomoćenik tužiteljice je dana 07. rujna 2020. godine dostavio podnesak kojim se je očitovao na odgovor na tužbu  kojeg je dobio uz poziv za raspravu te je predložio da se sasluša tužiteljica i njezin sin J. G. na adresi u S., Š. xxx.

Na ročištu za glavnu raspravu od 11. rujna 2020. godine stranke nisu pristupile a uredno su pozvane pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka.

Prijedlog da se u toku upravnog spora saslušaju navedeni svjedoci sud je odbio ocijenivši isto nepotrebnim i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 21. veljače 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledava cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem tužiteljici pravilno utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 22.631,19 kuna.

Među strankama u ovom upravnom sporu je isključivo sporna tržišna vrijednost predmetnih nekretnina pa samim time i iznos poreza na promet nekretnina. Sporno je da li je porezno tijelo pravilno provelo postupak utvrđivanja tržišne vrijednosti te da li su za utvrđivanje tržišne vrijednosti korišteni relevantni usporedni podaci o kretanju cijena nekretnina na istom ili približno istom području u isto ili približno isto vrijeme.

Prema stanju spisa proizlazi: da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika A. B., M., kao povjerenika O. s. u S., S. s. u M., poslovni broj: O-296/12 UPP/OS-127/12 od 20. travnja 2016. godine, koje je pravomoćno istog dana,  tužiteljica  kao zakonska nasljednica iza ostaviteljice pok. Z. B. naslijedila-stekla nekretnine pobliže navedene u istom rješenju.

Nastanak porezne obveze po navedenom rješenju o nasljeđivanju tužiteljica je poreznom tijelu prijavila dana 01. kolovoza 2016. godine, podnošenjem obrasca - Prijava prometa nekretnina.

Prema stanju spisa proizlazi da je porezno tijelo u toku postupka utvrđivanja osnovice poreza na promet nekretnina po navedenom rješenju o nasljeđivanju i utvrđivanja visine poreza na promet nekretnina,  pozivom od dana 03. veljače 2017. godine zatražilo od tužiteljice da poreznom tijelu dostavu dokumentaciju navedenu u pozivu, odnosno zatražilo da da dostavi Položajni nacrt i obavijest o namjeni čestica. Tužiteljica nije postupila po navedenom i nije poreznom tijelu dostavila nikakvu dokumentaciju vezanu za nekretnine (položaj, namjenu i sl).

S obzirom na navedeno porezno tijelo je temeljem podataka iz Informacijskog sustava Porezne uprave  kojima je raspolagalo, o kretanju cijena nekretnina na tržištu, odnosno cijena koje su postignute (ostvarenom prometu), na istom ili približno istom području u približno isto vrijeme, tj. korištenjem usporednih podataka, procjenom utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 452.623,87 kn, o čemu je sastavilo Zapisnik od dana 26. studenog 2018. godine, te  nakon toga  primjenom porezne stope od 5% od utvrđene osnovice poreznim rješenjem od 28. veljače 2019. godine utvrdilo porez na promet nekretnina u iznosu od 22.631.19 kn.

Protiv navedenog poreznog rješenja tužitelj je podnio žalbu među ostalim smatrajući da je tržišna vrijednost nekretnine previsoko utvrđena i da nisu korišteni pravi usporedni podaci.

Člankom  4. stavkom 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97, 26/00, 127/00, 153/02., 22/11. i 143/14,  u daljnjem tekstu: ZPPN-a) je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina pod kojim se podrazumijeva svako stjecanje vlasništva nekretnina, a prema stavku 2. istog članka kao stjecanje nekretnina smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje dosjelošću, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

Člankom 6. stavak 1. ZPPN-a propisano je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine, dok je člankom 14. stavak 2. ZPPN-a propisano da porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti odluke temeljem koje se utvrđuje porez.

Člankom  9. stavkom 1. ZPPN-a je propisano da osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze, pri čemu se pod tržišnom vrijednosti nekretnine podrazumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, u skladu sa stavkom 2. istog članka. Stavkom 3. istog članka je propisano da porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine , u pravilu, iz usprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Prema stavku 5. istog članka Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavka 3. i 4. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 6. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 5. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

Prema članku 9.a. stavak 1.ZPPN-a ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka prema članku 9. stavak  6. ZPPN-a, procjena tržišne vrijednosti nekretnine provodi se vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik ureda Porezne uprave.

Prema stanju spisa proizlazi da je porezno tijelo kod utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine koristilo podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave, kao usporedne podatke o kretanju cijena nekretnina sa istog ili približno istog područja  (k.o. G.) i za promet nekretnina koji je ostvaren u isto ili približno isto vrijeme tj. u 2015 i 2016. godini. tj. u približno isto vrijeme u odnosu na vrijeme kada je predmetno rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno (2016.g.).

Porezno tijelo je vrijednost zemljišta (čest.) koje se nalaze izvan granica građevinskog područja tj. poljoprivrednog zemljišta utvrdilo korištenjem usporednih podataka koji se odnose na realizirani promet sličnih nekretnina (poljoprivrednog zemljišta) u k.o. G. a koji je ostvaren u 2015. godini i to: - u iznosu od 58,14 kn/m2 i 67,31 kn/m2, te u 2016. godini u iznosu od 86,95 kn/m2.

Korištenjem navedena tri usporedna podatka  o kretanju cijena poljoprivrednog zemljišta utvrđena je vrijednost poljoprivrednog zemljišta koje je nasljedstvom stekla tužiteljica u iznosu od 57,88 kn/m2. Dakle, cijena je  utvrđena između najniže i najviše postignute cijene, odnosno bliže najnižoj cijeni po m2 poljoprivrednog zemljišta, a prema korištenim usporednim podacima.

Vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja (građevinsko zemljište) utvrđena je korištenjem usporednih podataka o ostvarenom prometu nekretnina (građevinskog zemljišta) položenog u k.o. G., a koji promet je ostvaren u 2015. godini i to: - u iznosu od 964,79 kn/m2 i 738,00 kn/m2, te u 2016. godini u iznosu: - 1.190,32 kn/m2, s time da je u 2016. godini ostvaren i promet građevinskog zemljišta čija je vrijednost iznosila 1.411,94 kn/m2.               Korištenjem navedenih usporednih podataka o kretanju cijena građevinskog zemljišta utvrđeno je da vrijednost građevinskog zemljišta koje je stekla tužiteljica iznosi 964,37 kn/m2, dakle, vrijednost građevinskog zemljišta nije utvrđena  u iznosu znatno nižem od najviše ostvarene cijene po m2, prema korištenim usporednim podacima.

Vrijednost stambenog objekta (kuće) utvrđena je korištenjem usporednih podataka o ostvarenom prometu  stambenih objekata (kuća)  u k.o. G., a koji promet je ostvaren u 2015. godini i to: - u iznosu od 3.569,25 kn/m2 i 4.255,31 kn/m2, te u 2016. godini u iznosu: - 3.334,60 kn/m2.

Korištenjem navedenih usporednih podataka o kretanju cijena stambenih objekata (kuća) utvrđeno je da vrijednost stambenog objekta (kuće) koju je stekla tužiteljica iznosi 3.719,72 kn/m2, dakle, vrijednost stambenog objekta je utvrđena  u iznosu  nižem od najviše ostvarene cijene po m2, prema korištenim usporednim podacima.

Vrijednost objekta-ruševine utvrđena je kao vrijednost građevinskog zemljišta, kao da objekta-ruševine nema.

Člankom 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08.,18/11.,78/12., 136/12.,73/13,26/15, dalje: OPZ-a propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

Porezno tijelo je tužitelju poreznu osnovicu (tržišnu vrijednost) a time i porez na promet nekretnina utvrdilo korištenjem podataka o kretanju cijena sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme, te je tržišnu vrijednost pojedinih vrsta nekretnina utvrdilo u znatno nižem iznosu od iznosa (cijene) koja su realizirane.

Tužitelji je u žalbi a isto tako i u tužbi isticao da tržišna vrijednost predmetne nekretnine previsoko  utvrđena, obzirom da nisu korišteni relevantni podaci za procjenu, i da porezno tijelo nije kod procijene cijenilo posebnosti nekretnina koje je tužiteljica stekla nasljeđivanje. Međutim, iako je u postupku utvrđivanja tržišne vrijednosti (procijene) bila pozvana da dostavi podatke o nekretninama (položaju, karakteristikama, namjeni i sl.), isto nije učinila, niti je uz žalbu dostavila, niti tijekom upravnog spora nije sukladno članku 78. OPZ-a, na vjerodostojan način dokumentirala svoje navode u vezi korištenja usporednih podataka.

Slijedom navedenog Sud nema razloga za sumnju da je porezno tijelo kod utvrđivanja tržišne vrijednosti (procijene) koristilo relevantne usporedne podatke i da je pravilno utvrdilo tržišnu vrijednost nekretnina tj. poreznu osnovicu, radi čega tužbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno odlučiti kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora  je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu, 21. rujna 2020. godine

                                                                                                              

 

       SUDAC

 

                             Studenko Vuleta, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

   Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).