Pn-110/19 REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja M.
D. iz K., Put M. Am OIB: …, zastupan po pun. T. B.,
odvj. u Splitu, protiv tuženika E. osiguranje d.d. Zagreb, U.
, OIB: …, zastupan po pun. iz OD Grgić i partneri, radi naknade štete, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene 21. rujna 2020. u prisutnosti pun. tužitelja T.
B., odvj. u Splitu i pun. tuženika R. M., odvjetnika u S., a objavljene istog
dana,

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime
naknade štete iznos od 7.644,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od 21. rujna 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični
trošak u iznosu od 10.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od 21. rujna 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena

Obrazloženje

U tužbi se navodi kako je 9. 3. 2018. u Splitu oštećeno vozilo tužitelja marke Mazda
reg. ozn. ST-, a za nezgodu da je odgovoran D. G., vozač osobnog
automobila marke Chevrolet reg. ozn. ST. Vozilo štetnika da je u vrijeme nastanka
štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj…. Na vozilu tužitelja
da je nastala šteta u iznosu od 14.426,38 kn (rezervni dijelovi prema ponudi servisa Mazda u
iznosu od 11.916,38 kn, uvećano za 9 radnih sati limara od 120,00 kn/h ukupno 1.080,00 kn,
6 radnih sati lakirera u iznosu od 1.320,00 kn i mehaničara u iznosu od 110,00 kn, odnosno
ukupno 2.510,00 kn). Tužitelj da se obratio tuženiku prijavom štete te da je tuženik utvrdio
svoju obvezu u iznosu od 8.725,00 kn koji iznos nije dovoljan za naknadu štete nastalu
tužitelju. Tuženiku da je isplaćen navedeni iznos, te predmetnom tužbom na ime naknade

2

štete na vozilu potražuje preostali iznos od 5.701,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja oštetnog zahtjeva 12. 4. 2018.

Tužitelj je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka prometne struke uredio
tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a na način da umjesto prvotno
traženog iznosa od 5.701,38 kn potražuje iznos od 7.644,58 kn s zakonskim zateznim
kamatama koje teku od donošenja odluke do isplate.

Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnov potraživanja tužitelja, s obzirom da je
vozilo štetnika u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod njega. Međutim,
tuženik se usprotivio visini tužbenog zahtjeva ističući da je predmetni postupak bizaran i
nepotreban, te jedinu svrhu ima u zaradi parničnih troškova i zaradi na šteti putem varanja
države. Svoje potraživanje tužitelj temelji na ponudi autoservisa Mazda, dok je tuženik, što je
tužitelju jasno rečeno, bio spreman snositi sve troškove popravka vozila putem navedene
ponude, ili bilo koje druge ponude po tužiteljevom izboru. Tužitelju da je predloženo da
odveze vozilo na servis nakon čega bi tuženik izvršio isplatu prema dostavljenom računu,
zajedno sa svim porezima i drugim legalnim davanjima, što je tužitelj odbio. Stoga, tuženik i
dalje poziva tužitelja da izvrši popravak vozila u autoservisu Mazda prema ponudi koju je
sam dostavio nakon čega će tuženik izvršiti isplatu tog popravka. Uglavnom, tuženik smatra
kako tužitelj ima namjeru popraviti vozilo nelegalno, na crno i kod neovlaštenog servisa, a
potom ishoditi od njega isplatu koja je znatno viša, jer uključuje poreze, originalne dijelove,
veću cijenu rada i dr. Ostvarena razlika u iznosima da predstavlja tužiteljevu zaradu, te da
tužitelj varanjem države na porezima želi ostvariti zaradu na šteti. U konkretnom slučaju da je
primijeniti odredbu čl. 1085. st. 1. ZOO-a, budući nije došlo do totalne štete i moguća je
uspostava stanja kakvo je bilo prije nego što je ona nastala. Tuženik da želi postupiti po
isključivo zakonskoj obvezi i popraviti tužiteljevo vozilo čime bi ono bilo vraćeno u stanje
kakvo je bilo prije nezgode, no u tome ga onemogućava sam tužitelj, jer želi zaraditi na ovoj
šteti. U dobroj vjeri, tužitelju da je isplaćen iznos od 8.725,00 kn koji je i više nego dostatan
za popravak na crno, na koji način će se izbjeći svi troškovi koji bi postojali da se popravak
vozila vrši u ovlaštenom servisu. Štoviše, tuženik smatra kako je izvršenom isplatom tužitelj
preplaćen s obzirom na to da će vozilo popravljati na crno. Tuženik ističe kako je tužiteljevo
vozilo u vrijeme nastanaka nezgode bilo staro 13 godina i tužitelj nije obavljao redovne
servise niti popravke iako predmetnom tužbom traži popravak po njihovoj ponudi. Tuženik
osporava i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata jer je po zaprimanju oštetnog zahtjeva
postupio sukladno svojoj obvezi, dok tužitelj ničim ne dokazuje je li ikada vlastitim novčanim
sredstvima podmirio nastalu štetu. U konkretnom slučaju da se radi o nenovčanoj imovinskoj
šteti te kamata može teći isključivo od presuđenja.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom prometne dozvole broj za vozilo
tužitelja, vozačke dozvole tužitelja, police osiguranja tuženika 081103302382, izvida štete
E. osiguranje d.d. od 9. 3. 2018., dopunskom izvješća štete od 22. 5. 2018., ponude
Mazda Split od 8.5. 2018., odštetnog zahtjeva tužitelja od 11. 4. 2018., maila od 22. 5. 2018.,
potvrde o izvršenom plaćanju od 6. 6. 2018., ponude BID d.o.o. od 8.5. 2018., ponude obrta
R. iz svibnja 2018., maila od 2.10. 2019., prijave i zahtjeva za naknadu štete od 9.3.

2018., ponude tuženika po prijavi tužitelja (ne vidim datum), fotografija automobila tužitelja
uz odštetni zahtjev, maila od 2. 10. 2019., ponude A. d.o.o. od 2. 10. 2019., maila
od 22. 5. 2018., te vještačenjem po vještaku prometne struke dipl. ing. N. K..

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

3

U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je 9. 3. 2018. u Splitu došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tužitelj sa
svojim vozilom marke Mazda reg. ozn. ST-…, a za koju je odgovoran vozač
automobila osiguranog kod tuženika policom broj …,

- kako se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 11. 4. 2018. tražeći da mu
ovaj isplati štetu u iznosu od 30.000,00 kn,

- kako je tuženik izvršio izvid štete 9. 3. 2018. i dopunski izvid štete 22. 5. 2018.,

- kako je tužitelj prijavio štetu i podnio zahtjev za naknadu štete 9. 3. 2018. (obrazac

tuženika s izjavom u tijeku nastanka prometne nesreće),

- kako je tuženik postupajući po odštetnom zahtjevu tužitelja procijenio visinu štete na
iznos od 8.725,00 kn, te ponudio tužitelju sporazum i izvansudskoj nagodbi koji
tužitelj nije potpisao,

- kako je Mazda Split dostavila 8. 5. 2018. ponudu za popravak štete na predmetnom

vozilu u ukupnom iznosu od 11. 916,38 kn,

- kako je tužitelj od Mazda- A.-HR tražio ponudu po dostavljenim izvidima
bez pregleda vozila u radionici 2. 10. 2019., te kako je obaviješten da je tužitelj svoje
vozilo redovito servisirao zadnji put 10. 10. 2013. te promijenio kvačilo 12. 1. 2015.,

- kako je A. d.o.o. dostavila tužitelju ponudu na izvid i dopunski izvid štete 2.

10. 2019. s ukupnim iznosom od 12.599,18 kn,

- kako je tuženik zatražio ponudu od dvaju obrta za popravak štete na vozilu tužitelja, te
prema ponudi obrta R. od svibnja 2018. ukupna šteta iznosila bi 6.652,50 kn, a
prema ponudi BID d.o.o. od 8. 5. 2018. iznosila bi 4.868,75 kn,

- kako je drugostupanjsko tijelo tuženika otklonilo prigovor tužitelja glede ponude iz

sporazumnog prijedloga na iznos od 8.725,00 kn,

- kako je tužitelju 6. 6. 2018. izvršena uplata iznosa od 8.725,00 kn.

U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tužitelj isplatom iznosa od 8.725,00 kn u
cijelosti namiren po predmetnom štetnom događaju, s obzirom da nisu sporni osnov
potraživanja i pasivna legitimacija tuženika.

Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i
125/11 ) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da
je šteta nastala bez njegove krivnje.

Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine
(obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska šteta).

4

Prema odredbi čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo
prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno,
odgovorna osoba dužna je zaostatak štete dati naknadu u novcu.

S obzirom da je tuženik isplatio nesporni iznos štete od 8.725,00 kn, te dostavio dvije
ponude procijene naknade štete koje se razlikuju od ponude ovlaštenog servisera vozila
Mazda, prihvaćen je prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza prometno tehničkim
vještačenjem.

Prema nalazu vještaka N. K. dipl. ing. strojarstva, proizlazi da bi na predmetnom
vozilu nastala djelomična šteta u ukupnom iznosu od 16.369,58 kn. Od dijelova predviđenih
za zamjenu, zamijenjena je prednja maska s rešetkom, dok ostali navedeni dijelovi nisu
zamijenjeni i na istima se vide tragovi oštećenja nastali u predmetnom štetnom događaju.
Vještak je prilikom nalaza i mišljenja koristio izvid štete tuženika u kojem su navedeni popis
dijelova za zamjenu i za popravak, te ukupnu visinu štete utvrdio kalkulacijskim sustavom
A..

Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, na koji niti stranke
nisu imale primjedbi, držeći ga stručnim, logičnim i uvjerljivo obrazloženim. Vještak je
prilikom procjene visine štete na vozilu tužitelja koristio podatke dostavljene od strane
tuženika, tj. procjenu štete izvršenu po njegovim djelatnicima, uzimajući u obzir stručne
parametre, te je ujedno izvršen i pregled vozila, radi utvrđenja je li tužitelj u međuvremenu
izvršio popravak vozila.

Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra kako je
tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Pritom, sud polazi od temeljnog pravila o popravljanju
materijalne štete, tj. dužnosti uspostave prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno
isplati naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je
bilo prije nego što je šteta nastala. Pritom, sud vodi računa o tome kako ne postoji zakonska
obveza oštećenika da sam popravi štetu, plati račun i slično, a potom od osiguranja traži
povrat tih sredstava temeljem računa. Dakle, sud kod odlučivanja o predmetnom zahtjevu ne
ulazi u razloge zbog čega tužitelj nije popravio oštećenu stvar, a tvrdnje tuženika da bi
ponašanje tužitelja bilo lukreativno, da se tužitelj u konkretnom slučaju želi domoći
nepripadajućih novčanih sredstava, jer da predmetnu štetu može sanirati s manje troška
izbjegavajući plaćanja PDV-a i ostalih davanja državi, samo su pretpostavke, nebitne za
odlučivanje o predmetu spora. Sud je u konkretnom slučaju utvrdio visinu štete na vozilu
tužitelja vještačenjem po vještaku prometne struke, koji je za izračun koristio procjenu štete
izvršenu od strane djelatnika tuženika, te je tuženik sukladno naprijed citiranim zakonskim
odredbama dužan isplatiti tužitelju novčanu svotu koja je potrebna za popravak stvari u
cjelokupnom utvrđenom iznosu. Radi nepotrebnog ponavljanja, sud se poziva na odluke
VSRH Rev-818/2011-2, Revx-584/13 i Suiv-127/13.

Što se preinake tužbenog zahtjeva tiče, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i
mišljenju vještaka prometne struke, a prema odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a, tužitelj može
preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti
do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju riječ je o nenovčanoj materijalnoj
šteti čija se visina utvrđuje vještačenjem u postupku, te sud smatra da tužitelj u konkretnom
slučaju u vrijeme podnošenja tužbe nije mogao znati na koji novčani iznos će vještak
procijeniti visinu štete, odnosno sud smatra da do zaključenja prethodnog postupka nije imao
dovoljno saznanja o visini štete, radi čega nije niti mogao preinačiti tužbeni zahtjev do

5

zaključenja prethodnog postupka. Tuženik se poziva na mišljenje VSRH od 15. 6. 2018., no
najnovije izmjene ZPP-a, i to upravo odredba čl. 190. st. 2. ZPP-a omogućava tužiteljima
preinaku tužbe kada to nisu mogli učiniti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog
postupka, uvažavajući princip Europskog prava o pravu stranaka na pravično suđenje i pristup
sudu.

Slijedom izloženog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kako isti glasi u izreci ove
presude, odnosno naložiti tuženik da isplati tužitelju razliku između već uplaćenog iznosa
naknade štete od 8.725,00 kn do iznosa od 16.369,58 kn, koliko je štetu procijenio vještak, sa
kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a,
kako je uređenim tužbenim zahtjevom i zatraženo.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP–a, te je tužitelju
priznat sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn, sastava tužbe u iznosu od 750,00
kn, sastav podnesaka od 17. 1. 2020., 13. 2. 20., 3. 6. 20. po 750,00kn, zastupanja na ročištima
od 27. 1. 20 i 23. 6. 20. u iznosu od 750,00, tako da ukupni trošak iznosi 5.500,00 kn uvećano
za 1.375,00 kn, tako da ukupni trošak iznosi 6.875,00 kn. Tužitelju pripada i trošak pristojbe
tužbe od 200,00 kn, pristojbe presude u iznosu od 300,00 kn i trošak vještačenja u iznosu od

3.000,00 kn, tako da ukupni trošak iznosi 10.375,00 kn.

U Splitu, 21. rujna 2020.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu.
Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa
presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena
onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

6