Poslovni broj: 89 Pž-3616/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-3616/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja Z. d.o.o., OIB ., G., , kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & N. d.o.o., Z., protiv tuženika G.-T. d.o.o. u stečaju, OIB .., Z., kojeg zastupa punomoćnik P. Ć., odvjetnik u Z., , radi utvrđenja osnovanosti tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-35/2020-59 od 10. srpnja 2020., 21. rujna 2020.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Z. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-35/2020-59 od 10. srpnja 2020. ispravljena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-35/2020-62 od 14. srpnja 2020.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja ispravljena rješenjem od 14. srpnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 35.000,00 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (točka 1. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.500,00 kn (točka 2. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (točka 3. izreke).

Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.652,50 kn.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je utvrđenje osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 35.000,00 kn radi stjecanja bez osnove na ime prodane utovarne žlice za bager. Tužitelj u žalbi ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede pazi po službenoj dužnosti.

Među strankama nije prijeporno da je tuženik prodao tužiteljevu utovarnu žlicu za bager trgovačkom društvu S. d.o.o.

Sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik utovarnu žlicu za bager prodao za iznos od 24.600,00 kn najkasnije 31. listopada 2011. kada je tuženik evidentirao kompenzaciju s trgovačkim društvom S. d.o.o. kojom je plaćena kupoprodajna cijena. Među strankama je prijeporno je li nastupila zastara tražbine na temelju stjecanja bez osnove.

Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj spornu tražbinu prijavio u stečajnom postupku nad tuženikom 31. ožujka 2017., pa je stoga od prodaje utovarne žlice za bager pa do prijavljivanja tražbine protekao petogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), kao što to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja.

Pravilno je stajalište sud prvog stupnja da od prodaje utovarne žlice za bager pa do nastupa zastare, najkasnije 31. listopada 2016. nije došlo do prekida zastare tuženikovim priznanjem duga, jer tuženikova izjava pred Državnim odvjetništvom tijekom predistražnog kaznenog postupka ne predstavlja priznanje duga budući da je direktor tuženika samo priznao činjenicu prodaje tužiteljeve stvari i visinu kupoprodajne cijene, ali je osporio tužiteljevo pravo potraživanja tog iznosa od tuženika. Dakle, direktor tuženika nije tužitelju priznao da mu je dužan isplatiti utuženi iznos, a što je osnovni uvjet da bi neka izjava predstavljala priznanje duga.

S obzirom da je utvrđeno da tuženik nije priznao tužitelju dug, te da je nastupila zastara potraživanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 225. ZOO-a kada je tužbeni zahtjev odbio.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 21. rujna 2020.

Sudac

Josip Turkalj