- 1 -              I Kž 483/2020-4

Broj: I Kž 483/2020-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene I. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi oštećenika I. Ž. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 7. srpnja 2020. broj K-16/2020, u sjednici održanoj 21. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e:

              Žalba oštećenika I. Ž. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da je optužena I. G. u stanju neubrojivosti počinila protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., te joj je temeljem članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj 76/14) određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenici I. Ž. i A. Ž. su s imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženici I. G. naloženo je da podmiri troškove kaznenog postupka, i to na ime troškova vještačenja 12.023,00 kuna, a na ime paušala iznos od 2.000,00 kuna, što je sveukupno iznos od 15.023,00 kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio oštećeni I. Ž., po punomoćnici I. Š. zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Oštećenik u žalbi obrazlaže i zakonsku osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no obzirom da na temelju članka 464. stavak 1. ZKP/08. oštećenik prvostupanjsku presudu može pobijati samo zbog odluke suda o njegovim troškovima te zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, to njegova žalba s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije razmatrana.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, sukladno odredbi članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba oštećenog I. Ž. nije osnovana.

Oštećenik u svojoj žalbi ističe kako je sud trebao odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu, dovodeći u sumnju mogućnost optužene da u budućnosti, obzirom na njeno psihijatrijsko stanje, sudjeluje u parničnom postupku. Ne spori da imovinskopravni zahtjev uopće nije postavio no tvrdi da je to stoga što mu nije bilo omogućeno da bude ispitan pred sudom bez prisutnosti optuženice.

Prvenstveno, ovaj drugostupanjski sud je, uvidom u spis predmeta, utvrdio kako je točan navod oštećenika I. Ž. da nije postavio imovinskopravni zahtjev, niti pismeno, a niti usmeno prilikom ispitivanja ... Utvrđeno je, također, i da se na izričit upit suda na raspravi od 7. srpnja 2020. u pogledu imovinskopravnog zahtjeva (L 336 spisa), punomoćnica oštećenika očitovala kako će oštećenik imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici. Osim toga, iz zapisnika sa rasprave od 7. srpnja 2020. razvidno je kako je oštećenik I. Ž. uredno primio poziv za tu raspravu no na istu nije pristupio, pa je njegov raniji iskaz, prema prijedlogu državnog odvjetnika, a uz suglasnost njegove punomoćnice, pročitan, s time da niti na jednom mjestu u zapisniku nije navedeno da ovaj oštećenik želi iskazivati bez prisutnosti optuženice.

Na temelju članka 51. stavak 1. točka 2. ZKP/08. oštećenik, ima pravo podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva, te ga na temelju članka 155. stavak 2. ZKP/08. može podnijeti najkasnije do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom. Međutim, kako to proizlazi iz članka 155. stavak 3. ZKP/08., osoba ovlaštena na podnošenje prijedloga dužna je određeno naznačiti svoj zahtjev i podnijeti dokaze, kako bi tijelo koje odlučuje, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, moglo ispitati okolnosti koje su važne za utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva.

U konkretnom slučaju, oštećenik niti je određeno naznačio svoj imovinskopravni zahtjev niti je dostavio dokaze, već se izrijekom očitovao da će imovinskopravni zahtjev, umjesto u kaznenom postupku, ostvarivati u parnici.

U takvoj situaciji, prvostupanjski sud nije niti bio dužan odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu, ali, kad je to već učinio, nije niti mogao drugo no u skladu sa člankom 158. stavak. 2. ZKP/08., oštećenog I. Ž. uputiti da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

Temeljem iznesenoga nije u pravu oštećenik kada tvrdi da je, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud trebao odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu.

Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

Zagreb, 21. rujna 2020.