- 1 -              I Kž 538/2015-11

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 538/2015-11

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.– dalje u tekstu: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 10. ožujka 2015. godine, broj K-52/11, u sjednici održanoj 21. rujna 2020. godine, u prisutnosti javnom dijelu sjednice braniteljice optuženog M. R., odvjetnice N. S.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.-14.) oslobodio optužbe sve optuženike u ovom kaznenom postupku. Tako je, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 3. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje: KZ/97.) oslobodio optužbe D. P. (točke 1., 4. i 6. izreke), optuženog N. L. (točke 1., 2., 4.-6. izreke) i optuženog M. R. (točke 1., 5. i 6. izreke). Zbog istog kaznenog djela iz članka 337. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/97. oslobođeni su optužbe D. P. (točke 3. i 7. izreke), optuženi N. L. (točka 3. izreke), optuženi M. R. (točke 3. i 7. izreke) i optuženi D. B. (točka 7. izreke). Zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/97. oslobođeni su optužbe D. P. (točke 1., 3.-6. izreke), optuženi N. L. (točke 1.-6. izreke) i optuženi M. R. (točke 1., 3. i 6. izreke). Zbog kaznenog djela ovjerovljivanja neistinitog sadržaja iz članka 315. stavka 1. KZ/97. oslobođeni su optužbe D. P. (točke 5. i 6. izreke), optuženi N. L. (točka 1. izreke), optuženi A. K. (točka 3. izreke) i optuženi M. R. (točke 5. i 6. izreke). Optuženi A. K. je oslobođen optužbe zbog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi stavka 3. i 1. te članka 38. KZ/97. (točke 1., 2., 4.-6. izreke) i članka 337. stavka 3. u vezi stavka 1. i članka 38. KZ/97 (točka 3. izreke), zatim kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/97. (točke 1., 2., 4.-6. izreke) i iz članka 224. stavka 1. KZ/97. (točke 3. i 7. izreke), kaznenog djela pomaganja u krivotvorenju službene isprave iz članka 312. stavka 1. u vezi članka 38. KZ/97. (točke 3. i 4. izreke) i kaznenog djela ovjerovljivanja neistinitog sadržaja iz članka 315. KZ/97. (točka 3. izreke).

 

Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08-14. oštećeni N. B., oštećeni E. V., oštećeni Ž. Ž., oštećeni A. Š., trgovačko društvo P. L. d.o.o. i oštećeni L. M. su sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

 

U odnosu na troškove kaznenog postupka je, na temelju članka 148. (ispravno bi bilo: članka 149.) stavka 1. ZKP/08.-14., odlučeno da padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Optuženi D. P. je putem branitelja, odvjetnika A. K. podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika. Odgovor na žalbu je putem branitelja, odvjetnika Š. P. i braniteljice, odvjetnice N. S. podnio i optuženi M. R. Obojica optuženika su predložili odbiti žalbu državnog odvjetnika i potvrditi pobijanu presudu te su zatražili obavijest o sjednici vijeća. Žalbu je podnio i optuženi D. B. putem branitelja, odvjetnika S. L., također s prijedlogom da se odbija žalbe državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08.-14., nakon razgledanja vratio je spise ovome sudu na daljnji postupak, dopisom od 19. listopada 2015. broj KŽ-DO-1090/2015.

 

Javni dio sjednice vijeća održan je u prisutnosti braniteljice optuženog M. R., odvjetnice N. S. a, na temelju članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), koji se sada primjenjuje, u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženog D. P. i njegovog branitelja, odvjetnika B. Z. te optuženog M. R., koji su svi o sjednici uredno obaviješteni.

 

Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske je našao da postoje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

Obrazlažući izostanak dokaza da bi optuženi D. P., optuženi N. L. i optuženi M. R. počinili kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ/97. opisana u točkama 1), 2), 4), 5) i 6) izreke, odnosno iz članka 337. stavka 3. KZ/97. opisano u točki 3) izreke, prvostupanjski sud navodi da su ovi optuženici postupali u okviru ovlasti svog radnog mjesta i svojih ovlaštenja, i to optuženi D. P. kao direktor prodaje, optuženi N. L. kao "savjetnik prodaje" i optuženi M. R., kao direktor trgovačkog društva A. k. Z. d.o.o., propuštajući dati razloge o odlučnim činjenicama u dijelu ukupnog njihovog postupanja u odnosu na sporna vozila. Naime, prvostupanjski sud ispušta iz vida da se ovim optuženicima stavljaju na teret radnje raspolaganja vozilima na način da su svojim postupanjem u odnosu na više (pravnih i fizičkih) osoba istovremeno omogućili stjecanje vlasništava na istom vozilu pri čemu su pojedini oštećenici i leasing-kuće isplatili novac u namjeri stjecanja vlasništva istih vozila. Prema tome, iskorištavanje i prekoračenje ovlasti ove trojice optuženika se ne sastoji u postupanju koje ne bi smjeli poduzeti s obzirom na svoja ovlaštenja kao odgovornih osoba, već u radnjama kojima postupaju u okviru svojih formalnih ovlasti, ali radi postizanja nedopuštenih ciljeva. Sud uopće nije dao obrazloženje u tom pravcu čime u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te su ti razlozi nejasni pa je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Slična situacija postoji i u odnosu na kaznena djela krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavka 1. KZ/11. KZ/97 iz točaka 1) do 6) izreke koja se stavljaju na teret optuženom D. P., optuženom N. L. i optuženom M. R. na način da su kao odgovorne osobe u poslovnu ispravu unijeli neistinite podatke i svojim potpisom i službenim pečatom ovjerili te podatke i takve neistinite poslovne isprave uporabili u poslovanju kao da su istinite.

 

Iz činjeničnih opisa proizlazi da se radi o ugovorima o prodaji vozila, računima, otpremnicama, potvrdama o preuzimanju vozila, sve na ime optuženog A. K., zatim ponudama i ugovorima o prodaji istih vozila na temelju kojih su zaključivani ugovori o leasingu te računima izdanim leasing-kućama, zatim internim računima društva A. k. Z. d.o.o. na temelju kojih su vozila knjižena kao vlasništvo auto-kuće. Obrazlažući izostanak dokaza, sud se uopće nije referirao na okolnost jesu li u isprave uneseni neistiniti podaci, iako se, prema činjeničnim opisima, za isto vozilo izrađuju isprave putem kojih se tim vozilom raspolaže na način da više vlasnika stječe vlasništvo. Kod takvog stanja stvari, sud je trebao dati konkretne argumente i zaključke vezano za pitanje istinitosti sadržaja isprava navedenih u svakom od činjeničnih opisa. Zbog izostanka obrazloženja u tom pravcu, ostvarena je daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., također počinjena na način da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

To se odnosi i na kazneno djelo pomaganja u krivotvorenju službene isprave iz članka 312. stavka 1. u vezi članka 38. KZ/11. koje se u točki 3) stavlja na teret optuženom A. K.

 

Sve navedeno smisleno vrijedi i za kaznena djela ovjerovljivanja neistinitog sadržaja iz članka 315. stavka 1. KZ/97. koje se stavlja na teret optuženom D. P. i optuženom M. R. u točkama 5) i 6) izreke, optuženom N. L. u točki 1) izreke i optuženom A. K. u točki 3) presude počinjena na način da su doveli u zabludu nadležno tijelo da u javnoj ispravi ovjeri nešto neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu, odnosno da su na temelju neistinitih dokumenata kod Policijske uprave zadarske ishodili prometne dozvole i knjižice vozila. Osim što su ta kaznena djela bitno vezana za kaznena djela krivotvorenja službene isprave članka 312. stavka 1. KZ/97., sud se niti u tom dijelu nije izjasnio jesu li prilikom ishođenja prometnih dozvola i knjižica dozvola korištene isprave s neistinitim sadržajem, i je li, slijedom toga, došlo do upisa podataka u prometne dozvole i knjižice vozila, koji ne odgovaraju stvarnom stanju stvari.

 

Daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. je počinjena u obrazloženju prvostupanjske presude vezanom za točku 3) izreke u kojem sud daje argumente o nedostatku dokaza da bi bilo počinjeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ/97. vezano za prodaju vozila A., iako je u činjeničnom supstratu to kazneno djelo opisano u odnosu na vozilo A. Naime, u točki 3) izreke se navodi da je, na temelju radnji optuženog D. P., optuženog N. L. i optuženog M. R., za to vozilo izvršena dvostruka prodaja, prvo optuženom A. K., a ubrzo potom i trgovačkom društvu I. L. d.o.o., koje je zaključilo ugovor o leasingu s E. V. Vozilo A. je, prema činjeničnom opisu, predmet kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavka 4. KZ/97. za koje se tereti optuženi A. K. Dakle, prvostupanjski sud je obrazlažući svoja utvrđenja za oba kaznena djela u odnosu na vozilo A., posve pogrešno akceptirao činjenični opis točke 3) izreke, koji govori o zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ/97. u odnosu na vozilo A., a o prijevari iz članka 224. stavka 4. KZ/97. u odnosu na vozilo A., zbog čega su razlozi presude u tome dijelu proturječni s izrekom te su potpuno nejasni.

 

Nadalje, sud u obrazloženju za točku 3) izreke i kaznena djela pomaganja u krivotvorenju službene isprave iz članka 312. stavka 1. u vezi članka 38. KZ/97., ovjerovljivanja neistinitog sadržaja iz članka 315. KZ/11. te prijevare iz članka 224. stavka 1. KZ/11. za koje se tereti optuženi A. K. navodi da prema "opisu radnje počinjenja kaznenog djela nije moguće razabrati kojim je to točno postupcima III. optuženik pomogao ostalim optuženicima da u poslovne isprave unesu neistinite podatke i takve neistinite poslovne isprave upotrijebe kao da su istinite i dovođenjem u zabludu nadležnog tijela da to tijelo u javnoj ispravi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u javnom prometu i s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi  i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini.", sugerirajući da činjenični opis ne sadrži bitna obilježja kaznenog djela. Međutim, u svome obrazloženju prvostupanjski sud u odnosu na sva kaznena djela navodi da oslobađajuću presudu temelji na odredbi članka 453. točke 3. ZKP/08. prema kojoj nije dokazano počinjenje djela iz optužnice, pa takvim obrazlaganjem, osim što postoji proturječje unutar obrazloženja prvostupanjske presude, to obrazloženje dijelom je proturječno i izreci pobijane presude.

 

Na isti način je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka prilikom obrazlaganja točke 4) izreke i kazneno djelo pomaganja u zlouporabi ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi članka 38. KZ/97. koje se inkriminira optuženom A. K., a za koje sud navodi na listu 81. presude: "niti su u izreci presude opisane nekakve radnje pomaganja u počinjenju opisanih kaznenih djela", kao i za kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavka 4. KZ/97. za koje sud navodi na istom listu presude: "Iz činjeničnog opisa optužnice nije moguće razabrati na koji bi način III. optuženik počinio obilježja djela koje mu se stavlja na teret".

 

U odnosu na točku 7) izreke i kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/97 koje se stavlja na teret optuženom D. P. i optuženom M. R. sud nije iznio nikakva svoja činjenična utvrđenja, osim navoda o prihvaćanju pojedinih dokaza, čime nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. 

 

Ocjena i stavovi suda o sadržaju obrane optuženog A. K. izneseni na kraju presude (list 85. presude), a vezano za pitanje uporabe te obrane u postupku, su u suprotnosti sa zapisnicima o ispitivanju tog optuženika tijekom postupka, čime je počinjena daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na način da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Naime, za obranu tog optuženika iznesenu u istrazi u presudi se navodi da ispitivanju optuženika nisu bili nazočni ostali optuženici, sugerirajući izostanak mogućeg konfrontiranog ispitivanja ovog optuženika od strane drugih suoptuženika. Međutim, u zapisniku s rasprave od 6. studenog 2014. (list 2289.-2292. spisa) na kojoj su bili nazočni svi optuženici i njihovi branitelji, konstatirano je da optuženi A. K. iskazuje kao na listovima spisa na kojima su i zapisnici o njegovom ispitivanju tijekom istrage, iz čega proizlazi da je isti na toj raspravi ponovio svoje ranije navode iz istrage, a time i otvorio mogućnost njegovog ispitivanja u odnosu na takav sadržaj obrane. Nastavno, iako sud u presudi detaljno reproducira navode svih svjedoka i optuženika danih u postupku, izostavio je reproducirati obranu optuženog A. K. od 20. siječnja 2010. (za koju je na raspravi 6. studenog 2014. konstatirano da ju je ponovio i koja se nalazi na listovima 525. do 530. spisa), a prema kojoj isti potvrđuje većinu subjektivnih i objektivnih okolnosti kaznenih djela u odnosu na sebe i u odnosu na druge optuženike. Sud navodi da obrana iz istrage "u suštini nije različita od one koju je dao na raspravi", iako je optuženi A. K., prema zapisniku s rasprave 6. studenog 2014., s jedne strane ponovio te ranije navode, a, s druge strane, opisao tijek događaja na znatno različit način. Time su dijelovi obrane ovog optuženika, koji ne podupiru stavove suda o izostanku dokaza, potpuno izostavljani iz reprodukcije te iz adekvatne analize jer se sud nije očitovao o proturječnostima unutar obrane tog optuženika koje se odnose na odlučne činjenice. 

 

Zbog navedenih bitnih povreda, presuda se ne može ispitati.

 

Stoga je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., trebalo po službenoj dužnosti, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku i to, na temelju odredbe članka 484. stavka 1. ZKP/08., pred potpuno izmijenjenim vijećem, kako je i odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

 

Presuda je ukinuta u cijelosti s obzirom na neodvojivu povezanost svih radnji kaznenih djela svakog od optuženika unutar svakog činjeničnog opisa izreke pobijane presude.

 

Osim ovdje istaknutih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, za istaći je obzirom na odredbu članka 487. stavka 4. ZKP/08. da će u ponovljenom postupku sud morati više pažnje posvetiti činjeničnim utvrđenjima na koje ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi. 

 

Naime, u odnosu na sve točke izreke sud je propustio s dovoljnom pažnjom razmotriti sve relevantne dokaze i dovesti ih u međusobnu vezu. 

 

To se posebno odnosi na iskaze svjedoka oštećenika T. B. (točka 1. izreke), N. B. (točka 2. izreke), E. V. (točka 3. izreke), A. Š. i Ž. Ž. (točka 4. izreke), D. K. i T. Š. (točka 5. izreke), J. I. (točka 6. izreke). Sud te iskaze citira, navodi da ih prihvaća u većem dijelu (osim u odnosu na uvjerenje da bi optuženi A. K. bio vanjski suradnik auto-kuće), no izvodi zaključke koji se ukazuju upitnima budući da ih uopće ne dovodi u vezu sa sadržajem dokumentacije izrađene od strane optuženog D. P., optuženog N. L. i optuženog M. R. prema kojoj na vozilima koja su predmet kaznenih djela istovremeno postoji više vlasnika, niti sud donosi bilo kakav stav o tome.

 

Također u ponovljenom postupku posebnu pažnju treba posvetiti činjenici da su brojni svjedoci naveli da su bili uvjerenja da je optuženi A. K. vanjski suradnik trgovačkog društva A. k. Z. d.o.o. Vezano za to sud ne prihvaća činjenicu o kojoj su govorili svjedoci T. B. (točka 1. izreke), N. B. (točka 2. izreke), T. D. (točka 1. i 2. izreke) i D. T. (točka 2. i 3. izreke) da im se optuženi A. K. predstavljao kao vanjski suradnik auto-kuće, a da su takvu informaciju dobili o optuženiku govorili su i svjedoci E. V. (točka 3. izreke), Ž. Ž. (točka 4. izreke), D. K. (točka 5. izreke), J. I. (točka 6. izreke) i L. M. (točka 7. izreke), iako sud istovremeno prihvaća činjenicu da su oštećenici davali tom optuženiku velike iznose novca radi kupnje vozila i da im je optuženik doista nastojao pribavljati vozila iz asortimana iste auto-kuće. Vezano za to je potrebno napomenuti da okolnost što su oštećenici imali nerealna očekivanja u pogledu cijena vozila koja su namjeravali kupiti, kao i to što pri tome nisu bili oprezni i dovoljno informirani te što nisu tražili potvrde za novac kojeg su optuženiku predavali u kafiću  ili na parkiralištu, ne isključuje samo po sebi da ih je optuženi A. K. doveo u zabludu i da su pretrpjeli štetu, već je o zabludi oštećenika trebalo odlučiti nakon procjene cjelokupnog konteksta svakog pojedinog događaja. 

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će uvažiti ovdje iznesene primjedbe i iznova će provesti raspravu, a sve potrebne dokaze će savjesno i detaljno ocijeniti. Potom će na temelju takve ocjene utvrditi tijek događaja za svako od kaznenih djela, odnosno radi li se o uobičajenoj poslovnoj praksi na što upućuju obrane optuženika ili se radi o nedopuštenim radnjama opisanima u optužnom aktu.

 

Pod pretpostavkom da utvrdi da su se događaji odvili na način naveden u činjeničnim opisima optužnog akta s izmjenama, sud će provjeriti jesu li u radnjama optuženika sadržana inkriminirana kaznena djela te postoji li pravni kontinuitet sa sada važećim Kaznenim zakonom („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), kao i pitanje primjene blažeg zakona. Pri tome će sud imati u vidu da kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. može postojati samo ako je gospodarskom subjektu, u kojem bi optuženici zlouporabili svoj službeni položaj, nanesena materijalna šteta. Osim toga, ako bi u ponovljenom postupku sud utvrdio počinjenje radnji optuženog D. P., optuženog N. L., optuženog M. R. i optuženog D. B. koje su kvalificirane kao zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3., odnosno stavka 4. KZ/97., osim o pravnom kontinuitetu,  potrebno je voditi računa s kojim ciljem i u čijem krajnjem interesu su počinjene, te uz odgovarajuću intervenciju u činjenični opis od strane državnog odvjetnika, radi li se o nekom drugom kaznenom djelu u izvršiteljskoj ili pomagačkoj ulozi.

 

Također, utvrdi li sud krivnju optuženika za kazneno djelo, a vezano za pitanje nastanka štete za oštećenike i stav u pobijanoj presudi da oštećenici nisu pretrpjeli štetu, odnosno da je šteta manja od one koja se navodi u činjeničnom opisu (jer su koristili vozila za koja je optuženi A. K. plaćao leasing i, vezano za to, zbog amortizacije tih vozila), napominje se da se sredstva uložena u kriminalnu djelatnost održavanjem u zabludi žrtve ne mogu odbiti od pribavljene imovinske koristi. To je sada i izričito propisano u članku 77. stavku 5. KZ/11. Pored toga, postojanje štete i njezina visina se utvrđuje objektivno, odnosno bez obzira na subjektivan stav svakog pojedinog oštećenika smatra li se oštećenim te je li u postupku postavio imovinskopravni zahtjev.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. rujna 2020.