- 1 -              I Kž 501/2020-6

Broj: I Kž 501/2020-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D.-G. I., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 27. kolovoza 2020. broj Ik I-142/20-8, u sjednici održanoj 21. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba zatvorenika D.-G. I. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku je odbijen kao neosnovan prijedlog zatvorenika D.-G. I. za uvjetni otpust.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D.-G. I. putem opunomoćenice, odvjetnice A. V. F., navodeći da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene "materijalnog prava" i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i otpusti zatvorenika na uvjetni otpust.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis od 14. rujna 2020. broj KŽ-DO-1081/2020.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj ističe da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i da je sud pogrešno "primijenio materijalno pravo".

Naime, u žalbi se na više mjesta spominje da su u pobijanom rješenju počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer isto ne sadrži jasne, određene i potpune razloge, da razlozi nisu obrazloženi u dovoljnoj mjeri, a pobijano rješenje "zapravo uopće nema razloga" te da neutemeljeno vrijeđa ustavna i konvencijska prava zatvorenika. Za ovakve tvrdnje žalba nije dala niti jedan konkretan argument, odnosno nije precizirala na koji način su počinjene istaknute povrede.

Navodeći da ranija osuđivanost nije predviđen razlog za odbijanje prijedloga iz članka 159.a stavka 1. točke 2. ZIKZ-a, žalitelj pogrešno tumači zakonske odredbe budući da su u članku 159.a ZIKZ-a navedeni uvjeti za obligatorno odbijanje prijedloga za uvjetni otpust koji je podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a. U konkretnoj situaciji se radi o prijedlogu podnesenom putem opunomoćenika iz članka 158. ZIKZ-a, a ranija osuđivanost je svakako jedan od kriterija iz članka 59. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.-I) za procjenu očekivanja hoće li zatvorenik počiniti kazneno djelo, koji je izričito i propisan u članku 59. stavku 2. KZ/11.-I. Stoga su neosnovani ovi žalbeni navodi.

Slijedom navedenog, ovaj sud je ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. koja propisuje da će sud ispitujući žalbu, po službenoj dužnosti paziti je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo, postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ovog Zakona te je li povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika. Međutim, nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj navodi da još nije izvršena procjena uspješnosti programa izvršavanja kazne zatvora, da je zaposlen, primjerenog ponašanja, nije stegovno tretiran, nema postupaka u tijeku, ima osiguran postpenalni prihvat kod svoje obitelji u Republici Rumunjskoj te da je spreman poštivati obvezu javljanja jednom mjesečno sucu izvršenja sve do isteka kazne zatvora.

Međutim, unatoč određenim pozitivnim okolnostima istaknutim u žalbi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika D.-G. I. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 1. KZ/11. u vidu osnovanog očekivanja da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne. Takav zaključak prvostupanjski sud je donio uzimajući u obzir raniju osuđivanost u Republici Rumunjskoj u dva navrata na temelju koje je zatvorenik izdržavao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci te procjenu kriminalnog povrata kao visoko vjerojatnog.

Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D.-G. I. ocjenjujući da do sada izdržanom kaznom zatvora nije postignuta svrha kažnjavanja na način da bi se zatvorenik uključio u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata. Okolnosti istaknute u žalbi nisu takve da bi dovele do drugačijeg zaključka u odnosu na predviđanje zatvorenikovog ponašanja nakon eventualnog ranijeg puštanja s izdržavanja zatvorske kazne. Osim toga, zatvoreniku je preostalo izdržati još šest mjeseci kazne zatvora što je preveliki ostatak kazne vodeći računa i o potrebama generalne prevencije.

Prema tome, zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja pa je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. rujna 2020.