- 1 -              I Kž 516/2020-4

Broj: I Kž 516/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. Š. zbog kaznenog djela iz članka 311. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 2. rujna 2020. broj Ik I-292/2020-14, u sjednici održanoj 21. rujna 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje te se odbijaju prijedlog za uvjetni otpust podnesen po zatvoreniku J. Š. i prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika J. Š. podnesen po Zatvoru u S.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu odlučeno je da se, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) i članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), prihvaćaju: prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika J. Š. podnesen po službenoj dužnosti od strane Zatvora u S. (točka I. pobijanog rješenja) i prijedlog za uvjetni otpust podnesen osobno po zatvoreniku J. Š. (točka II. pobijanog rješenja), oba na način da se zatvorenik otpušta na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju deset mjeseci na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Našicama od 11. lipnja 2014. poslovni broj K-131/13. Dalje je zatvoreniku, na temelju članka 60. stavka 2. u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11., određena obveza javljanja odmah po otpustu: sucu izvršenja Županijskog suda u Osijeku i Policijskoj postaji O. (nije precizirano kojoj, iako postoje I. i II. policijska postaja O.). Također je navedeno da, na temelju članka 161. stavka 1. ZIKZ-a, zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. ZIKZ-a spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis od 16. rujna 2020. broj KŽ-DO-1104/2020.

Žalba je osnovana.

Državni odvjetnik s pravom ističe da je sud propustio uzeti u obzir da je zatvorenik uhićen na temelju Europskog uhidbenog naloga u Republici Njemačkoj nakon čega je izručen Republici Hrvatskoj radi izdržavanja predmetne kazne zatvora. Naime, iz podataka u spisu suca izvršenja Županijskog suda u Osijeku broj Ik I-617/2014., koje podatke u cijelosti zanemaruje prvostupanjski sud, proizlazi da je zatvorenik J. Š. nakon pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora ishodio odgodu izvršavanja kazne radi zaposlenja u Republici Hrvatskoj i onda postao nedostupan državnim tijelima tijekom pet godina nakon čega je uhićen u Republici Njemačkoj, tek nakon izdavanja Europskog uhidbenog naloga. Prema tome, zatvorenik je pet godina bio u bijegu sa ciljem izbjegavanja izdržavanja predmetne zatvorske kazne.

Odredba članka 59. stavka 2. KZ/11. propisuje da će se prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust cijeniti, pored ostalog, je li došlo do promjene ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela. Zatvorenik J. Š. sada izdržava kaznu zatvora zbog kaznenog djela neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavka 2. u vezi s stavkom 1. KZ/11. Isti je specijalni povratnik jer je prije te zadnje osude bio tri puta osuđivan zbog kaznenog djela izigravanja sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude iz članka 308. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje: KZ/97.) što je vidljivo iz podataka o kaznenoj evidenciji na listu 10. spisa Županijskog suda u Osijeku broj Ik I-617/2014., a nakon osude na predmetnu kaznu zatvora je bio pet godina u bijegu sa ciljem izbjegavanja izvršavanja te kazne, kako je ovdje već spomenuto. Imajući na umu sve navedeno, ne može se zaključiti da je došlo do pozitivnih promjena u njegovom ponašanju u pogledu odnosa prema pravnom poretku i poštivanju odluka državnih tijela što je kod ovog zatvorenika očito izuzetno problematično. Osim toga, Zatvor u S., kao institucija koja ima najbolji uvid u rezultate izdržavanja kazne, je u izvješću od 24. srpnja 2020. i u prijedlogu od 13. kolovoza 2020. dala procjenu kriminalnog povrata kod zatvorenika kao srednje vjerojatnim, a prvostupanjski sud se uopće nije osvrnuo na te okolnosti.

Prema tome, sve ovdje izneseno govori u prilog zaključku da se u konkretnoj situaciji ne može osnovano očekivati da isti neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne kao osnovna pretpostavka za uvjetni otpust iz članka 59. stavka 2. KZ/11. Stoga ovaj sud zaključuje da dosadašnje izdržavanje kazne zatvora nije ostvarilo svoju svrhu, a ovdje navedene okolnosti nadmašuju značaj onih argumenata koji idu u prilog prihvaćanja prijedloga za uvjetni otpust koji se ističu u pobijanom rješenju. Okolnost osiguranog postpenalnog prihvata koju prvostupanjski sud navodi kao jedan od razloga za uvjetno otpuštanje zatvorenika nije utvrđena na valjani način s obzirom da o tome nije pribavljeno mišljenje probacijskog ureda, što je, pak, vezano s time da zatvorenik nema prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj. Državni odvjetnik to s pravom ističe dodajući da, kod takvog stanja stvari, nije jasno kako će se provoditi odluka o uvjetnom otpustu. Budući da zatvorenik nema prijavljeno prebivalište, niti boravište u Republici Hrvatskoj, nije jasno kako će se provoditi posebne obveze određene uz uvjetni otpust iz točke III. pobijanog rješenja, niti kako će sudac izvršenja dati eventualnu suglasnost zatvoreniku za promjenu prebivališta, kako je to odučeno pod točkom IV. pobijanog rješenja.

Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika J. Š.

Zagreb, 21. rujna 2020.