- 1 -              I Kž 495/2020-4

Broj: I Kž 495/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. N., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika N. N., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 11. kolovoza 2020. broj Ik I-390/20-17 (Ik I-462/2020), u sjednici održanoj 21. rujna 2020. godine

r i j e š i o   j e:

Žalba zatvorenika N. N. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici na temelju članka 159.a točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje u tekstu: ZIKZ) odbijeni su prijedlog Zatvora u Z. podnesen po službenoj dužnosti kao i osobni prijedlog zatvorenika N. N. za uvjetni otpust. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju jedne godine temeljem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 4. ožujka 2020. broj K-72/2020 zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Predviđeni istek kazne je 12. listopada 2020.

Protiv tog rješenja žali se zatvorenik po opunomoćenici, odvjetnici M. R., bez navođenja zakonskog žalbenog osnova, no suštinski zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se "udovolji uvjetnom otpustu".

Sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika podnesen po službenoj dužnosti kao i njegov osobni prijedlog prihvaćajući činjenice koje je utvrdio iz mišljenja Zatvora u Z., gdje zatvorenik izdržava kaznu zatvora, kao i druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu.

Naime, obzirom da se zatvorenik na izdržavanju kazne zatvora nalazio svega mjesec dana, nema tretmanskih pokazatelja koji bi potkrijepili zaključak o specijalnoj prevenciji u odnosu na njega. Iako je zatvorenik nedvojbeno priznao počinjenje kaznenog djela, izostalo je stvarno kajanje i razumijevanje prema žrtvama kaznenog djela koje su se također zbog teških životnih uvjeta odlučile za dolazak u Europsku uniju. Zatvorenik, tako, u prvi plan stavlja svoje teške životne prilike, što mu je već uzeto u obzir prilikom odmjeravanja kazne, no u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da kod njega izostaje stvarna odgovornost i osjećaj krivnje zbog iskorištavanja tuđe nevolje.

Obzirom na sve iznesene okolnosti i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da na strani zatvorenika nisu utvrđeni pouzdani pokazatelji pozitivnih učinaka izvršavanja kazne zatvora, pa je ispravno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 59. stavka 2. KZ/11. Stoga okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio te ih jasno i cjelovito iznio u pobijanom rješenju, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, opravdavaju nastavak izdržavanja kazne zatvora radi ostvarivanja pune svrhe kažnjavanja.

Kako žalbom zatvorenika nije dovedeno u pitanje pobijano rješenje, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede zakona na koje ovaj žalbeni sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, odlučiti kao u izreci ovog rješenja, sukladno članku 494. stavku 3. točki 2. ZKP/08.

Zagreb, 21. rujna 2020.