- 1 -              II Kž 387/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 387/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. G., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak - 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. kolovoza 2020. broj Kv I-105/20 (K-23/20), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. rujna 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba optuženog S. G. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. G. zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 51. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.). U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. siječnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. G. osobno, kao i po branitelju, odvjetniku M. S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se optuženiku ukine istražni zatvor. Obzirom da se obje žalbe optuženika međusobno preklapaju u razlozima, o istima se odlučuje kao o jednoj žalbi optuženika.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno i potpuno utvrdio i cijenio sve činjenice i okolnosti odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. G. koji se odnose, kako na opću, tako i na posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08., te je iznio cjelovite i jasne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Prvenstveno, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski je sud utvrdio relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela kao što ga se i tereti potvrđenom optužnicom. Promašen je opetovani navod optuženika iznesen u žalbi kako je prvostupanjski sud, kao neistinite, trebao otkloniti dokaze koji ga terete, uključujući i iskaz oštećene Š. S. Naime, ocjena provedenih dokaza, pri tome i iskaza žrtve, ulazi u nadležnost raspravnog vijeća koje će, nakon provedene rasprave, odlučivati o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, dok je za odluku o primjeni mjere istražnog zatvora potreban odgovarajući stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenih mu kaznenih djela, koji ovdje svakako postoji.

 

Nadalje, suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, pravilno temelji na okolnostima pod kojima su počinjena terećena kaznena djela. Pri tome, nije zanemarivo da je optuženik pravomoćno osuđen da je prema istoj oštećenici počinio i druga kaznena djela, i to kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., nametljivog ponašanja iz članka 140. stavaka 1. i 2. KZ/11. te nasilničkog ponašanja iz članka 323.a KZ/11., za što mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine s vremenom provjeravanja tri godine uz sigurnosnu mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju pet godina.

 

Gore navedeno, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda,  upućuje na zaključak da na strani optuženika postoji visok stupanj kriminalne volje, te izrazita upornost i bezobzirnost u kriminalnom postupanju naspram oštećenice, i to kroz dulje vremensko razdoblje od tri mjeseca. Imajući u vidu značaj i težinu svih tako utvrđenih okolnosti, u pravu je prvostupanjski sud i kada smatra da se mjerama opreza ne može ispuniti svrha istražnog zatvora, o čemu je jasno i dostatno iznio svoje razloge u pobijanom rješenju.

 

Temeljem izloženog, sve tako navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima, predstavljaju konkretnu i neposrednu opasnost da će boravkom na slobodi optuženi S. G. nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga je prvostupanjski sud protiv njega osnovano produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ocijenivši pravilno da se ista svrha ne bi mogla postići blažim mjerama.

 

Slijedom iznesenog, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. rujna 2020.