- 1 -              III Kr 38/2020-5

Broj: III Kr 38/2020-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika B. P. zbog kaznenih djela iz članka 314. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 6. lipnja 2019. broj K-157/2019 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. kolovoza 2019. broj Kž-622/2019, u sjednici održanoj 21. rujna 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se zahtjev osuđenika B. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 6. lipnja 2019. broj K-157/2019 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. kolovoza 2019. broj Kž-622/2019 osuđenik B. P. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11 te mu je za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 mjeseci, a primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme oduzimanja slobode od 23. veljače 2018. do 6. lipnja 2019.

Na temelju članka 70. KZ/11 osuđeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja se izvršava u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkih ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom, a mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine.

Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08) naloženo je optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka na ime provedenog vještačenja u iznosu od 5.200,00 kuna i paušalnu svotu u iznosu od 500,00 u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik, po branitelju A. Ć., odvjetniku u S., zbog „povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene odredbom čl. 469. st. 1. točka 1. i 2. te toč. 4. Zakona o kaznenom postupku“ i „povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi odnosno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda je utjecala na presudu.“

Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08-19).

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu navodi da mu je povrijeđeno pravo na obranu jer da prvostupanjski sud nije s jednakom pažnjom utvrđivao i činjenice koje idu u prilog osuđeniku, već da je presudu temeljio isključivo na iskazima oštećenika, iako su njihovi iskazi bili u suprotnosti s iskazima ostalih svjedoka, čime smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Također navodi da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka prvostupanjske presude proturječna razlozima, odnosno da su razlozi u znatnoj mjeri nejasni i proturječni, iako u nastavku ne obrazlaže u čemu bi se ta bitna povreda sastojala, već iznosi razloge kojim dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojeg razloga se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

Također, osuđenik ističe da drugostupanjski sud, odlučujući o njegovoj žalbi, nije ocijenio te žalbene navode, već je samo „paušalno prihvatio odluku i razloge prvostupanjskog suda“, čime ukazuje na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja povreda je mogla utjecati na presudu u smislu odredbe članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Međutim, suprotno prigovoru osuđenika, prvostupanjski sud je s jednakom pažnjom cijenio one činjenice koje mu idu u korist u odnosu na one koje ga terete i o tome u prvostupanjskoj presudi dao jasne i potpune razloge pa, stoga, osuđeniku nije povrijeđeno pravo obrane na raspravi, a zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08, na koje povrede ukazuje osuđenik, ovaj zahtjev se, u smislu članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08. niti ne može podnijeti.

S obzirom da je drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi osuđenika, potpuno i jasno, a ne paušalno i nekritički kako to tvrdi osuđenik, odgovorio na sve žalbene navode osuđenika pa tako i one koji se odnose na istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka (stranice 2. i 3. drugostupanjske presude), nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, kako to neosnovano tvrdi osuđenik u zahtjevu.

Nije osnovan ni prigovor osuđenika da je počinjena povreda kaznenog zakona na njegovu štetu iz članka 469. točke 4. ZKP/08 jer se u konkretnom slučaju ne radi o produljenom kaznenom djelu, kako to neosnovano tvrdi osuđenik, već o dva kaznena djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11, s obzirom da je namjera osuđenika obuhvaćala prijetnju uporabom sile prema dvjema službenim osobama, dakle ne radi se o više istovrsnih radnji kod kojih postoji stvarna i pravna cjelina koja bi ih spajala u jedno kazneno djelo i opravdavala primjenu instituta produljenog kaznenog djela u smislu odredbe članka 52. KZ/11.

U ostalom dijelu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik preocjenom dokaza izvedenih tijekom postupka nastoji dovesti u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, uključujući i one činjenice koje su bile odlučne za odluku suda u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, a po tom osnovu se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti.

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08-19.

Zagreb, 21. rujna 2020.

                            Predsjednik vijeća:

              Ana Garačić, v. r.